Stalno fokusiranje na navodno
ublažavanje materijalnog siromaštva u modernom Zapadnom društvo
(radi se o najvažnijoj stvari otkada je Ljevičarstvo postalo
glavno i univerzalno, posebno za intelektualce – uključujući i
sve vrste liberalnog kršćanstva; ali također i, u uznemirujućuj
mjeri, stvarno kršćanske crkve) je velika pogreška;
siromaštvo je manji problem na modernom Zapada no što je to ikada
bilo na bilo kojem mjestu u bilo kojem trenutku ljudske povijesti.
Naši primarni problemi su prilično
drugačiji – i uvelike zanemareni.
1. Duhovno siromaštvo
Ono je toliko ekstremno na modernom
Zapadu da je kod mnogih potpuno – posebno za establišment.
Ne radi se samo o tome da većina ljudi pati od duhovnog siromaštva;
čitavo duhovno područje se negira – smatra se nestvarnim,
imaginarnim, potpuno "subjektivnim".
Ljudi doslovno umiru od duhovnog
siromaštva; u svakom smislu umiranja – od samoubojstva (brzog i
izravnog, ili sporog i posrednog) do voljne smrti Zapada i njegovih
nacija i naroda; do samo-prokletstva
(eksplicitnog, namjernog odbacivanja spasenja – čak i ako bi bilo
prihvaćeno kao istinito) koje izražavaju toliki u javnom životu.
2. Nepokajana seksualna revolucija
Seksualna revolucija – uništenje
braka i obitelji; širenje legitimiteta, poželjnosti, statusa
vanbračne seksualnosti, širenje seksualnog identiteta i
aktivnosti... Radi se o stvarima koje su postale glavni motiv i
fantazija mnogih ljudi.
Živimo u naj
psihološki-seksualiziranom društvu ikada; bez premca;
seksualnost se potkopava i preokreće više no ikad – postupak
kojeg se službeno priznaje i nagrađuje; a opoziciju se
obezvrijeđuje, potiskuje i proganja.
3. Nepoštenje
Razina nepoštenja u javnom diskurzu, i
cinizam o nepoštenju u osobnoj interakciji, dosegla je zapanjujuće
visoke razine.
Postoje mnoge institucije i ljudi čiji
je čitav diskurz nepošten sve do najmanje razine (nekoliko rečenica
će naravno biti činjenično točno – ali samo kako bi
uvjerljivije zvučala strateška nepoštenost šire poruke.)
Ukratko – s tek nekoliko
iznimaka, ljudi u javnom životu čak niti ne pokušavaju
biti iskreni.
4. Ružnoća
Nije lako postići da sve bude
lijepo – ali danas mnogo ljudi namjerno želi poružniti sebe same
i svoj okoliš. Ružnoća koja uništava dušu.
Fenomen obuhvaća tetovaže i drugo
unakažavanje kože, mnoštvo "trendova" u šminkanju,
odijevanju i frizurama, arhitekturi, planiranju i dizajnu gradova i
predgrađa, i Umjetnost – većinu drama, filmova, romana,
poezije, vizualne umjetnosti, glazbe...
Tim aktivnostima više nije cilj
stvoriti ljepotu; nego uništiti ljepotu, rugati se ljepoti,
desenzibilitirati nas prema užasu; utvrditi da je dubinski odvratno
"zapravo" lijepo.
5. Usamljenost
Tajna, nikada spominjana, endemična
bijeda modernog svijeta.
Društvena smo bića, prirodno nam je
živjet u obiteljima i među dugotrajnim prijateljima – ali u doba
neofilije, nestrpljivosti, laganog zamora i dosađivanja ... toliko
ljudi je zapravo samo u svijetu, nevoljeno – oslobođeni osobne
odgovornosti pod cijenu činjenice da nitko ne brine o njima osim
njih samih.
Za sve više ljudi, društveni život
je degenerirao u kombinaciju financijskih transakcija i uzajamnih
manipulacija u potrazi za užitkom.
Egzistencijalno su sami – jer oni
također negiraju i Božju prisutnost.
***
To je dovoljno primjera za moju poantu.
Naglasak na materijalno siromaštvo i njegovo ublažavanje u modernoj
politici i u većini crkvi je gore od irelevantnog; radi se o
sustavnom skretanju pažnju sa stvarno užasnih problema našeg
vremena i mjesta: problema koji su (za razliku od materijalnog
siromaštva) gori sada u ovom trenutku i na ovom mjestu no što
su bili ikada igdje.
Brice G. Charlton,
