Ukratko o Eulerovim vjerskim predanostima

Nabrojati matematičke doprinose Leonharda Eulera bio bi popriličan zadatak. Ukoliko ste ikada u životu vidjeli matematičku formulu onda ste vidjeli nešto u čemu je imao veliku ulogu. (Uveo je i popularizirao notaciju koja je danas prihvaćena u matematici, ali to je tek manji dio njegove važnosti u povijesti matematike.)

Živio je u 18. stoljeću kojeg neki nazivaju "Dobom razuma". Razdoblju kada je u krugovima u kojima se kretao bilo pomodno negirati da vjera ima ikakvu ulogu u intelektualnom životu (zapravo da je protivna istom), ali upravo je Euler, koji je branio božansko nadahuće Svetog Pisma i Kristova poslanja u svijetu, koji je branio istinu kršćanstva, postao najpoznatijim predstavnikom matematike.

Poznat po svojim vanrednim vještinama, Laplace ga je opisao kao "gospodara sviju nas", a Arago je zapisao da je "računao bez vidljivog napora", kao što obični ljudi dišu, ili kao što orlovi lete nebesima. Netko je opisao kraj njegov života s "prestao je računati i živjeti.".

O Eulerovim vjerskim uvjerenjima saznajemo najviše iz njegovih "Pisama" [Lettres à une princesse d'Allemagne, sur divers sujets de physique et de philosophie] u kojima na pristupačan način njemačkoj princezi objašnjava suvremena znanstvena znanja, ali i njihovu povezanost s filozofijom i teologijom.

Drugi izvor je njegov rad u kojem odgovara na prigovore božanskom nadahnuću Svetog Pisma, Rettung der Göttlichen Offenbarung gegen die Einwürfe der Freigeister [Obrana Božanske Objave od Prigovora Slobodnomislitelja]. Ne bavi se toliko Svetim Pismom nego prigovorima koje su dali tzv. "slobodnomislitelji".

Condorcet, urednik jednog francuskog izdanja Eulerovih "Pisama" odlučio je ukloniti dio razmišljanja (povezanih s filozofijom i religijom) koja je jednostavno proglasio suvišnim. Ipak, uklonjeni dijelovi nisu bili suvišni, i ponekad su bili bitni za dokaze o kojima je govorio, ali u njima je govorio o stvarima koji upućuju na pogrešnost "slobodnomisliteljske" pozicije i prigovora pa su izgledno upravo zbog toga uklonjeni, odnosno promijenjeni. Kao što je i sam primjetio, postoji okruženje ljudi koji ismijavaju religiju s najdrskijom samovažnošću. (Takvo izdanje je služilo kao osnova za prijevode na druge jezike. Prema tome, čak i oni koji su čitali spomenuta Eulerova razmišljanja nisu svjesni koliko je Euler zapravo bio uvjeren u istinu kršćanstva, koliko je žarko živio vjeru i koliko je prezirao "nove filozofe".)

Iz takvih "uredničkih odluka" može se zaključiti da im je cilj bio prikriti Eulerovo kršćanstvo, zaštiti nevjernike, jer teško je osobu poput Eulera odbaciti poznatim optužbama. (Takvo "uređivanje" nije rijetkost i u slučajevima drugih znanstvenika ranijih razdoblja.)

Nisam nikada detaljnije istraživao njegova vjerska uvjerenja i zapise, ali prenosim par citata iz rada "The God-Fearing Life of Leonhard Euler"(pdf) koji donosi kratki pregled njegova života i teoloških razmišljanja. U dokumentu (pdf) "A Defense of the Revelation against the objections of freethinkers, by mr. Euler, Followed by thoughts by the author on religion, omitted from the last edition of hist letters to a princess of germany." možete pročitati jedan engleski prijevod njegove "Obrane" uz komentar suvremenog prevodioca o izmjenama u spomenutom francuskom izdanja "Pisama".

---

Rođen je u švicarskoj obitelji protestanskog propovjednika, studirao je filozofiju te se planirao posvetiti teologiji. Od svoga oca naučio je osnove matematike te je primao poduku od matematičara Bernoullia koji je prepoznao njegov talent pa se na kraju ipak posvetio matematici. Pomoću Bernoullijevi sinova došao je do akademski pozicije u Rusiji, a kasnije se preselio u Prusiju.

Matematičar koji je postao Papa - II

U postu "Matematičar koji je postao Papa" (iz 2013.) prenio sam nekoliko crtica iz života monaha i učenjaka Gerberta Aurillaca(946-1003), matematičara koji je kasnije postao papa Silvestar II. (Ime Gerberta Aurillaca pretpostavljam nije toliko poznato. Općenito ono što je prosječan čovjek čuo ili zna, odnosno što misli da zna o povijesti znanosti je više no upitno.)

U svakom slučaju, zahvaljujući sveprisutnim medijima čuli smo za jednog drugog matematičara koji je ovih dana postao papa, Roberta Francisa Prevosta. Istina, sadašnji papa se nije bavio matematikom, i s obzirom na njegovu novu ulogu teško je vjerovati da će se tome stići posvetiti.(Kada govori o izazovima umjetne inteligencije fokus mu nije na matematičkim modelima, niti bi to itko očekivao od njega.)

Sadašnji papa je dakle primjer "poznatog" vjernika za kojeg nije toliko poznato da je matematičar; a postoji i mnoštvo matematičara za koje možda nije poznato da su bili vjernici.

Cauchy je jednom primjetio;

"Kršćanin sam; a to znači da vjerujem u božanstvo Isusa Krista, zajedno s Braheom, Kopernikom, Descartesom, Newtonom, Fermalom, Leibnitzom, Pascalom, Grimaldijem, Eulerom, Grudinom, Boškovićem, Gerdilom; sa svim velikim astronomima, liječnicima, geometričarima povijesti... Moja uvjerenja nisu 'rezultat naslijeđenih predrasuda', već dubokog ispitivanja… Bilo mi je veliko zadovoljstvo pronaći svu plemenitost i velikodušnost kršćanske vjere u svojim cjenjenim prijateljima."

Cauchy je branio katoličku vjeru, u vrijeme političkih previranja i kaosa kojeg su stvarali njegovi "racionalni" suparnici, zbog svojih lojalnosti imao je problema s dobivanjem pozicije. Njegova stalna obrana vjere, prijateljstvo sa isusovcima, promoviranje katoličkog obrazovanja nije baš najbolje prihvaćena kod svih.

Cauchy je u svojoj vjeri pronalazio inspiraciju za matematičke i znanstvene uspjehe;

 "Kršćanska vjera je toliko povoljna za napredak znanosti i razvoj najplemenitijih sposobnosti našeg inteletkta".

Osuđivao je intelektualnu pomodnost svog vremena i pokušaje da se postavi priroda protiv samog njenog Autora, da se stvorenja dovodu u stanje trajne pobune protiv Stvoritelja, da se čak i znanosti iskoriste protiv Boga Samoga. Prema njemu, jedini stvarni cilj znanosti mora biti potraga za istinom.

---

Naravno, postoje i drugi matematičari koje bi mogli dodati sličnoj listi, od poznatijih koji su djelovali prije današnjeg vremena specijalizacije; Nikola Kuzanski, Napier, Bernoulli/ji, Stokes, Riemnan itd. Također je zanimljivo spomenuti Cantora koji je nekoliko svojih razmatranja namjenio upravo tadašnjem papi Lavu. (Spomenimo samo kako Cantor nije bio preskroman u shvaćanju svoje uluge u istraživanju beskonačnosti za koje je smatrao da ima teoloških implikacija.)

Većina navedenih matematičara je bila upoznata s područjem teologije(i filozofije). Neki su je aktivnije studirali, neki su samo podučeni o njoj. Takvo obrazovanje i uvjerenja su nesumnjivo imala utjecaja na njihovu kreativnost, doprinijela njihovom razumijevanju svijeta i matematike kao vrste jezika kojim opisuju stvarnost, motivirala su njihovu potragu za istinom. (Matematika je bila još jedan način da se dive i da slave Stvoritelja.)

Danas je takvo što pak rijetko. Intelektualna moda današnjeg vremena nije sklona ni filozofiji (i klasičnom obrazovanju), a još manje teologiji (posebno određenim teologijama). Iako će se govoriti o inspiraciji i misteriju, pa i o istini i o ljepoti, pokazivati će ravnodušnost, nezainteresiranost ili čak prezir prema onome što je srž racionalnog znanja.

Brian Holdsworth – yt kanal

Ljudi konzumiraju sadržaj kroz razne servise, s vremenom neki gube, a neki drugi dobivaju na popularnosti. Blogovi primjerice već dugo nisu popularni, određene društvene mreže su također zastarijele, dominiraju neke novi načini stjecanja i širenja informacija. Ipak, uvijek će postojati prostor i potreba za onime što je dominirali stoljećima, ukoliko želite stvarno shvatiti neke fenomene morati ćete im posvetiti više pažnje i vremena, pročitati knjige (ako ne i knjižnice). Naravno, kroz druge umjetnosti komuniciramo mnoge istine koje je inače nemoguće iskomunicirati. Ponekad jednom slikom (ili fotografijom) možemo učiniti puno.

Ne znam gdje ljudi provode vrijeme, jesmo li se vratili na usmenu kulturu, što znači sadržaj od par sekundi, kako utječe na ljude (koji nisu svjesni, niti mogu biti svjesni na koji način im se preporuča sadržaj i kako taj sadržaj utječe na njih), kako utječe na mlade i djecu koja nisu nikada ni upoznala drugi način. U svakom slučaju takva je situacija u kojoj se nalazimo.

Na servisima poput youtube moguće je pronaći mnoštvo kanala, ukoliko vas zanima sadržaj katoličke tematike vjerojatno se već naišli na različite komentatore, bitno.net je u članku Strani katolički podcasti i sadržaji koje vrijedi pratiti nabrojao popularnije. Ne bih ulazio u to što tko tvrdi, ali čini se da u novijim medijima nisu toliko popularni oni glasovi koje glavni mediji vole promovirati. U medijima će dominirati "liberalni" i "progresivni" (zapravo krivovjerni) glasovi, ali neki od najpopularnijih katoličkih glasova u novijim medijima su začuđujuće pravovjerni. (Možda je to samo znak toga da ne postoji drugo mjesto gdje bi mogli izraziti svoje zabrinutosti.)

Iako su određeni oblici cenzuriranja popustili, ili su se ljudi toliko navikli da izbjegavaju koristiti "sporne" izraze i teme, još uvijek će vas ili zabraniti ili umanjiti Vaš doseg ukoliko komentirate stvare na način kojeg netko smatra neprimjerenim.

---

Dakle, postoji mnoštvo kanala, ja bih samo spomenuo jedan yt kanal, onaj Briana Holdswortha, katolika kanađanina. U zadnje vrijeme se više posvetio kanalu pa češće objavljuje, a kroz godine sam znao naići na različita zanimljiva promišljanja. Prije no što sam uopće pogledao ijedan njegov video nije me toliko privlačio njegov kanal, mislio sam da je netko tko pokušava biti "kul" (u onom modernističkom smislu), ali upravo je takav pristup nešto što kritizira (one koji misle da crkva mora biti "kul" i "relevantna" – u takvom modernističkom shvaćanju.)

Objavio je već poveći broj videa, nisam ih sve pogledao, neke teme me toliko ne zanimaju (primjerice razna protestanska pitanja), ali me se dojmilo nekoliko snimki u kojima razrađuje teme koje se rijetko kada spominju, bilo mi je drago čuti da se netko bavi njima iako desetak minuta nije dovoljno da se kaže sve što bi se trebalo reći. Ponekad se radi o temama o kojima se raspravlja, ali mi se sviđa njegov pristup.

Nekoliko snimki me gotovo potaklo da im posvetim poseban blogpost, ali nisam to nikada učinio. Mislim da je, ako se ne varam, izbrisao nekoliko videa tako da nažalost ne mogu pronaći par primjedbi u kojima je sjajno artikulirao neke fenomene. (Primjerice da, iako je istina kako njegova mala djeca ne razumiju latinski, ona ne razumiju niti "sakralni engleski", razumiju samo ono što vide, primjerice u dimu tamjana prepoznaju naše molitve koje se dižu Bogu itd.)

Nema potrebe prepričavati snimke koje i sami možete poslušati, mislim da su zanimljive, s korisnim uvidima ili barem jednostavnom i korisnom prezentacijom. 

Njegov kanal možete pronaći ovdje – Brian Holdsworth.

---

Ipak, nekoliko poveznica na snimke s kanala različite tematike;  Are Christians a Bunch of Posers?; How to Revive theCatholic Church; The Reason Christianity is Dying in the West; Why is Modern Art so Bad?; Lies You've Been Taught About Christianity; What Are Conservatives Thinking!?!, Don't Fall For This Accusation itd. 

Make Church Music Great Again; We Need Better Music for Mass; Keeping Youth in the Church; Attending My First Latin Mass; The Vatican Nativity Scene; Villagers Hear Gregorian Chant For the First Time; Female Altar Servers are a Bigger Problem Than You Think; The Most Striking ChangeSince Vatican II; The Church Can't Go Back to 1950; Projector Screens at Mass - Why not?; Jedna tema koja mi se čini vrijednom istraživanja; Is Worship Supposed to Look Like This? itd.

U videu Exposing our Priests to Embarrassment se bavi kontrastom na koji neke svećenici shvaćaju vlastitu ulogu (razlika "modernističkog" i "tradicionalističkog" shvaćanja). 

Video The Church's Response to Celebrity Converts Needs to Improve skreće pažnju na nešto čemu smo mogli svjedočiti i na našim područjima, potrebno je oprezno pristupiti obraćenicima koji unatoč "iskustvima" koja su imali, nisu odmah u stanju ispravno ih protumačiti. Nuditi ih kao primjer ili vođe često nije razborito jer postoji još puno toga što moraju naučiti i proživjeti. (Najveći "sveci" imaju svojih nesavršenosti, sklonosti lakim grijesima, opasnosti da se vrati teškim grijesima. Za nekog tko je tek na početku svog puta opasnosti i izazovi su nažalost često preveliki.)

Sakrament ispovijedi je nešto što će se često napadati (i prezirati, ismijavati), česti su i zahtijevi da se zakonski zabrani prakticiranje tog sakramenta, u Seal of Confession is Under Threat... Again primjećuje da bi nedostatak anonimnosti jednostavno doveo do toga da osobe ne bi ispovjedale takve stvari.

Još nekoliko snimki; It's Not About Relationship, It's About Religion, The Sin of Being Rigid, The Reason Youth Leave the Church, My Worst Experiences as a Catholic itd.

Što god prigovorili nekim njegovim snimkama, čini mi se kao jedan od najzanimljivih katoličkih komentatora.

PS

Snimke su na engleskome, možete uključiti titlove ("CC") i u opcijama uključiti prijevod na hrvatski što dovoljno dobro funkcionira.

(Pjevana) Krunica Božjeg Milosrđa i Zlatna Krunica

Nisam upoznat s tvrdnjama o ukazanju svetoj Faustini Kowalskoj koja su pak povezana s poznatom "slikom Božjeg milosrđa". Postoje različite verzije te slike koje se dosta razlikuju od izvorne (a i ona je navodno rekonstruirana). Moram priznati da mi mnoge od njih ne djeluju toliko privlačnim, niti se uklapaju na mnoga postavljena mjesta.

Pretpostavljam da nisam jedini sličnog razmišljanja, ali neovisno o tome, ovdje samo želim spomenuti dvije verzije pjevane krunice (yt).

• Pjevana Krunica Božjeg Milosrđa - Stijepo Gleđ Markos
• Božje Milosrđe - pjevana pobožnost u čast Božjega milosrđa (CD), Trnovčica

Možete pronaći druge verzije, neke kvalitetno snimljene i izvedene, ali na mene nisu ostavile najbolji dojam.

Kada sam prvi put čuo dijelove krunice Božjeg milosrđa nisam znao o čemu se radi, vjerojatno ni tu nisam jedini tako da će post možda nekome biti koristan da sazna o čemu se radi.

***

Još jedna drugu "krunicu", pjevanu Zlatnu krunicu (Presvetom Srcu Isusovu) možete poslušati primjerice ovdje; Pobjeda svetih - Pjevana Zlatnakrunica. (Nisam pronašo druge pjevane verzije.)

S njom kao takvom također nisam upoznat, niti s detaljima njene povijesti, ali su mi pojedine molitve poznate.

Štovanje srca Isusova je u određenom obliku prisutno od početaka, ali svoj razvoj započinje u kasnijem srednjem vijeku.

***

Jedna srednjovjekovna pobožnost koju prakticiram (a nisam znao da postoji odnosno da je prakticiram) jest sljedeća;

Neinformiranost o događanjima u Rimu je oblik
srednjovjekovne pobožnosti

Naravno, radi se o svojevrsnoj šali, i nije potpuno točna, ali je dovoljno točno da nemam ništa posebno za dodati uz događanja koji dominiraju medijima ovih dana. 

PS

Iz kojih god razloga i uz koje god objašnjenje, mediji iskrivljuju nauk Crkve i ulogu pape. Jedan domaći teolog je na samom početku mandata pape Franje primjetio da ga koriste kako bi napadali Crkvu (i na određeni način da napadaju ranije pape). Izgleda da je pripremljen teren da se koristeći papu Franju napadaju pape koji dolaze kasnije. (Ionako se spominje jedina "kritika" da je trebao "učiniti i više".)

Nećemo ulaziti u to što je problematično s time, i u to kakvu sliku su mediji stvorili – ponekad suprotno stvarnosti, ali ponovimo upozorenje jednog kardinala da se ne radi o tome tko će biti Franjin nasljednik, nego o tome tko će biti Petrov nasljednik.

Molimo za pastira čiji će "pastoralni" pristup uključivati brigu za svoje stado i koji je spreman sukobiti se s vukovima koji čine zlo. Neće ih puštati među stado, neće ohrabrivati i pozivati javno poznate vukove.

---

Po njegovoj pregorkoj muci, budi milosrdan nama i cijelomu svijetu!

Pjevaj hvale, Magdaleno

Jedna verzija u izvedbi tamburaša;  

PATRIA - Pjevaj hvale Magdaleno (yt)

Tekst (sa svim strofama);

1. Pjevaj hvale, Magdaleno,
jer uskrsnu Janješce,
trgnu iz sna ljudstvo sneno,
svlada tmine, moći zle.

Zdravo, zdravo, spasa cijeno,
zdravo Janje pomirbeno! (2x)

2. Svršila se krvna žrtva,
Krist pobijedi svijeta grijeh;
obnovi nam carstva mrtva,
pade pakla bijes i smijeh.

3. Svim uskrsnu život duše,
usta Gospod, mira car;
potoci se krvi suše,
otkad grije njegov žar.

4. Suza sreće nek ti reče,
Magdaleno, s oka tvog,
usta Gospod kako reče,
usta s groba velji Bog.

5. Srce ljudsko, gore gore,
jer uskrsnu Isus spas,
nek u njegve rajske dvore,
naše pjesme dopre glas!

6. Sinu duši uskrnsuće,Kriste 
Kriste, daj nam žrtve plod, 
o ispuni to čeznuće:
uskrisi ljudski rod!

Možete pronaći snimke raznih izvedbi (yt); 

• Mješoviti pjevački zbor ''Camerata vocale Split'' 
• Katedralni zbor Mostar
• Oratorijski zbor crkve sv. Marka Zagreb
• Mješoviti vokalni sastav "Schola cantorum"
• Na kanalu Luka Cosic kao dio playliste uskrsnih pjesmi
• itd.

Jedina verzija sa svim strofama koju sam pronašao je na kanalu pulherissimus. (Na kanalu se svakodnevno objavljuje časoslov, misna čitanja itd.)

***

Postoji još lijepih uskrsnih pjesama koje možda nisu toliko poznate, posebno u usporedbi s pjesmama nekih drugih razdoblja. Nažalost nema toliko ni snimki i koncerata.

Tamburaši Patria; Uskrsnu Isus doista, Isus usta slavni, Kraljice neba raduj se itd.

Radujte se kršćani!

PS

Ranije objavljeni tekst na blogu Značenje Uskrsnuća. 

Još starije; Uskrs u Svetoj Zemlji, Situacija kršćana u Svetoj Zemlji .

Živimo u najbizarnijem i najluđem svijetu – ikad

Davno sam zabilježio jedno BGC-ovo razmišljanje; 

Mislim da biste trebali shvatiti da se radi o činjenici - pogotovo mlađi čitatelji koji ne poznaju ništa drugačije i koji ne čitaju stare knjige.

Ljudima je postalo vrlo teško, naizgled nemoguće, osvjestiti krajnju neobičnost onoga što se sada uzima zdravo za gotovo. Prije četrdeset, pedeset godina ljudi su još bili svjesni toga – posebno vezano uz čovjekov odnos prema prirodi – ali, unatoč službenom i medijskom brbljanju o 'okolišu', sadašnja kultura nije uopće svjesna te očite činjenice.

Suvremeni čovjek niti ne zna što želi ili treba - do te mjere da se veliki napori ulažu u ismijavanje, podmetanje ili uništavanje onih preostalih nekoliko aktivnosti i stvari koje pružaju stvarnost, dobrotu i povezanost.

Već sredinom dvadesetog stoljeća došlo je do neobične stvari; ljudi provode toliko slobodnog vremena čitajući novine i magazine, slušajući radio ili gledajući televiziju; a danas pak takve aktivnosti ispunjavaju svaki trenutak... izgleda da smo prešli granicu kada više niti ne primjećujemo da je nešto s time neobično.

Zapravo, čini nam se da je nešto neobično u onim trenucima kada NISMO uključeni u medije, kada moramo odložiti mobitel na nekoliko minuta ili sati; čudno je normalno, a normalno se izbjegava.

No ljudi su društvena bića, spolna; naši društveni i (posebno) seksualni životi su danas gotovo potpuno umjetni, zasićeni umjetnim – ono što je normalno se smatra bizarnim, zapravo zlim.

Pretpostavka je - omogućuje ju naše veliko neznanje i prezir prema prošlosti i drugim društvima – da smo točno shvatili što je ispravno, da napokon shvaćamo što znači biti čovjek (a to primjerice znači niti muškarac niti žena); svi drugi kroz povijest su bili slijepi.

Ovo pišem, sjedeći za računalom, spojen sa svijetom putem interneta, spojen s njime na neki način – očekujem neku vrstu odgovora ... kakva bizarna stvar. Kakav čudan, otupljen, otuđen život živimo – čak su i naši odgovori na takvo stanje moderni, tehnički i umjetni – masovne distrakcije i zabave, masovna glazba, farmakalogija, opojna sredstva, putovanja, sudjelovanje u masovnim online razgovorima, druženje s gomilom neznanaca i sve što ide uz to.

Nije pretjerano zvati ovaj svijet ludim, u prilično strogom značanju psihotičnog – odnosno živimo odvojeno od stvarnosti. Ali kada su svi psihotični – tko može dati dijagnozu?

Radi se o Najbizarnijem. Svijetu. Ikad.

Nemojmo to zaboraviti.

Razlika između "pozitivnog" čina i čina propusta – G.E.M. Ancombe

U radu pod nazivom "Sins of Omission? The Non-Treatment of Controls in Clinical Trials" Anscombe odgovara na nešto vezano uz etiku ne-tretiranja u kliničkim studijama.

Prenosim razmišljanje iz rada koje nije toliko vezano uz samu temu;

***

Možda je korisno primjetiti uporabu uvjerenja da razlika između pozitivnog čina i propusta nije nikada "moralno značajna". Prvo, čini se kako se misli da propustiti nešto znači jednostavno nešto ne učiniti; ili ne učiniti to kada bi to mogao učiniti. Drugo, ako razlika između čina i propusta nije "moralno značajna"; mi smo odgovorni za sve što se dogodilo što se ne bi dogodilo da smo učinili nešto što nismo učinili, iako smo to mogli učiniti [...]

Zapanjujući zaključci se izvodi iz takvih početnih točki. Primjerice ako sam na zabavu potrošio neki novac koji sam mogao dati u dobrotvorne svrhe; a da sam taj novac tako dao, spasio bi se neki život, onda sam ubio nekoga pojednako kao da sam prerezao nekome grkljan.

Svrha takvih argumenata čini se nije pobuditi nemoguću savjesnost u našem ponašanju nego olabaviti našu savjest vezano uz ono što bi se normalno nazivalo ubojstvom.

PS

Kao što primjećuje Anscombe, često cilj nije navesti nekoga da stalno opsesivno računa i pokušava optimizirati svoje odluke u skladu s nekim rezultatom koji se smatra poželjnim – kao da je takvo što uopće teoretski moguće izračunati ili da znamo koji bi to točno cilj trebao biti; nego pokazati da postojeće dužnosti ili zabrane nisu opravdane. Oni koji daju ili slušaju takve argumente neće (u pravilu) promjeniti svoje ponašanje da bi takvo što postigli, nego samo kako bi mogi činiti nešto što žele činiti (a zabranjeno je), odnosno ne činiti ono što ne žele činiti (a dužni su činiti).

Prenio sam ranije o Anscombinu radu Moderna Moralna filozofija

"Jasno je kako Anscombe smatra da je utilitarizam Benthama i Milla fatalno manjkav zato što zagovara najveću sreću najvećeg broja bez da je (prema njoj) adekvatno određeno što se misli pod sreća i bez shvaćanja (prema njoj) da "najveća sreća najvećeg broja" nema smisla.

Još jedan problem s konzekvencijalizmom je da ignorira namjere, bez kojih ne možemo shvatiti ljudsko ponašanje. To znači da, iako možemo prosuđivati djelovanja na konzekvencijalistički način, ne možemo dosljedno živjeti kao da je konzekvencijalizam istinit. Odnosno, ne možemo živjeti naše cijele živote kao da namjere nisu bitne, iako se možemo pretvarati da nisu važne kada odlučujemo što ćemo učiniti ili iskazujemo ne/odobravanja nekog ponašanja. Konzekvencijalisti onda gotovo neminovno djeluju mala fides. Prave se da vjeruju ono što ne mogu, i što stvarno ne mogu, vjerovati."

Ili povezano, iz njenog govora Kvari li sveučilišna moralna filozofija mladež?;

"Naravno, potrebno je biti sveučilišni nastavnik da bi formulirali ideju koju sam čula; naime; [Ako], ukoliko vi ne učinite A netko drugi će učiniti B, [onda] ako vi ne učinite A, za vas se može reći da ste učinili B (vi ste doveli do toga da je B učinjeno, jer drugi čovjek to ne bi učinio da ste vi učinili A.) Zvuči prilično čudno u slučaju preljuba, ali generalna ideja je prilično česta."

---

Vezano uz razmišljanja o etici kliničkih studija, problem je što autor kojeg Anscombe komentira izbjegava čitavu problematiku svojim pogrešnim rezoniranjem o djelovanju i propustu. (Spominje se slučaj kada su pacijenti koji su primali "lijek" zapravo oštećeni, primjerice prerano rođena djeca kojima je davan kisik.)

Neki liječnici će govoriti o razlici između usmrćivanja i "dopuštanja da umre", ali ono što nazivaju "dopuštanjem da umre" jest trovanje i izgladnjivanje.