Seksualna permisivnost i kolaps civilizacije – J.D. Unwin

"Svako ljudsko društvo slobodno je birati hoće li pokazati veliku energiju ili uživati u seksualnoj slobodi. Dokazi govore da ne može činiti oboje dulje od jedne generacije." (J.D.Unwin)

Društveni antropolog J.D. Unwin u knjizi Sex and Culture (objavljena 1934.) nudi sažetak svojih istraživanja u kojima je analizirao i usporedio podake o 86 društava i civlizacija kako bi utvrdio postoji li veza između seksualne slobode i procvata kulture. Nisam toliko upoznat s knjigom, ali sam pročitao neke sažetke;

Knowland je u par kratkih predavanja predstavio ideje iz knjige; Unwin's Sex and Culture: Why Monogamy Matters (1/7).

***

Neki od Unwinovih zaključka su mi se učinili zanimljivim i općenito točnim. U nastavku prenosim sažetak, prema J.D. Unwin and Why Sexual Morality May be Far More Important than You Ever Thought; 

Unwin je Opisao četiri "obrasca ljudske kulture" i stupnjeva procvata mjereno u smislu arhitekture, umjetnosti, inženjerstva, literature, agrikulture itd. Podjelio ih prema tome kako se odnose prema prirodnom svijetu; zoistički, monistički, deistički, racionalistički.

Seksualno suzdržavanje je podjelio na predbračno i postbračno.

Predbračne kategorije su;

1. Potpuna seksualna sloboda - bez ikakvih predbračnih ograničenja
2. Neredovito ili povremeno suzdržavanje - kulturni propisi zahtijevaju povremeno razdoblje apstinencije.
3. Striktna čednost - ostati djevac do braka.

Postbračne kategorije su:

1. Modificirana monogamija: jedan supružnik istovremeno, ali vezu može prekinuti bilo koja strana.
2. Modificirana poligamija: muškarci mogu imati više od jedne žene, ali žena je slobodna napustiti svog muža.
3. Apsolutna monogamija: samo jedan supružnik dopušten doživotno (ili do smrti u nekim kulturama)
4. Apsolutna poligamija: muškarci mogu imati više od jedne žene, ali žene moraju "ograničiti svoje seksualne kvalitete (tj. aktivnost) na svog muža do kraja života".

***

Nekoliko njegovih najznačajnijih otkrića;.

• Učinak seksualnih ograničenja: Povećana seksualna ograničenja, bilo prije ili poslije braka, uvijek su dovodila do povećanog procvata kulture. Suprotno tome, povećana seksualna sloboda uvijek je dovodila do sloma kulture tri generacije kasnije.

• Najutjecajniji faktor: Iznenađujuće, podaci su otkrili da je najvažnija korelacija s procvatom kulture bila je li predbračna čednost bila potrebna ili ne. Imala je vrlo značajan učinak.

• Najveći procvat kulture: Najmoćnija kombinacija bila je predbračna čednost u kombinaciji s "apsolutnom monogamijom". Racionalističke kulture koje su zadržale ovu kombinaciju najmanje tri generacije nadmašile su sve ostale kulture u svakom području, uključujući književnost, umjetnost, znanost, arhitekturu, inženjerstvo i poljoprivredu. Samo tri od osamdeset šest proučavanih kultura ikada su dosegle ovu razinu.

• Učinak napuštanja predbračne čednosti: Kada stroga predbračna čednost više nije bila norma, apsolutna monogamija, deizam i racionalno razmišljanje također su nestali unutar tri generacije.

• Potpuna seksualna sloboda: Ako je kultura prihvatila potpunu seksualnu slobodu, ta se kultura urušila unutar tri generacije na najniže stanje procvata - koje Unwin opisuje kao "inertno" i na "mrtvoj razini koncepcije" , karakteriziraju ga ljudi koji imaju malo interesa za išta drugo osim vlastitih želja i potreba. Na ovoj razini kulturu obično osvaja ili preuzima druga kultura s većom društvenom energijom.

• Vremenski pomak: Ako dođe do promjene u seksualnim ograničenjima, bilo povećanja ili smanjenja ograničenja, puni učinak te promjene ne ostvaruje se do treće generacije.

Zašto je crkva doživjela pad u Europi?– MG

Ponavljam par odgovara M. Gormally; 

Zašto je crkva doživjela pad u Europi?

Bila su dva strašna rata, a u drugom su obje strane namjerno ubile mnogo nevinih ljudi.

Zatim je došlo do raširenog prakticiranja steriliziranih spolnih odnosa. To je dovelo do očekivanja da se broj članova obitelji treba smanjiti. To je dovelo do prakticiranja i legalizacije pobačaja. Svo to kršenje Božje volje navelo je ljude da ga se potpuno odreknu.

---

Zašto je islam u Europi tako brzo [sic]?

Kršćanstvo blijedi u Europi jer ljudi žele imati spolne odnose bez rađanja djece. To rezultira manjim brojem beba i općom iskvarenošću u seksualnom moralu i vjerovanju u tradicionalno kršćansko učenje. U međuvremenu, muslimani rađaju mnogo djece i vjeruju u svoje tradicionalno učenje.

---

Zašto se ljudi preobraćuju na ateizam, a ne na Kršćanstvo, hinduizam ili židovstvo. Zašto kršćanstvo (broj vjernika) tako brzo opada?

Ljudi se obraćaju na kršćanstvo. Kršćanstvo na Zapadu opada jer su ljudi vezani za grijehe koje čine.

PS

Grijeh dovodi do grijeha.

Prvih trideset sihova Pavlove poslanice Rimljanima navodi sličnu stvar.

Najznačajniji mislioci, još od antike, shvaćali su povezanost raskalašenosti i duhovnog sljepila. Neprimjerene želje odvraćaju ljude od Boga. Oni koji su robovi svoje pohote ne posvećuju se duhovnoj stvarnosti.

Jesu li ovakvi odgovori "prejednostavni"? Iz sekularne perspektive također možete analizirati slične posljedice napuštanja suzdržljivosti.

Blago narodu kojemu je Jahve Bog – A. Esolen

"Blago narodu kojemu je Jahve Bog", poručuje psalmist (33,12). Što taj stih može značiti za nas u Sjedinjenim Državama ili u bilo kojoj zapadnoj naciji čiji su zakoni utemeljeni ili na vjerskoj neutralnosti ili na nereligioznosti?

Nema smisla reći psalamistu: "Svaki narod ima svoje bogove, kao što i ti imaš svoje." On to već zna. Zapravo, on bi teško mogao zamisliti bilo koji narod bez boga. Mislim da bi bilo pogrešno pripisati to samo njegovom vremenu i okolnostima.

Svaki će narod imati boga ili bogove, ono što ljudi cijene iznad svega, čemu se zapravo klanjaju u štovanju. "Jedni se hvale kolima bojnim, drugi konjima" kaže psalamist, a "mi imenom Jahve, Boga našega! (20,8)

Neki ljudi vjeruju političkim moćnicima, ali, kaže Izaija, "Zaklon faraonov bit će na [vašu] sramotu," Ezelkiel je vidio žene Izraela kako sjeđaše u hramu i " oplakivahu Tamuza", sumerskog Adonisa, boga plodnosti, koji svake godine umire da bi se ponovno rodio.

Tako su i muškarci iz Judeje slijedili neljudski kult plodnosti Moloha, kada je čak i kralj Manaše proveo svoje sinove kroz oganj; i kada su postavili svete prostitutke, i žene i dječake, kao dio kulta Baala i Ašere, kanaanskih bogova i božica plodnosti (vidi Drugu knjigu o Kraljevima, 23)

Obilježja čovjekovog štovanja mogu se promijeniti, ali njegovo srce se ne mijenja. Kada okrene leđa Gospodinu, vraća se istim starim lažnim bogovima, odjevenim u novo ruho: vojna sila, politička moć, bogatstvo, seks.

Ljudi će se klanjati nečemu. Klanjat će se u znak poštovanja osobi ili stvari; možda nekom idolu samih sebe. Biti će poslušni, i bit će još podlije poslušni, ulizivati će se i laskati još više jer je njihov bog lažan i budalast.

Pohvala Dokolici – Josef Pieper

Prenosim nekoliko ideja iz knjige Pohvala Dokolici. Odabrani hrvatski prijevod te riječi (njem. Musse) mi ne djeluje najsretnijim jer nisam baš znao čuti da se pojam "dokolice" koristi u pozitivnom kontekstu, ali nemojmo se previše opterećivati time.

---

Na početku se Pieper bavi antičkim shvaćanjem "dokolice" (slobodnog vremena, razonode) i samim izrazom. Prenosim nekoliko nasumičnih misli, uvodni dio možda nije najlakše razumijeti; 

Uostalom, u doslovnom prijevodu ona glasi ovako "Lišavamo se dokolice kako bismo stekli dokolicu." "Ne dokoličariti" kod grka znači upravo zaposlenost za radnog vremena – ne naprosto rad bez stajanja, nego samo posao u radnim danima. Za to stanje grčki jezik ima samo negativni izraza "ne-dokolica", baš kao i latinski (neg-oti-um).

Dakle, kontekst u kojemu se nalazi Aristotelova rečenica o dokolici, kao i tvrdnja (iz Aristotelove Politike) po kojoj je dokolica glavna os oko koje se sve okreće, pokazuje da je ovdje rečeno nešto gotovo samorazumljivo; može se pretpostaviti da Grci sigurno ne bi mogli razumijeti našu maksimu o radu radi rada samoga.

Nije li nam sada već posve jasno kako više nismo u stanju neposredno pristupiti izvornomu pojmu dokolice?

Pieper je predvidio one koji će se upitati što nas briga za Aristotela i antičku grčku; odgovara da se na njegovu misao o dokolici nadovezalo zapadno kršćansko učenje o "vita contemplativa". 

Moglo bi se reči; razlikovanje između artes liberales i artes serviles, između "slobodnih" i "služinskih" vještina, svoj izvor ima upravu u aristotelovskom mišljenju.

["Sloboda" u "slobodnim" vještinama leži u tome što one ne služe nekoj svrsi, u tome što ne moraju dobiti svoj legitimitet iz društvene funkcije, iz toga što bi bile rad.]

Dakle, Piper shvaća da se naš odnos prema radu i dokolici razlikuje od stava koji bi bio samorazumljiv čovjeku antike, ali i čovjeku srednjeg vijeka, toliko se razlikuje da mi više uopće ne možemo neposredno spoznati što se nekada podrazumijevalo pod tvrdnjom kako "radimo radi dokolice". 

---

Mišljenju da je trud dobro, Toma Akvinski je u Summa theologica suprostavio tezu: "Bit je krjeposti više u dobroti nego u težini." Dakle, ne mora sve ono što je teže biti i zaslužnije. Nego mora biti na takav način teško da u isti mah bude na uzvišeniji način dobro. [...]

Zaista, obilježje je najviših ostvarenja moralno dobroga da se događaju bez truda – jer po svojoj biti proizlaze iz ljubavi.

[...] Također vrijedi: bit spoznaje ne leži u misaonom naprezanju, nego u dohvaćanju postojećega, u otkrivanju zbilje.

O umirovljenju – D. Stove

Filozof David Stove u Living Retired komentira ideju umirovljenja;

Bing Crosby i Louis Armstrong, u dobi kada su već zaradili svoje milijune, snimili su pjesmu pod nazivom "Gone Fishin" [Otišao na pecanje]. Tema pjesme je prepoznatljiva, ali i nevjerojatna; pjevaju o tome kako bi radije sjedili na nekoj obali nego što bi željeli biti uključeni u grozničavu potragu za novcem i slavom. Pjesma je bila ogroman uspjeh, što je pjevače učinilo još bogatijim i slavnijim nego što su bili prije: a upravo im je to i bila namjera. Ne moramo ni spomenuti da se nijedan od njih nije odrekao karijere kako bi otišao pecati; i zapravo, da su to stvarno i učinili, doživjeli bi neuspjeh u tom poduhvatu, baš kao što se to često događa.

Odricanje od položaja bogatstva, utjecaja ili poštovanja, a zatim otkrivanje da i dalje želite biti bogat ili utjecajni ili cijenjen (ako zbog ničega drugoga onda zbog vašeg odricanja) je jedna od najstarijih tema povijesti i književnosti. Kralj Lear najpoznatiji je primjer u književnosti. Karlo V, kad mu je bilo pedeset i pet godina, predao je svoje ogromne odgovornosti na svog sina Filipa II, obećavši da će se posvetiti satovima koji su mu bili hobi; Ali zapravo se nastavio uplitati u Filipovo upravljanje i svakodnevno je opterećivao njegovo vođenje. U 4. stoljeću prije Krista, naredba o "umirovljenom životu" je bila dio epikurejske filozofije, a Plutarh je primjetio da se Epikur nadao - i da je uspio u tome, steći slavu zbog te upute. Kada su Rousseau proganjali, zamolio je svoje britanski prijatelje da mu pronađu mirno ruralno mjesto gdje bi se povukao; Ali kad su to uspjeli omogućiti, pa su čak dogovorili i da od kralja dobije mirovinu, zaključio je da je žrtva zavjere protiv njegova imena i slave.

Za neke ljude umirovljenje nije samo neugodna stvar nego je i opasna. To je nekada bila situacija kraljeva, kao što je Lear saznao u predstavi, i kao što je Richard II saznao u stvarnom životu. U današnje vrijeme to je situacija vođa kriminalaca: nijednom od njih ne bi bilo dopušteno preživjeti šest mjeseci u mirovini. Isto tako, svaki pripadnik ruskog Politbiroa zna da je prvo pravilo opstanka biti tamo kad god se sastanči.

Ali takve situaciju nisu uobičajene, za većinu ljudi nisu vanjske okolnosti te koje dobrovoljno umirovljenje čine problematičnim stanjem nego su to njihovi vlastiti unutarnji neskladi. Beznadno smo očarani sukobljenim željama. Kao i Karlo V, mi želimo i užitke privatnosti i užitke moći, bez obzira na to koliko je njihova kombinacija nevjerojatna ili nemoguća. Poput Bing Crosbyja i Louisa Armstronga, mi želimo i u mirni ribolov i novac koji tamo ne možemo zaraditi.

"Zabrana" (kontracepcije) nije proizvoljni diktat katolika – MG

MG odgovara na pitanje; 

Koji dokazi postoje da katolička zabrana kontracepcije služi maksimiziranju broja vjernika?

Ne postoji "katolička zabrana kontracepcije". Crkva prepoznaje da određene radnje poništavaju narav bračnog čina, čineći ga, ne bračnim činom, već njegovom nečistom imitacijom. Crkva ne zabranjuje kontracepcijski spolni odnos: Bog to čini.

PS

Konkretna tema zaslužuje pažnju, ali prenosim zbog isticanja ideje da je Crkva ta koja nešto zabranjuje. Iako u mnogim temama čujete da "Crkva zabranjuje X", "Crkva se protivi Y" itd. ne radi se o proizvoljnom diktatu Crkve, nekoj apstraktnoj odluci kojom se nešto zabranjuje iz neosnovanih razloga.

Ne radi se niti o nekom utilitarnom razmišljanju. (Postoje različite stvari kojima se Crkva protivi – odosno koje prepoznaje kao zabranjene - iako bi u nekoj samozaintereiranoj računici očekivali suprotno.)

Crkva samo prepoznaje naravni zakon - nešto što se danas tako često pogrešno shvaća.

Crkva zna, kao što je veliki broj ljudi znao kroz povijest, da su dobro i zlo objektivna obilježja svijeta, možemo ih prepoznati i moramo djelovati po njima. Podjednako možete reći da "Crkva zabranjuje ubojstvo" – ne možete to predstavljali kao proizvoljnu stvar koju Crkva čini iz nekih svojih razloga.

(Naravni zakon ne iscrpljuje sve vezano uz moral.)

---

Ukoliko analizirate samu riječ kontracepcija lako ćete uvidjeti da se nešto izmjenjuje – iz plodnog čina po svojoj vrsti u neplodan, da upuštanjem u takvo ponašanje činite nešto drugo, denaturirate čin. (Čak i govor o "zaštiti" postavlja slična pitanja.) Kao što je primjetila jedna liberalna filozofkinja koja ne djeli katoličko shvaćanje, njezini studenti doslovno ne shvaćaju kada se upuštaju u odnose da se radi o činu koji u svom tipu ima posljedice koje ima. Iako koriste "zaštitu", jednostavno o tome ne razmišljaju i tako ga ne doživljaju, imaju potpuno iskvareno shvaćanje što zapravo rade.

(No, ne radi se samo o liberalnim sekularnim studentima, toliko ljudi danas uopće nije u stanju ni razmotriti da bi nešto moglo biti pogrešno. Nažalost tu spadaju i neki "katolici".)

O svemu tome sam već pisao, vidi primjerice kategoriju postova kontracepcija.

Nema potrebe ponavljati , MG me samo podsjetila na čestu tvrdnju da katolici nešto zabranjuju, kao da se radi o "diktatu", nečemu bez svrhe. Istina je upravo suprotna.

---

Naravno, kao i svaka druga insitucija Crkva ima svoju disciplinu i administrativna pravila pa postoje stvari u kojima možete opravdano reći da je Crkva ta koja nešto zahtijeva ili zabranjuje, da ima razna pravila, ali ovdje se ne govori o takvim pitanjima.

Ponekad su ljudi neupućeni i nisu svjesni koliko su i na koji način u krivu; a ponekad namjerno pogrešno predstavljaju nauk.

Zašto je čistoća važna? - MG

• Zašto je čistoća važna Bogu?

Jer nas voli i ne želi da iskvarimo svoje umove i srca lišavajući se osjećaja smisla naše seksualnosti, koja postoji za vrstu odnosa u kojem se stvaraju [generiraju] ljudska bića. Izbjegavamo da se iskvarimo na ovaj način tako što se upuštamo samo u seksualne činove generativnog tipa i samo u braku.

---

• Zašto kršćanima nije dopušteno zadovoljavati se?

Ako mislite na masturbaciju, to je zato što spolni čin ima smisao u bračnom odnosu. Ako ga učinimo besmislenim zloupotrebom, to će nam poremetiti umove, lišavajući nas osjećaja smisla samog ljudskog života, koji se generira bračnim činom.

---

• Što mislite i vjerujete o čednosti?

'Čednost' je riječ pod kojom se ponekad misli na celibat, a ponekad na značenje vrline koja se odnosi na spolnost, kao što je hrabrost vrlina koja se odnosi na teškoće i opasnosti. Čednost je u ovom smislu važna vrlina. [...] Imati ovu vrlinu ne znači samo izbjegavati preljub: morate imati naviku da se ne upuštate u seksualne misli i radnje, osim u bračnim činovima. Ako ne steknete ovu naviku, vaša seksualnost vam ne ostavlja slobodu da formirate ispravan stav, a to vrijedi i za muškarce i za žene. Važno je imati ovu slobodu, koja je dio te čistoće srca koja vam omogućuje da vidite Boga. Kada su ljudi vrlo nečedni, to ih čini ludima i tada mogu činiti potpuno strašne stvari.

Marry Gormally, Quora odgovori

Anscombe o plitkoći i površnosti (onih koji obezvređuju početak života)