Vjerovanje Kulture Smrti – M. Pakaluk

Komentirajući izjavu američke političarke da je ona za "pravo na izbor" i za zaštitu istraživanja matičnih stanica. Filozof Pakaluk primjećuje u The credo of the culture of death (2006.)

Mislim da njezinu izjavu ne trebamo promatrati kao političku platformu, već kao iskaz vjerovanja. To je vjerovanje Kulture smrti. "Vjerujem u pobačaj. Vjerujem u ubijanje ljudskih embrija za istraživanje. Vjerujem u pilulu za jutro poslije." To morate ispovijedati kako biste bili ugledan član. Healy želi jasno reći da i ona pripada tom klubu. To je izjava o tome kakva je ona osoba, kakav je njen karakter i pogled na svijet. Važno je kakvom se osobom pokazujete.

A kakva je to osoba? Kada progledamo kroz retoriku shvatimo da je u pitanju ubijanje ljudskih bića. Svi znamo da je pobačaj čin ubijanja. „Fetus“ ili potomak majke i oca mora se ubiti kako bi se spriječio njegov daljnji razvoj i rođenje. Pobačaj nema medicinsku svrhu; ne doprinosi nikako zdravlju žene (trudnoća je zdravo stanje). Prilikom pobačaja liječnik koristi medicinsku tehniku ​kako bi ubio ljudsko biće, ne iz medicinskih razloga, već kako bi unaprijedio interese drugih - bilo da se radi o majčinoj karijeri, dečkovoj slobodi ili liječnikovom novčaniku.

Kroz povijest vidimo da je mnogo puta jedna klasa ljudskih bića unaprijeđivala vlastite interese iskorištavajući slabost neke druge klase, koristeći pravne strukture i moć da to čine. To se ponovno sada događa oko nas: legalni pobačaj je jednostavno uništenje jedne klase ljudskih bića, kako bi se unaprijedili interesi druge klase - rođenih koji tlače nerođene.

Istraživanje embrija, iako malo drugačijeg izgleda, u biti je ista stvar. Ovaj put to je žrtvovanje nezrelih ljudskih bića znanstvenim i zdravstvenim bogovima.

Našim političarima nije važno što se istraživanje odraslih matičnih stanica pokazalo plodnim, dok iz istraživanja embrionalnih matičnih stanica nisu proizašli važni rezultati. Osobno, ne bih želio ubiti drugo ljudsko biće kako bih se mogao izliječiti od bolesti ili živjeti dulje. Sumnjam da bi i vi to željeli. Život ne bi vrijedilo živjeti ako je to cijena; Ali sada se naši političari žestoko natječu jedni s drugima kako bi vidjeli tko može najglasnije inzistirati na tome da je postavljati etička ograničenja istraživanju praznovjerje

„Ja sam tip osobe, baš kao Deval Patrick“, želi nam reći Healey, „koji se neće ustručavati žrtvovati bebe ako to postiže vaše ciljeve - i moje. Ne brinite da će me bilo kakav sentimentalizam ili odanost principima spriječiti da učinim onoliko koliko će Deval Patrick učiniti za vas u ovim područjima. Zapravo, nemojte previše razmišljati ni o jednoj od ovih stvari. Samo me izaberite i imajte povjerenja da vam neću stajati na putu.“

Standardna tehnika za bandu nasilnika je da novi članovi moraju izaći i počiniti neki užasan zločin - ubojstvo - kako bi pokazali da ništa ne stavljaju na višu razinu od zahtjeva bande. Pitam se nije li politika u Massachusettsu postala takva. Ne da političari uvijek čine užasna djela; ali moraju koristiti eufemizme kako bi ih opisali, kao da se te strašne radnje ne događaju, a zatim obećati da neće ništa učiniti da ih zaustave. Čak i ako se ne radi o samom zločinu, ovo je ozbiljan oblik suučesništva.

Pitam se i je li "Ja sam za pobačaj. Ja sam za istraživanja koja ubijaju ljudska bića." namijenjeno da funkcionira kao svojevrsni "reductio ad absurdum" morala, tako da političari, nakon što izgovore takve stvari, pretpostavljaju da su oslobođeni svih osnovnih zahtjeva moralne ozbiljnosti. Zamislite matematičara koji započinje predavanje rekavši "2 + 2 = 5". Od te točke nadalje, slijedi sve. Ako to povjerujete, prihvatiti ćete sve.

Postavite, kao temeljnu premisu, da majke imaju osnovno pravo da se riješe vlastitog potomstva i tko zna da iz toga ne slijedi da se dva muškarca mogu vjenčati, ili dvije žene, ili da dijete može imati dva oca ili dvije majke - ili bilo koju drugu vrsta apsurda.

PS

Objavljeno 2006. godine, tada se puno govorilo o istraživanjima matičnih stanica. Nije to bilo tako davno, a stvari na koje upozorava i spominje kao apsurdne su stvarno i "uvedene".

Jedan raniji post Vjerovanje: Katoličko i Sekularno – A. Esolen. Kategorija Pakaluk Postova na  blogu.

Nekoliko mudrih odluka – M. Pakuluk

U prethodnoj kolumni zagovarao sam [Pakaluk] ono što sam nazvao „provokativnim“ (novogodišnjim i drugim) odlukama koje uključuju odustajanje od kontrole i koje se kasnije pokazuju kao plodan izvor drugih odluka. Ovdje želim razmotriti odluke koje su "mudre", jer se temelje na pronicljivom razumijevanju ljudske prirode.

Jedan primjer; uspješan profesionalac, mladi liječnik, proveo je puna tri dana na duhovnoj obnovi u tišini ispitujući sve aspekte svog života – sve što je radio krivo u odnosu na Boga, obitelj i posao. Na kraju duhovne obnove, objasnio je prijateljima: "Odlučio sam da neću sjesti u svoju stolicu kad dođem kući s posla." Možda se čini glupom odlukom, ali bila je mudra. Shvatio je da ako sjedne, stavlja se u stanje opuštanja. Nije se stavio u službu svoje supruge. Gledao bi u mobitel umjesto da provodi vrijeme sa svojom djecom. Nikada ne bi stigao vježbati. S obzirom na ljudsku prirodu, ta jedna naizgled luckasta promjena bila je za njega povezana sa svim vrstama drugih, istinski potrebnih promjena.

Mudre odluke su takve. One su izrazito konkretne i stoga lako provjerljive. Vjerojatno same po sebi nisu važne i stoga ih je lako ostvariti. Ali su strateški povezane s mnogim drugim stvarima koje su važne.

Možemo se zapitati zašto se čini da su Crkva i naša kultura općenito izgubile iz vida ovu vrstu mudrosti. Čistoća je odmah uz pobožnost. Držanje je važno za molitvu. Način na koji se odijevamo utječe na način na koji radimo. Suzdržavanje od mesa petkom pomaže u stvaranju zajednice. Stari obredi za misu mogu promijeniti živote. Vjerojatno mnogi naši nedostaci proizlaze iz nekada opravdane reakcije na puku rutinu te sada pretjeranog naglaska na "autentičnost". Ali nema smisla jadikovati: slobodni smo činiti stvari drugačije u onim stvarima nad kojima imamo kontrolu.

Ovo je smisao života - M. Pakaluk

Koji je smisao života? Reći ću vam.

Ideja "smisla" života je izrazito moderna. U antičkom svijetu, bilo je dovoljno ukoliko je život bio dobar, uspješan i razuman. Govorilo se da svi stremimo sreći; što bi "značenje" uopće moglo dodati?

Međutim, prema takvom klasičnom shvaćanju, podrazumijevalo se da svaka prirodna stvarnost, poput ljudskog života, inherentno ima telos (odnosno inherentni cilj prema kojem teži). Kada uklonite taj "telos" onda morate tražiti značenje koje se razlikuje od te stvari. U kršćanskoj kulturi svjedočanstvo istine postaje najvažnije, pa stoga i znakovi, poput raspela.

Moramo definirati pojmove. Recimo da ako je nešto takvo da bi trebalo ukazivati na nešto, onda je ono na što ukazuje - kad odgovarajuće ukazuje - njegovo "značenje". Pitanje ima li ljudski život smisao je stoga pitanje je li takav da ukazuje.

Primjer bi mogao razjasniti stvar. Ispravan vjetrokaz upućuje na smjer u kojem vjetar puše. To znači da vjetrokaz, prema našoj definicija, ima značenje; njegovo značenje je smjer vjetra. To je "poanta vjetrokaza".

Potrebno je pojasniti i reći da nešto ima značenje "ako je takvo da bi trebalo ukazivati", jer vjetrokaz može biti pokvaren, ili ometan. U takvim slučajevima doista ima poantu, ali ne uspijeva ukazivati.

Ljudski život je takav da bi trebao ukazivati, ali mi ga kroz grijeh i neznanje uništavamo i sprečavamo da pokazuje. Krist je međutim ujedno Spasitelj životnog smisla. Krist čini čak i od života grijeha i smrti život koji može ukazivati; Krist nas obdaruje i novim načinom ukazivanja, u "poretku milosti".

Ljudski život može ukazivati - a stoga može imati smisla, na svaki od tri načina na koje bilo što može ukazati na nešto drugo.

Prvo, nešto što teži prema drugom ukazuje na ono prema čemu teži. Strelica, na primjer, ukazuje na ono prema čemu je odapeta. Zato strelica na znaku označava smjer u kojem bi strelica letjela kada bi to bila prava strijela.

Stvoreni smo takvi da su naša srca nemirna dok se ne smire u Bogu. Stvarajući nas, Bog nas je oslobodio prema sebi. Stoga je po prirodi ljudski život takav da ukazuje na ono što mu daje odmor. Ne samo to, kroz promišljeni izbor možemo istaknuti tu činjenicu o sebi, živeći na takav način da je jasno kako je naš posljednji dom sjedinjenje s Bogom i mirno zajednišvo s anđelima i svecima.

Najjasniji način pokazivanja da život ima težnju tom cilju je čin žrtvovanja koja ne bi imale smisla van ovog cilja. Newman ih naziva "pothvatima vjere". Mogli bismo ih nazvati "pokazivačima". One koji žrtvuju svoje živote na ovaj način Crkva naziva "svjedocima", "mučenicima". Mučenik je netko tko je namjernim izborom očito učinio Krista smislom svog života.

Drugo, dio ukazuje na cjelinu od koje je to dio. Jedan kralješnjak kojeg paleontolog pronađe označava cijelog dinosaura. Amerikanac u Parizu predstavlja svoju zemlju, želio on to ili ne. Fusnota dovršava značenje citirane rečenice dajući puni kontekst.

Ljudski život može steći smisao na ovaj drugi način ako se pokaže da je dio - a stoga ukazuje na svaku od tri institucije kojih je on dio. To su prirodne institucije države i obitelji te nadnaravna institucija Crkve. Zbog toga je sekularni ateist, koji sebe zamišlja kao pripadnika globalne mreže - i koji osim toga nema djece, i otuđen je od svojih roditelja – u potpunosti lišio svoj život smisla u ovom drugom značenju.

Treće, ono što nešto nalikuje nečemu, ukazuje na ono na što nalikuje. Život imitacije je u toj mjeri život sa značenjem, jer ukazuje na ono što oponaša. Mi moderni ljudi koji tražimo značenje potpuno smo pogrešno shvatili stvar. Novom životu koji bi bio osmišljen kao čin samo-stvaranja - kada bi to bilo moguće, u potpunosti bi nedostajao takva vrsta smisla.

U prirodnom poretku netko bi mogao oponašati heroja, mudraca ili poznatog majstora. U poretku milosti, kršćani imaju mnoštvo mogućnosti. Svaki kršćanin može namjerno odlučiti živjeti na takav način da nalikuje Kristu; svaka žena, Mariji; svaki otac, Josipu. Ili možemo oponašati svece i osnivače: na primjer, svaki je dominikanac donio namjernu odluku da njegov život treba ukazivati na svetog Dominika i "značiti" karizmu sveca.

To su tri načina na koji život može imati smisla, jer život može ukazati ili u cjelini, ili kao dio ili kao član para. Ali također je jasno iz toga kako ljudi negiraju značenje, kao na primjer, u poznatom isječku iz Macbetha:

“all our yesterdays light the way to dusty death” [Svi naši jučerašnji dani ukazuju na prašnjavu smrti] - život ne ukazuje na cilj.

“tomorrow and tomorrow and tomorrow” [Sutra i sutra i sutra] - Beskonačno ponavljanje ne može poslužiti kao dio bilo čega drugog.

“Life’s but a walking shadow” [Život je samo pješačka sjena] - ne postoji ništa na što život nalikuje.

Kršćanski se život lako preobražava u smislu. Uostalom, naš temeljan nauk je da je riječ postala tijelom "Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a smislu života svojemu nauditi?" Ne samo, "vidite kako se oni vole". Nego također i "Vidite kako njihovi životi upućuju van sebe!"

Progresivizam je hereza ukazivanja [usmjeravanja], ili brisanjem (istospolne zajednice, transgenderizam) ili zamjenjujući istinsko s lažnim (DEI).

Vodič za pastoralnu razboritost mogao bi biti: Povećava li to ili smanjuje smisao?

PS

Autor je filozof Michael Pakuluk, izvorni tekst The Meaning of Life.

Možda nije potuno razumljivo, ali puno razumljivije od postova koje sam ranije prenio O pitanju značenja života i Smisao života ne može biti subjektivan.

Razni odgovori o katoličkom nauku III – MG

Nastavljamo s nekoliko Quora odgovora o katoličkom nauku (Odgovara Mary Gormally). Ranije preneseni prvi dio, drugi dio.

***

• Je li rimokatolicizam biblijski?

Moja majka (pokoj joj duši) bila je preobraćenica na katoličku vjeru. Kad je počela čitati Bibliju, iznenadila se koliko je katolička.Većina protestanata ne vjeruje Kristovim rječima o jedenju njegovog tijela i pijenju njegove krvi. Katolici su oduvijek vjerovali.

• Vjerujete li da je Bogu trebalo 7 dana da stvori svemir?

To nisu bili dani na koje mi mislimo - nije vrijeme koje je potrebno od jednog izlaska sunca do drugog. Kako bi i mogli biti, kada je jedan od dana bio kada je sunce stvoreno?

Ovi 'dani' predstavljaju stvaralačka djela Boga. Nakon početka, On je prvo stvorio svjetlost, čija je važnost u tkivu svemira nešto što je znanost sve više i više razjašnjavala kroz nova otkrića.

Meditirajte o ovim Božjim stvaralačkim djelima i što više znanosti znate, to više možete slaviti Stvoritelja.

• Zašto ljudi imaju predrasude prema LGBTQ+ osobama?

Zato što je sodomija pogrešna.

• Ako kršćani vole homoseksualce, zašto im ne dopuštaju da se vjenčaju u crkvi?

Nemoguće je da se pripadnici istog spola vjenčaju. Nazivanje homoseksualnih parova vjenčanima je pravna fikcija. Pretvarati se da slavimo brak dvoje pripadnika istog spola značilo bi lagati.

• Odobrava li Bog kršćane koji gledaju pornografiju?

Ne. Krist je rekao da onaj tko gleda djevicu s požudom čini preljub u svom srcu. To vrijedi i za nekoga tko gleda bludnicu iz požude.

• Ako se ne mogu riješiti Aspergerovog sindroma kako bih prestao biti čudan i pronašao djevojku, znači li to da je Isus umro uzalud?

Umro je kako biste vi mogli činiti i prihvaćati Božju volju u svim stvarima.

• Ako se možete oženiti 18-godišnjakinjom, zašto se ljudi ne mogu oženiti 16-godišnjakinjom? Samo zakon to sprječava.

Zakon u Engleskoj se tek nedavno promijenio. Do nedavno su se 16-godišnjaci mogli vjenčati uz dopuštenje roditelja. Ridikulozno je to što možete legalno imati spolne odnose sa 16-godišnjakinjom, ali ne i oženiti je.

• Postoje li znanstveni dokazi za stvari poput Boga i zagrobnog života?

Dokazi su da je znanost moguća. Svijet je razumno stvoren i razum može shvatiti koji je njegov zakon. Dakle, prvi uzrok je racionalno biće.

• Vjeruju li kršćani da je kršćanstvo logično?

Sveti Toma Akvinski uspio je pokazati kako otajstva zapravo nisu suprotni razumu. Međutim, oni ostaju otajstva, mi ih ne razumijemo i nikada ne bismo znali da su istiniti da ih Bog nije otkrio.

• Zašto Bog treba našu hvalu i štovanje?

On ih ne treba. Mi trebamo hvaliti svog stvoritelja, stvoritelja svijeta

.

• Kako bi kršćanin trebao odgajati dijete?

Kao kršćanin, moliti se s njima. Ali djeca i njihovi roditelji su svi različiti, pa ne postoji pravilo koje kaže kako bi svatko trebao odgajati svoju djecu.

• Zašto je katolička vjera tako stroga?

Mnogo je djela koja su nam u biti štetna. Neuređeni apetiti nas navode da ih činimo. Bog nas voli i dao nam je svoju Crkvu koja nas vodi u svoj istini.

• Kako pozivate Duha Svetoga?

Postoje neke divne pjesme. Potražite 'Veni, sancte Spiritus'.

• Ako biste saželi Bibliju, što bi napisali?

Apostolsko vjerovanje

• Mogu li kršćani točno opisati kako su vaša siromaška uvjerenja nastala?

Moji roditelji bili su ugledni filozofi i obraćenici na katoličku vjeru. Oni su me tome naučili. Moja majka je vjerovala da je ono što je izgledalo kao siromaštvo života zapravo put spasenja. Nedavno su objavljene dvije knjige o njoj i njezinim prijateljima ns Oxfordu. Zvala se Elizabeth Anscombe. Uvijek je imala odgovor na moje prigovore na vjeru i vodili smo mnogo zanimljivih rasprava.

Razni odgovori o katoličkom nauku II – MG

Nastavljamo s Quora odgovorima i pitanjima o katoličkom nauku (Odgovara Mary Gormally). Ranije preneseni I. dio. 

*** 

• P: Moraju li mafijaši biti pobožni katolici?

O: Budući da čine ubojstva i druge teške grijehe, teško ih se može nazvati pobožnima.

• Ako idete u crkvu, kaže li vam vaš župnik ili svećenik: "Ti si grešnik."?

Sjećam se da mi je jedan svećenik rekao da sam dovoljno rekla u ispovjedaonici, jer je vidio da znam da sam grešnik.

• Vjerujete li u Trojstvo? Zašto?

Zato što postoji samo jedan Bog. Stoga je svaka božanska osoba isti bog kao i taj jedan Bog. Isus je Bog, Duh je Bog i Otac je Bog. Otac nije ista osoba kao Isus. Duh nije ista osoba kao ni jedno ni drugo. Tri osobe, jedan Bog.

• Moraju li katolici ispovijedati svoje grijehe svaki tjedan? Ako to ne učine, što se događa?

Smrtne grijehe treba ispovjediti što je prije moguće. Moraju se ispovjediti prije nego što možemo primiti Gospodina u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Moramo primiti ovaj sakrament svake godine za Uskrs ili otprilike u to vrijeme. Ne postoji pravilo o ispovijedanju svaki tjedan.

• Jesu li smrtni grijesi još uvijek relevantna stvar? Ako jesu, mogu li se oprostiti?

Smrtni grijesi mogu se oprostiti. Idite na ispovijed.

• Ima li Katolička crkva stav o jedenju mesa?

To je posebno ukusna hrana i stoga se od nas traži da se u dane pokore uzdržimo od njega.

• Mogu li katolici objasniti što je požuda i zašto je važna?

Požuda je pretjerana želja. Pretjerana želja vodi do lošeg ponašanja i sprječava nas da djelujemo u skladu s razumom. Također sprječava da u nama djeluje milosrđe, ljubav prema Bogu.

• Postoje li u katoličanstvo ikakva pravila protiv toga da netko tvrdi da je bog?

Svakako, ne postoji samo pravilo. Protivno je božanskom i prirodnom zakonu iznositi ovakvu neistinitu tvrdnju.

• Može li se osoba koja je počinila preljub pokajati za svoj grijeh i ponovno postati čista ili će uvijek biti smatrana nečistom?

Može dobiti oproštenje pokajanjem, ali klica grijeha ostaje, što je dovodi u opasnost da ponovno počini grijeh.

• Zašto su sakramenti važni u kršćanstvu?

Jer čine ono što označavaju i stvarno posvećuju milošću.

Razni odgovori o katoličkom nauku I – MG

Mary Gormally odgovara na [Quora] pitanja koja su (joj) postavili razni korisnici. Odgovori su krajnje jednostavni i izravni. Naravno, to ne znači da se ponekad ne radi o kompleksnim pitanjima, netko drugi bi (i to čine) posvetio više stranica (i knjiga) odgovoru, i nesumnjivo je Gormally to u stanju učiniti na pronicljiv način, ali negdje je upravo kratkoća dio odgovora. Ponekad je prikladna zbog same stvari (primjerice otajstva), ponekad se radi o stilu i namjeri pitanja. (Očito, nekima će biti potreban odgovor koji detaljnije objašnjava o čemu se radi, i na što se referencira.)

Unatoč obrazovanju, životnom iskustvu i obiteljskoj povijesti (Geach-Anscombe) ovdje ne pokušava impresionirati nikoga opširnim odgovorima, samo istinom (i svojim uvjerenjem). Napisao sam "unatoč" nabrojanog, ali vjerojatno sam trebao napisati upravo "zbog" svega nabrojanog. (Pretpostavljam da je od najmanjih nogu prisustvovala upućenim raspravama pa je svjesna koji su dometi nekih rasprava i što se može očekivati – te koji su motivi i razlozi sudjelovanja u njima.)

Prenosim nekoliko odgovora (nasumičnim redom i razne tematike);

***

• Pitanje : Što je bolje – protestantizam ili katoličanstvo?

Odgovor : Ne radi se samo o doktrini, Katolička Crkva je ona koju je Krist utemeljio.

• P: Zašto mi se katoličanstvo čini tako mračnim i jezivim?

O: Možda ste naslijedili tradiciju koja demonizira Katoličku crkvu.

• Prema Katoličkoj Crkvi, ako je netko sljedio katoličku doktrinu čitavog svog života, ali je propustio jednu Misu i nije to nikada ispovijedio, bi li on išao u pakao?

Istinsko kajanje se može javiti kod svakoga tko je živ. Jedna pjesma ističe u svojim stihovima da je moguće pokajanje i u posljednjim trenutcima ("Between the saddle and the ground, Mercy he sought and mercy found")

Ukoliko svojom krivicom ne prisustvujete Misi nedeljom ili blagdanom, i namjerno to izostavite iz svoje ispovijedi, teško da se može reći da ste "sljedili katoličku doktrinu".

• Zašto je katolicima Majka Marija toliko bitna?

Jer je majka Božja.

• Tko je najpoznatiji katolički papa?

Petar

• Mogu li katolici postati svećenici, bez da ih zaredi drugi svećenik?

Apostole je zaredio Isus Krist. Prenijeli su svoje moći polagajući ruke, kako bi drugi bili prezbiteri, a neki od njih i biskupi. Samo biskup može prenijeti te moći. To se naziva apostolskim nasljeđivanjem. Jedan biskup je dovoljan za valjano zaređenje, ali kako bi se osiguralo nasljeđivanje, tri biskupa zaređuju novog biskupa.

• Je li Isus započeo katoličanstvo ili je počelo nakon njegove smrti?

Katolička crkva uči da je započela na (prvoj) Pedesetnici nakon Isusova uskrsnuća. Međutim, rekao je da će svoju Crkvu sagraditi na Petru, Stijeni.

• Je li Isusova misija na Zemlji uspostaviti Rimokatoličku crkvu, postaviti Petra kao papu, i svoju majku kao kraljica neba da se štuje?

Poslan je da svjedoči istinu, da umre za nas. Osnovao je svoju Crkvu kako bi nastavila svjedočiti.

• Prema katoličkoj doktrini, može li papa završiti u paklu?

Sigurno.

• Zašto katolička crkva spominje čistilište kad neki tvrde da ono ne postoji? Postoje li samo raj i pakao unutar Katoličke crkve ili postoji i čistilište kako bi pročistio grešnike prije nego što im se dozvoli da odu u raj?

Većina ljudi koji odlaze u raj nisu spremni za to kad umru. Zbog toga su se kršćani oduvijek molili za mrtve.

• Kakvo je učenje katoličke crkve o tome da ste u stanju milosti, bez da idete na ispovijed?

U katoliku bi se stanje milosti pokazalo u želji za milošću Sakramenta Pomirenja.

• Možete li biti dobar katolik bez da osuđujete?

Ako pod osuđivanje mislite na znanje kako je neko ponašanje grešno, ne, ne možete biti dobar katolik [ako ne osuđujete].

O zahtijevu za stalnim "definiranjem" pojmova – P. Geach

Filozof i logičar P. Geach u knjizi Reason and Argument (poglavlje Definition) ;

U neakademskim raspravama, usmenim razgovorima ili u novinarskim kolumnama; "Definirajte korištene pojmove!" nešto je što se često zahtijeva; "Prvo se dogovorimo o definiciji naših pojmova" je pristojniji i manje zapovjednički zahtijev, ali logički nije drugačiji potez. Očito je da takav zahtijev ne može uvijek legitimno postaviti. Ako se definicija daje riječima, ponovno bi se mogao postaviti zahtjev da se te riječi definiraju - i tome ne bi bilo kraja, ili bolje rečeno, rasprava nikada ne bi mogla započeti. "Definirajte korištene pojmove!" jednako je učinkovit za prekid rasprave kao i Beamishov način da na svaku premisu koju mu ponude odgovori sa "To je nešto što ti kažeš!" Jednako je nerazumno jer naravno naša sposobnost razumijevanja bližnjih i naše pravo da se složimo s onim što govore ne može ovisiti o stvaranju formalnih definicija riječima za korištene pojmove. Naravno, naše međusobno razumijevanje vrlo često je nesavršeno; ali stvaranje formalne definicije riječima nije nužno ni jedini ni najbolji način za uklanjanje nesporazuma.

Sokrat je tvrdio da nitko nema pravo prihvaćati tezu osim ako nije spreman (ako ga se izazove) dati definiciju ključnih riječi korištenih u iznošenju teza. nemogućnost da to učinite znači da niste znali o čemu govorite iznoseći tezu. Dobro bi mu došlo da mu je neka od njegovih žrtava odbrusila: 'Hajde, Sokrate, molim te, definiraj 'definiciju'!' pa bi tako dobio što je zaslužio. ; 'Dakle, ne možeš zadovoljavajuće definirati 'definiciju'? Vrlo dobro onda: ne znaš o čemu govoriš kada kažeš da moramo biti u stanju dati definicije - pa ne moram dalje obraćati pažnju na tvoju dijalektiku koja samo troši vrijeme.' U konkretnim slučajevima, Sokratov zahtjev je apsurdan. Svakako ne bih mogao definirati ni pojam 'hrasta' ni 'slona'; ali to ne ukida moje pravo da tvrdim da nijedan hrast nije slon, niti će moji čitatelji smatrati ovu tezu teško razumljivom ili će je osporiti.

Sokrat je zahtijevao ne samo definiciju, već onu koja bi omogućila odlučivanje o marginalnim i sumnjivim slučajevima. Ovaj zahtjev je još nerazumniji. Da se vratim na svoj primjer: sasvim je moguće da postoje životinje i biljke oko kojih ne bih mogao odlučiti jesu li slonovi ili hrastovi, ovisno o slučaju; ali sve što se iole vjerojatno može smatrati hrastom sigurno nije slon, a sve što se iole vjerojatno može smatrati slonom sigurno nije hrast.

Sokratska dijalektika se u to vrijeme smatrala moralno štetnom. Doista se lako može zamisliti da bi čovjek mogao biti moralno oštećen ako bi odlučio da mora odgoditi prosudbu o tome je li prijevara nepravedna dok ne dobije čvrste definicije 'prijevare' i 'nepravednosti'. U moralnoj filozofiji našeg vremena mogu se naći argumenti u sokratskom stilu. Rezultat toga je prilično dobro iskazan sljedećim razmišljanjima; 'Što je život? Možemo li definirati trenutak smrti? Možemo li, nadalje, definirati razliku između stvarnog ubijanja i jednostavnog neuspjeha u očuvanju života? I što je beba? Bi li se zdravi štenci koje je rodila ljudska majka smatrali bebama? — Ako ne možete odgovoriti na ova pitanja, nemate pravo s pouzdanjem tvrditi da je pogrešno ubijati bebe, budući da ne znate što mislite pod "ubijanjem" ili "beba". „Zahtjev 'Definirajte svoje pojmove!' nije štetan samo u teoriji.