nedjelja, 3. lipnja 2012.

Kako će istospolni brakovi utjecati na Vas i Vaš brak?

Uvodne napomene:
Tekst u nastavku je preuzet iz rada "What is Marriage?", autori su; Sherif Girgis(Princeton University Department of Philosophy), Robert George(Princeton University - Department of Politics), Ryan T. Anderson (University of Notre Dame Department of Political Science). Možete ga preuzeti ovdje(["download this paper" i ispunjavanje captche]).
Rad se bavi pitanjima poput; Što je to brak? Kako bi legalizacija homoseksualnog braka utjecala na Vas? Ako nije dopušteno istospolnim zašto je neplodnim parovima? Nije li brak što god mi kažemo da je? Zašto ne proširiti postojeće norme na gay zajednicu? i drugim sličnim pitanjima. Izdvojio sam samo jedan dio članka, reference na članke nisam pisao, ali ih možete pronaći u izvornom članku - baš kao i definicije koje koriste, a objašnjene su ranije u članku. Mislim da je izdvojeni dio jasan, ali za potpuno shvaćanje možete pročitati članak u cijelosti. (Pojam konjugalni brak sam prevodio kao tradicionalni brak). 

Kako će istospolni brakovi utjecati na Vas i Vaš brak?

U ovom trenutku neki revizionisti odustaju od filozofskih napada na brak i jednostavno pitaju "Koja je šteta?" Čak i ako smo u pravu, je li provođenje našeg stajališta dovoljno važno da opravda emocionalne i druge poteškoće koje će neki možda iskusiti jer njihove spolne veze neće biti prepoznate? Zašto bi država trebala brinuti o nekom apstraktnom moralnom principu? Revizionisti često opisuju te prigovore sa pitanjem "Kako bi homoseksualni brakovi utjecali na vaš brak?" Prvo treba primijetiti kako to pitanje možemo postaviti i zagovornicima homoseksualnih brakova koji se protive, primjerice, poliamornim zajednicama: kako bi prepoznavanje takvih zajednica utjecalo na nečiji brak? Ako je takva vrsta pitanja presuđujuća protiv bračnog(eng. conjugal) stava o tome koje zajednice trebamo priznati, onda to možemo upotrijebiti i protiv revizionista. Zapravo takva pitanja ne potkopavaju nijedan od stavova jer, kao što će se implicitno složiti i mnogi revizionisti, javne institucije poput civilnog braka imaju veliki utjecaj na našu kulturu – što znači da utječu i na naše živote i odabire.

Zagovornici tradicionalnog stava odgovaraju na ovo pitanje navodeći kako će ukidanje postojećeg koncepta braka oslabiti društvenu instituciju braka, umanjiti vrijednost raznospolnog roditeljstva kao ideala, i ugroziti moralnu i vjersku slobodu. U nastavku kratak pregled na koji način;


1. Slabljenje braka

Nitko ne djeluje u vakumu. Mi svi preuzimamo razmišljanja (uključujući i ona o tome što je brak i što brak iziskuje od nas) iz kulturnih normi koje su djelomično oblikovane zakonom. Doista, i sami revizionisti to implicitno priznaju. Zašto bi inače bili nezadovoljni civilnim zajednicama za istospolne parove? Poput nas, oni shvaćaju da je državno prihvaćanje nekog koncepta braka bitno jer utječe na razumijevanje institucije braka u društvu. Redefiniranjem braka, zakon bi poručio kako je brak fundamentalno namijenjen emocionalnom zajedništvu, a ne tjelesnom ili djeci, i da se bračne norme odnose na takvu zajednicu. Kako su emocije nedosljedne, smatranje braka samo emocionalnom zajednicom bi dovelo do porasta bračne nestabilnosti – i pomutilo bi posebnu vrijednost prijateljstva, unije srca i uma.

Još važnije, kako ne postoji razlog zašto bi primarno emocionalne zajednice, kao ni obično prijateljstvo, bile trajne, ili ograničene na dvoje, takve norme braka bi imale sve manje i manje smisla. Kako bi ljudi sve manje shvaćali racionalnost takvih bračnih normi, ljudi bi osjećali sve manju obavezu da žive prema njima. I kako bi ljudi sve manje bili sposobni shvatiti vrijednost braka kao određene vrste zajednice, ljudi bi sve manje mogli prepoznati intrinzične razloga za ulazak u brak ili ostajanje u braku sa osobom za koju nemaju stalne jake osjećaje. Drugim riječima, pogrešna politika braka će narušiti razumijevanje vrste veza koje supružnici formiraju i održavaju što će vjerojatno dovesti do narušavanja poštivanja bračnih normi koje su nužne za opće dobro.

Filozofkinja Elizabeth Brake koja podržava zakonsko prepoznavanje veza bilo koje veličine, spolnog sastava i raspodjele odgovornosti tvrdi, "brak ne omogućuje samo pristup određenim pravnim mogućnostima; on također omogućuje partnerima da pokažu važnost svoje veze i zazivaju društveni pritisak na obvezivanje". Naravno, bračna politika može krenuti u krivom smjeru – i već je - na mnoge načine. Mnogi od današnjih javnih oponenata revizionističkog stava – primjerice Maggie Gallagher, David Blankenhorn, katolički biskupi – su se također suprostavili drugim pravnim promjenama koncepta braka. Ovdje se bavimo pitanjem istospolnih zajednica, ne zato jer su one same toliko bitne, nego jer se radi o temi žustrih rasprava čiji rezultati imaju široke implikacije na reforme koje bi ojačale našu bračnu kulturu.  

Istina je da su društvene i pravne promjene već umanjile veze koje su vezivali supružnike sa nečim izvan sebe, samim time sigurno i jedno za drugo, ali prepoznavanje istospolnih zajednica bi značilo uništavanje preostalih veza. U konačnici, pridržavanje bračnih normi je već u padu, posebno veza između braka, tjelesne zajednice i djece. Prihvaćanje revizionističkog stava ne bi samo umanjilo nego i uništilo te temelje, bez ikakve nade da će se okrenuti postojeći trendovi i očuvati društvena korisnost zdrave bračne kulture.

Korisnost braka se podjednako odnosi i na djecu i na supružnike; djeca najbolje prolaze po većini indikatora zdravlja i blagostanja kada žive sa vjenčanim biološkim roditeljima, a daljnja erozija bračnih normi bi nepovoljno utjecala na djecu, tjerala bi državu da ima veću ulogu u njihovom zdravlju, obrazovanju i općenito formiranju. Što se tiče odraslih, oni u najsiromašnijim i najranjivijim sektorima društva bi osjetili najteže posljedice; a općenito odraslima bi naštetili jer bi slabljenjem društvenog očekivanja koje podržava brak otežali pridržavanje bračnih normi.


2. Umanjivanje vrijednosti razno-spolnog roditeljstva kao ideala

Kao što smo vidjeli [Part I.B], pravnim priznavanjem tradicionalnog braka(eng. conjugal marriage) društvo učvršćuje ideju kako je zajednica muža i žene (kao pravilo i ideal) najprikladnije okruženje za odrastanje i podizanje djece – ideal čija je vrijednost snažno potkrijepljena najboljom dostupnom društvenom znanošću. Štoviše, primijetite kako potreba za usvajanjem (kada je taj ideal praktički nemoguć) nije argument da promijenimo definiciju civilnog braka, jedinstvena pravna struktura potpore i poticaja je namijenjena upravo jačanju idela, socijalno i praktično – minimizirati potrebu za alternativnim, pojedinačnim odredbama.  

Međutim, ako istospolno partnerstvo priznamo kao brak, ukinuli bi taj ideal iz zakona: nijedna javna institucija više ne bi učvrščivala ideju da djeca trebaju i majku i oca; da muškarci i žene u prosjeku imaju drugačije doprinose roditeljskom odgoju; i da dječaci i djevojčice trebaju i imaju koristi od majke i oca na različite načine.

U tom slučaju, ako neki nastave smatrati brak bitno povezanim uz djecu, poruka bi bila da je domaćinstvo dvije žene, ili dva muškarca, kao pravilo, podjednako prikladna za podizanje djece tako da nije važno (čak ni kao pravilo) odgajaju li djecu majka i otac, ili uopće odgajaju li ih roditelji različitog spola. S druge strane, ako se veza između braka i roditeljstva umanji, kao što mi mislimo da hoće, nijedna vrsta dogovora ne bi bila predložena kao ideal.

No oba načina razmišljanja bi bitno oslabila razinu društvenog pritiska i poticaja (kojeg ima institucija braka) na muža da ostane uz svoju ženu i djecu. Ukoliko djecu ne odgajaju oba roditelja, ona će trpjeti na načine opisane društvenom znanošću.


3. Ugrožavanje moralnih i vjerskih sloboda

Zbog toga što je državno neutralno vrednovanje po ovom pitanju (odgovarajućih oblika i normi brakova) nemoguće ukoliko će biti ikakvog bračnog zakona, ukidanje postojećeg razumijevanja braka bi značilo da su istospolne i raznospolne romantične zajednice ravnopravni pravi brakovi. Država bi tada morala smatrati sve koji zagovaraju postojeći oblik braka, netolerantnim osobama koje rade neosnovane i uvredljive razlike. Kao što su objasnili Marc Stern (American Jewish Committee) i mnogi drugi branitelji prava na savjest, to bi potkopalo vjersku sloboda i pravo roditelja na obrazovanje i odgoj svoje djece.

Već smo vidjeli kako su upotrijebili antidiskriminacijske zakona kao oružje protiv onih koji, zbog savjesti, ne mogu prihvatiti revizionističko razumijevanje spolnosti i braka: U Massachusettsu, katoličke udruge su bile prisiljene odreći se organiziranja usvajanja jer nisu želje, protivno uvjerenjima, smještati djecu u istospolne zajednice. U Kaliforniji, sud je presudio da škola može zabraniti učenikov rad koji govori protiv homoseksualnih radnji zbog štetnih primjedbi koje "se protive djelovanju škole ili pravima drugih učenika.", a još jednom u Massachusettsu, sud je odlučio da javne škole mogu podučavati kako su homoseksualne veze moralno dobre unatoč prigovorima roditelja koji se sa time ne slažu.

Stav kako zagovaranje tradicionalnog koncepta braka nije ništa drugo nego oblik mržnje (eng. bigotry) je toliko duboko ukorijenjena među revizionistima braka da je jedna priča u Washington Postu rezultirala osudama zbog novinarske pristranosti jer je implicirano kako je jedan zagovornik tradicionalnog braka "promišljen" i "razuman". Gnjevni čitatelj su uspoređivali opisani profil sa članom Ku Klux Klana. Kolumnist New York Timesa prozvao je zagovornike tradicionalnog braka mrziteljima(eng. bigots), čak je istaknuo jednog autora ovog članka po imenu. U isto vrijeme, organizacije koje zagovaraju pravno redefiniranje braka se opisuju kao organizacije za "ljudska prava" i protiv "mržnje". Implikacije su jasne: ako brak pravno redefiniramo, onda će vjerovanje koje je svako ljudsko društvo nekoć držalo o braku – da se radi o muško ženskoj zajednici – biti sve više smatrano dokazom moralne ludosti, zlobe, predrasuda, nepravde i mržnje.


Nabrojano nije predstavljeno kao argument za prihvaćanje tradicionalnog stava o braku, ako je naš stav pogrešan onda može biti opravdano da država ponekad tretira istospolne i raznospolne zajednice podjednako, a građani mogu opravdano ponekad smatrati suprostavljena razmišljanja štetnim. Ipak, s obzirom na naše argumente o tome što brak stvarno je, ovo su važna upozorenja o posljedicama prihvaćanja neutemeljenog koncepta braka. Ova razmatranja bi trebala motivirati one koji prihvaćaju tradicionalni stav, ali im nije lagano predvidjeti posljedice zakonskog ukidanja istog.

Ukratko, brak zaslužuje našu pozornost više od drugih moralnih ciljeva zato što je toliko dimenzija općeg dobra ugroženo ukoliko umanjimo moralnu istinu o braku. Iz istog razloga, izbjeći trenutne rasprave tako što ćemo potpuno ukinuti zakon o braku bi značilo pokazati krajnju nepromišljenost. Gotovo nijedno društvo koje je ostavilo nekog traga nije to učinilo bez nekog oblika regulacije seksualnih veza. Kao što smo pokazali u Part I.E.1 (i kao što sugeriraju podaci u Part I.B.2), dobrobit djece nam daje snažne promišljene razloge za pravno priznanje i zaštitu braka.


PS

Možete pronaći razne online snimke predavanja Roberta P. Georgea o ovome i sličnim pitanjima; primjerice The Clash of Orthodoxies(1.dio) - odnosno(Q&A) odgovor na pitanje koji su sekularni argumenti protiv istospolnih brakova u ovoj snimci -> (10) The Clash of Orthodoxies


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove