četvrtak, 2. travnja 2015.

Scruton o važnosti Ljepote

Već sam spominjao Scrutonov dokumentarac o Ljepoti (i modernoj umjetnosti); ako ga već niste pogledali znate što vam je činiti, nećete se razočarati.

(60min, eng)

Nemam ništa za dodati, samo preporuke. (Pogledajte barem prve dvije minute.)

Par napomena; Dokumentarac je potrebno gledati (ne samo slušati u pozadini) kako bi shvatili reference. (Pretpostavljam da možete samo gledati ako vam je teško pratiti glas). Poveznica je na vimeo servis, postoje verzije i na drugim stranicama tako da možete potražiti ako uklone video.

Lako je pronaći Scrutonova predavanja slične tematike koje je vrijedno pogledati. Na blogu postoji kategorija Roger Scruton (3, 4, 5), post Roger Scruton – najbitniji živući filozof konzervatizma.

***

Uvod dokumentarca je, prikladno za dane u kojima se nalazimo, popraćen glazbom iz Stabat Mater (GiovanniBattista Pergolesi) koju Scruton opisuje riječima;"Glazba preuzima riječi i zbog nje mi one progovaraju drugim jezikom."

Na intenetu možete pronaći više verzija hrvatskih prepjeva Stabat Mater, primjerice ovdje - ali je ukomponirana u križni put.

Par citata o Ljepoti iz dokumentarcu (koji u ishitrenom prijevodu gube ljepotu);

Ljepota je bitna. Nije samo subjektivna stvar nego univerzalna potreba ljudskih bića. Ako ignoriramo ovu potrebu nalazimo se u duhovnoj pustinji.

Umjetnost je nekoć njegovala kul ljepote. Umjesto toga, danas imamo kult ružnoće. Time je umjetnost postala razrađena šala, šala koja je prestala biti smiješna.

Ponekad je namjera šokiranje. Ali ono što šokira prvi put, dosadno je i isprazno kada se ponavlja.

Umjetnost i glazba osvjetljuju značenje svakodnevnog života, kroz njih smo u stanju suočiti se sa stvarima koje nas muče, pronaći utjehu i mir u njihovoj prisutnosti.

Ako uzimate u obzir samo korisnost, stvari koje napravite će uskoro biti beskoristne... nitko ne želi biti u njima.

Kroz potragu za ljepotom oblikujemo svijeta kao dom, a time pojačavamo našu radost i pronalazimo utjehu za naše boli.

Ništa nije korisnije od beskorisnog.

U našoj demokratskoj kulturi ljudi često misle da je opasno suditi o tuđem ukusu. Neki su čak uvrijeđeni sugestijom da postoji razlika između dobrog i lošeg ukusa, ili da je bitno što gledate, čitate ili slušate.

Prepoznajemo ljepotu u konkretnim objektima i apstraktnim idejama, u djelima prirode i umjentičkim djelima, u stvarima, životinjama i ljudima, u objektima, kvalitetama i djelovanju. Širenjem popisa tako da uključuje gotovo svaku ontološku kategoriju (postoje lijepe teze, kao i lijepe riječi, lijepe dokazi, kao i lijepi puževi, čak i lijepe smrti i lijepe smrti. ) postaje očito da ne opisujemo svojstvo poput oblika, veličine ili boje ... kako je moguće da jedno svojstvo iskazuju tolike različite vrste stvari?

Puno toga što je rečeno o ljepoti i njenoj važnosti u našim životima ignorira malu ljepotu nepretenciozne ulice, ljepi par cipela ili komad papira za zamatanje, kao da te stvari pripadaju drugom redu vrijednosti od Bramanteove crkve ili Shakespeareova soneta. Ipak, te stvari male ljepote su puno važnije za naše svakodnevne života, i puno su zamršenije upletene u naše racionalne odluke, nego što su to velika umjetnička djela koja (ako imamo sreće) ispunjavaju naše slobodno vrijeme. Dio su kontektsta u kojem živimo svoje živote, a naša želja za skladom, uklapanjem i uljudnošću je ujedno i izražena i potvrđena od njih. Osim toga, ljepota velikih arhitektonskih djela često ovisi o skromnom kontekstu kojeg te manje ljepote pružaju.


PS

Ljepota je, poput Dobra i Istine, vrijednost sama po sebi.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove