srijeda, 5. veljače 2020.

Posjedovanja i potrošnja - RS

U poglavlju o "otuđenju" rada (The Meaning of Conservatism), Scruton izlaže obranu privatnog vlasništva, te spominje poznate klevete protiv istog; ljudi počinju vidjeti vrijednost samo u objektima (Marx) i da vlasništvo postaje "idol" što znači da je sam čovjek koju mu služi reduciran na objekt (Fromm). Scruton u jednoj digresiji napominje razliku između Posjedovanja i Potrošnje (konzumacije). 

Klevetanje privatnog vlasništva postaje jasnije kada se vratimo na naš početni opis, i razlikujemo posjedovanje i potrošnju, odnosno trajno vlasništvo i zamjenjiva dobra (ili robu). Postoji razlika između osobe koja želi nešto zbog apetita, kako bi konzumacijom zadovoljila apetit, i osobe koja želi nešto zbog neke ideje intrinzične vrijednosti, ne kako bi to zamijenila ili potrošila, nego kako bi to posjedovala. Objekt apetita nema karakter "cilja", u posebnom smislu u kojem su ciljevi provenijencija racionalne volje. Ono je sredstvo zadovoljavanja želje, potrošen je i nestaje činom zadovoljavanja.

Sjetimo se razlike (nekoć očite, danas toliko ne) između pohote i ljubavi. Tu se obično ne govori o pravnom vlasništvu, ali postoji kontrast ponašanja koje je jednako kod pravnog vlasništva. Pohotu možete zadovoljiti mnogim stvarima, i određena je činjenicom da su njeni objekti jednaka sredstva zadovoljavanja želje. Ljubav možete zadovoljiti samo jednim objektom, i ona postoji samo ako objekt postaje cilj sam po sebi, a stoga i nezamjenjiv. Ljubav teži obliku "posjedovanja". Posljedica toga je da objekt pohote ima tržištu vrijednost, a objekt ljubavi nema. (Zbog toga uzimanje tržišta kao jedine mjere vrijednosti mora uključivati kršenje ljubavi – cf. Das Rheingold.)

***

Trebali bi spomenuti još jednom sve one aspekti koji potpadaju pod ideju "domaćinstva". Njih tražimo ne zbog životinjskih apetita, nego kroz želju stvaranja stvari trajne vrijednosti, u kojoj su ljudski odnosi, vrijednost vlasništva i estetika značenja obično neraskidivo pomiješani. Stvari domaćinstva ne smatramo potpuno trajnim, ali oni su ciljevi, a ne sredstva, nešto što posjedujemo, a ne konzumiramo. Smatramo ih djelomice nezamjenjivim, kao što kuća nije zamjenjiva novcem od osiguranja koji ju "predstavlja".

***

Čitatelj može sumnjati u potrebu za takvim maštovitim digresijama; međutim ne raspravljamo o elementarnim činjenicama ekonomije, nego suptilnim značajkama fenomenologije.

(Van konteksta ovo razmišljanje može nekoga navesti na pomisao da Scruton napada sustave koje obično zagovara, ili da nije svjestan kako u nekim situacijama stvari koje obično nemaju cijenu dobiju svoju tržišnu vrijednost. Zapravo su tehnokratski i birokratski sustavi ti koji oduzimaju ljudski karakter.)

Raniji post povezane tematike Nije na prodaju.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana