ponedjeljak, 7. studenoga 2016.

Konzervativna (samo) kritika (kvazi) konzervativaca – SAD Izbori

Kao što vjerujem znate, ovih dana su američki izbori. Kroz posljednje mjesece pratio sam tijek kampanji i reakcije koje su uslijedile, i kada bih vam ispričao što se sve događa ne biste mi vjerovali. Posebno kroz posljednjih desetak dana, sve što se možda negdje načuli i odbacili kao različite teorije zavjere s kojima se ne treba zamarati pokazalo se prilično točno i dokazano. Uključujući neke posebno uznemirujuće stvari.

No, ono što je za ovaj post bitno znati; kandidat Republikanaca (~desnice) je Donald Trump, to je postao nakon što je u predizborima (~unutarstranački izbori), u povijesno neviđenim okolnostima bez ikakve svoje infrastrukture pobijedio dva kandidata koje su promovirale stranačke i medijske strukture (Rubio, Bush – da, još jedan iz iste obitelji) i kandidata iza kojeg su, barem u početku, stajali samoorganizirani pokreti čajanke (Cruz – to je onaj koji je, prema medijima, još gori). Osim njih, bilo je još desetak kandidata koji se nisu nametnuli na nacionalnoj razini, ali su igrali određenu ulogu. (Sama činjenica da su Cruz i Trump dominirali predizborima iako ih obojicu stranačko vodstvo prezire pokazivala je da nas očekuju nevjerojatne stvari.)

Da ne duljim, mnogi konzervativci – gotovo svi koje sam prethodno spominjao i na ovog blogu - nisu toliko entuzijastični oko Trumpa, zapravo jedan dio njih aktivno radi protiv njega i pokušava pomoći kandidatu ljevice da pobjedi što bi vjerojatno značilo da u skoroj budućnosti desnica više neće doći na vlast i da će Ljevica potpuno kontrolirati društvo. Naravno, to čini i sada, ali sljedeći predsjednik će postaviti nove suce vrhovnog suda – barem jednog, možda čak i tri ili četiri s obzirom na starost ostalih – što će značiti da će Ljevičari potpuno preuzeti sud i na taj način kontrolirati sudbinu društva. Donedavno su snage Desnice i Ljevice na sudu bile podjednako zastupljene, ali preminuo je jedan konzervativni sudac što znači da će već sljedeći sudac možebitno rezultirati prevlašću ljevičara. Problem je što konzervativni suci presuđuju u skladu s povijesnim značenjem ustava, a ovi progresivni sudci ne mare toliko za ustav i odlučuju po vlastitim preferencijama – probajte čitati njihove odluke. (Nedavno su tako bez problema pronašli u tom višestoljetnom dokumentu obvezu država uvođenja "istospolnog braka".)

Još samo malo...
Drugi razlog povijesne važnosti upravo ovih izbora je taj što Ljevica planira odobriti državljanstvo milijunima ilegalnih imigranata – dakle onima koji su kršeći zakone došli u tu zemlju, a takvi imigranti obično glasaju za Ljevicu. Drugim riječima, ako pobjedi Ljevica, plan je uvesti i "legalizirati" desetke milijuna glasača Ljevice što će osigurati da ubuduće Ljevica premoćno pobjeđuje. (Ili bi barem tako dio konzervativaca objasnio planove Ljevice.)

Ima i niz drugih razloga, ali navedena dva su dosta specifična za ovaj trenutak – ekonomija, vanjska politika, različita prava itd. to je aktualno na svakim izborima, iako je blisko povezano sa sastavom suda. Iz navedenoga možete zaključiti zašto čak i oni koji ne misle da je Trump idealan kandidat, ne mogu shvatiti zašto dio konzervativaca radi protiv Trumpa koji nudi, između ostalog, konzervativne suce i zaštitu od ilegalne imigracije. 

U eseju The Flight 93 Election, komentator Publius Decius Musse obraća onim konzervativcima koji se protive Trumpu, prenosim par razmišljanja;

---

Jedan od paradoksa – a ima ih puno – konzervativne misle kroz posljednja desetljeća je nespremnost čak i samog razmišljanja o mogućnosti da su Amerika i Zapad na putu prema nečemu lošem. S jedne strane, konzervativci stalno spominju litanije problema; raspad obitelji, kriminal, skupa i nametljiva Vlast bez ikakve kontrole, politički korektni progoni, sve viši porezi i sve lošije usluge i infrastruktura. Nesposobnost pobjeđivanja u ratu protiv plemenskih treće-svjetskih neprijatelja. Loš obrazovni sustav čiji su rezultat djeca koja ne znaju ništa; na nižim razinama nije u stanju disciplinirati, a na višim ostavlja studente u velikim dugovima. Popis je dugačak.

Konzervativci troše veliku količinu novaca na institute, časopise, konferencije i slično, žaleći se na različite probleme; Ali ti isti konzervativci su zapravo čuvari status quoa. Naravno, žele da se promijene neke stvari, žele prihvaćanje svojih ideja – smanjenje poreza za one s više djece i slično. Mnoge od tih ideja su čak i dobre ideja, ali je li ijedna od njih stvarno fundamentalna? Ulaze li te ideje u srž problema?

Ako su konzervativci u pravu po pitanju važnosti vrlina, morala, vjere, stabilnosti, karaktera pojedinca; ako su upravu po pitanju spolnog morala ili onoga što se danas naziva "obiteljskih vrijednosti"; ako su u pravu po pitanju važnosti odgoja u ugrađivanju dobra karaktera i podučavanja osnova koje su definirala znanja na Zapadu kroz tisućljeća; ako su u pravu po pitanju društvenih normi i javnog poretka; ako su u pravu po pitanju važnosti inicijativa, poduzeća, poduzetnosti i štedljivosti za uspješnu ekonomiju i zdravo društvo; ako su u pravu po pitanju loših učinaka paternalističke raširene Vlasti na dušu pojedinca i na kanibalizaciju civilnog društva i vjerskih institucija; ako su u pravu po pitanju važnosti snažne obrane i razboritog državništva u međunarodnoj sferi – ako su u pravu što se tiče važnosti svih tih stvari za nacionalno zdravlje pa čak i sam opstanak, onda oni moraju vjerovati – ne moraju li? - da smo na samom rubu.

Ali prilično je očito da konzervativci ne vjeruju u to, ne misle da je potrebno hitno djelovati, da je nužna promjena smjera kako bi izbjegli propast. Jedan od konzervativnih autora u nedavnom članku opisuje "stanje društva" i pronalazi mnoge probleme, ali koje je njegovo rješenje? Uobičajena litanija "konzervativnih" "rješenja" s obveznim pozivanjem na decentralizaciju, federalizaciju, "građansku obnovu" i – naravno – Burkea. Drugim riječima, tipična konzervativna kombinacija beskorisnog i neprimjerenog s utopijskim i neostvarivim. Decentralizacija i federalizam su dobri, i kao konzervativac, prihvaćam ih; Ali kako će oni spasiti, ili barem značajno unaprijediti, društvo kakvo taj autor opisuje. Što oni mogu učiniti protiv vala disfunkcionalnosti, nemorala i korupcije? "Građanska obnova" bi puno pomogla, ali to je kao da kažete da će zdravlje spasiti pacijenta koji boluje od raka. Negdje smo preskočili korak. Kako ćemo postići tu "građansku obnovu"? Želja za tautologijom koja će se sama uvesti nije strategija.

[...]

Možete se upitati, što objašnjava takvo razmišljanja, stav da Stvari-Jesu-Stvarno-Loše-Ali-Nisu-Toliko-Loše-Da-Bi-Trebali-Uzeti-U-Obzir-Nešto-Što-je-Stvarno Drugačije! Očiti odgovor je da oni zapravo ne vjeruju kako je situacija toliko loša.

Koji god da su razlozi kontradikcije, nema sumnje da kontradikcija postoji. Imati konzervativna kulturna, ekonomska i politička uvjerenja – inzistirati da su naša liberalno-lijeva sadašnjost i budući smjer nespojivi s ljudskom prirodom i da podrivaju ljudsko društvo - ali istodobno vjerovati da stvari mogu i dalje ići manje-više istim tokom kao do sada idealno, ali ne nužno s nekim konzervativnim uplitanjem u određenom detalju - je logički nemoguće.

Da budem potpuno otvoren: ako stvarno mislite da stvari mogu nastaviti bez ikakve fundamentalne promjene, onda ste implicitno priznali da je konzervatizam u krivu. U krivu je što se tiče ljudske prirode, u krivu je što se tiče prirode politike, i u krivu kada daje svoje političke proskripcije jer; Kao prvo, tek se nekolicina tih proskripcija provodi; Drugo, čak i one koje se provode su pod utjecajem Ljevice koja ih dokida, često uz pomoć konzervativaca; I treće, čitav trend Zapada je sve ljevičarskiji, sve udaljeniji od onoga što shvaćamo kao konzervatizam.

Ako je vaš odgovor – kao kod mnogih konzervativnih autora – da konzervativizam nastavi kao što je radio do sada – još koji časopis, još koji članka o skrbničkoj reformi, još koji seminar o ograničenoj vlasti, još koji porezni prijedlog – iako smo na gubitničkoj strani već barem jedno stoljeće, onda ste implicitno prihvatili da vaša politička filozofija nije bitna, i da će se civilizacija nastaviti kao dosada slijedeći ljevičarska načela. Zapravo, da je ljevičarstvo istinitije od konzervatizma, i superiornije njemu.

[...]

Izbori 2016. su test – prema meni, konačni test – je li ostalo ikakve vrline u onome što je činilo srž američke nacije. Ako nisu u stanju glasovati za prvog kandidati u generaciji koji tvrdi da će zastupati njihove interese, i glasovati protiv kandidata koji se otvoreno hvali da će činiti suprotno, onda nam nema spasa. Možda ne zaslužuju sudbinu koja će ih zadesiti, ali svejedno će patiti.


PS

Baš su naporni ti konzervativci koji govore konzervativnim principima i o Burkeu bez ikakvih konkretnih djelovanja, zar ne? Nakon propalih eksperimenata posljednjeg stoljeća i uništavanja društva i vjere, morala pojedinca, ekonomskog libida, ima li snage i volje za djelovanje? Koliko još možemo ovim smjerom? Ako smo toliko uvjereni da ovaj smjer nije dobar i da će stvari završiti loše, ne bismo li trebali nešto promijeniti – ili barem pokušati.

Amerika stoji bolji, ali u određeno aspektu– možda i važnijem – stoji lošije. Hoće li Trumpova pobjeda biti, kao što je jedan naš kolumnist primijetio, konačno rušenje Berlinskog Zida. Zapadni konzervativci su gledali kako se ruši Zid, oslobađa Istočna Europa, ali su gledali svoje kolege na zapadnim sveučilištima za koje ništa nije izgubljeno, nije došlo do nikakve promjene, oni su nastavili i dalje djelovati, posebno na kulturnom području.

Iako mnogi govore o Trumpu kao o eksplozivu kojim se ruši postojeći jednostranački poredak kojeg vodi ista elita, ideja izbora Trumpa kao konačnog rušenja Berlinskog Zida može djelovati preapstraktno i nejasno pa nećemo detaljnije ulaziti u to – ideja ionako nije moja, i nisam o njoj previše razmišljao. (Morali bi pratiti sve što se događa oko kampanje i u društvu da bi je shvatili.)


Možete čuti da je ovo godina prekretnice, godina u kojoj politička korektnost gubi svoj stisak nad Zapadnom civilizacijom, nekako se bojim da su ta razmišljanja preoptimistična i da Trump može u najboljem slučaju tek usporiti propadanje. Kada pogledate povijesne cikluse razvoja i propadanja društava, jasno je da dekadentnom – prezaduženom, ugodi-orijentiranom – Zapadu nema spasa. Inače, politička korektnost nije ista stvar kao pristojnost - ideja koju neki PK ljudi pokušavaju promovirati da bi prikrili svoj totalitarni stisak nad javnim prostorom i, sve češće, privatnim stvarima.

Potrebno je desetak stranica samo da nabrojite što se izdogađalo vezano uz kampanju, a da bi saznali što se događa morate pratite medije. Točnije, nekada ste morali pratiti mainstream medije, sada možete pronaći i izravne kanale. Ipak, s obzirom na važnost medija, istaknut ću da su se pojavili dokazi da mediji aktivno rade i manipuliraju u korist ljevičara. Tako imate dokaze o tome da su najveći mediji unaprijed dogovarali pitanja s Hillaryinom kampanjom, slali su im članke da ih urede prije objave, tražili ih zadatke kako da pristupe ostalim kandidatima itd. Zatim imate dokaze o nizu važnih medijskih ličnosti koje rade (prikriveno) za kampanju, direktor googlea nudi praćenje korisnika za potrebe kampanje, facebook i twitter prikrivaju konzervativne kanale i promoviraju ljevičarske vijesti itd. Najzanimljiviji mi se čine dokazi o tome kako Hillaryin stožer organizira nerede na Trumpovim skupovima i zatim medijski izvještava o nasilnim sljedbenicima Trumpa. Project Veritas (video ovdje) dokumentirao je proces u kojem ljevičari šalju ljude – nasilnike - da izazovu nerede kako bi poslije mogli govoriti o opasnom Trumpovu pokretu. Takve stvari ne iznenađuju nikoga, nisu prvi koji na taj način manipuliraju, ali javno snimanje i priznanja takvih planova ipak je nešto što je teško ignorirati.

Ukratko, stvarno nevjerojatne stvari...

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana