srijeda, 10. svibnja 2017.

Kako suditi o zdravlju kulture? - A. Esolen

U How to Identify a Healthy Culture; Esolen si postavlja pitanje iz naslova. Prenosim završni dio;

Koliko je teško pokrenuti mali biznis? Može li mladić vještih ruku i spremnošću za rad krenuti u život. Je li lako pronaći majstore? Koliko mladića koji neće postati doktori, odvjetnici ili profesori mogu zaraditi dovoljno da započnu obitelj? Koliko se mladih udanih žena može posvetiti intimnom i neophodnom radu obiteljskog života i same kulture?

Kako ljudi provode svoje slobodno vrijeme, ako ga uopće imaju? Jesu li oni sa sklonošću čitanja obučeni da cijene dobre knjige? Koje priče su poznate svima?

Na koji način štuju Boga zajedno? Jesu li njihove crkve pune? Imaju li ljudi dijeljeni osjećaj vlastitog mjesta na svijetu pred Bogom? Jesu li njihovi životi kao roditelja, djece, učitelja, učenika, radnika, poslovnjaka, susjeda i građana povezani s njihovim životima kao ljudskim bićima koji su dio vječnosti? Što se češće čuje, zvuk crkvenih zvona ili policijske sirene? Što potiče srca? Što navodi ljude da zapuste svoja neprijateljstva?

Nabrojano nisu vanredne stvari.

Te stvari su, sve sam uvjerenije, povezane stvari. Ne tvrdim da svaka od njih nužno podrazumijeva svaku drugu. Tvrdim da se radi o karakteristikama ljudske kulture, i da će zdrava kultura uspjeti ostvariti većinu njih većinu vremena.

Dakle kada pitamo, "Zašto su crkve prazne" možemo također pitati, "zašto su naše javne zgrade tako ružne? Zašto više nemamo nikakve umjetnosti? Zašto se susjedi više ne poznaju? Zašto više nema plesova u kojima bi ljudi svih doba mogli uživati? Zašto je prizor mladića i djevojke koji se drže za ruku danas rijedak kao što je nekoć bio prizor javnog nemorala? Zašto su vjenčanja tako rijetka? Zašto su obiteljska stabla postala obiteljski štapići?

Zašto se toliko nekultiviranih mladića i djevojaka, istetoviranih i zapuštenih, šeće šoping centrima ili se vuče dok ne dođe na internet po dozu pornografije? Zašto se toliko starih susjedstva, cesta i mostova, raspada, dok su milijuni mladića nezaposleni, ili još gore, nezaposlivi? Zašto toliko puno učitelja vjeruje da je njihova dužnost ocrnjivati vlastitu civilizaciju, nazivajući to "kritičkim mišljenjem", bez da imalo razmisle što će doći na njeno mjesto? Tko su "vođe" gradova? Postoje li takvi? Tko su oni koje smo zvali "gradskim ocima" Postoje li takvi?

Koju vrline njegujemo osim one koju nazivamo tolerancija, a koja zapravo nije uopće tolerancija nego je "vrlina" zahtijevanja da nikakav ugled ne damo vrlinama.

Moram utješiti vođe moje crkve. Nisu jedini koji su se pokazali nesposobnima. Svi smo upleteni u to. Nismo se pokazali u najboljem izdanju.


PS

Prenio sam kako bih skrenuo pažnju na Anthonya Esolena. Već duže vrijeme nailazim na njegove kolumne, često se spominju i njegove knjige (Out of the ashes, rebulding american culture; Ten ways to destroy the imagination of your child; The politically Incorrect Guide to Western Civilisation itd.) ali više pozornosti sam mu posvetio tek nakon što su ga napali jer je kritizirao "kult" raznolikosti. (My College Succumbed tothe Totalitarian Diversity Cult.) Očekivano, uslijedile su toliko poznate i zamorne optužbe.

Na yt, možete pronaći snimke predavanja o različitim temama, nekoliko zanimljivih intervju itd. Ne mogu reći da dijelim njegov entuzijazam za čitanje Vergilija u originalu, ali čini mi se da je sigurno na tragu ispravnog razmišljanja i pristupa u tom području. Malo je reći da nije zadovoljan stanjem naše kulture.

Zanimljivo je poslušati njegova živopisna izlaganja; Nekoliko snimki;

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove