petak, 12. svibnja 2017.

Je li materijalno siromaštvo stvarno najveći problem Zapada? - BGC

Stalno fokusiranje na navodno ublažavanje materijalnog siromaštva u modernom Zapadnom društvo (radi se o najvažnijoj stvari otkada je Ljevičarstvo postalo glavno i univerzalno, posebno za intelektualce – uključujući i sve vrste liberalnog kršćanstva; ali također i, u uznemirujućuj mjeri, stvarno kršćanske crkve) je velika pogreška; siromaštvo je manji problem na modernom Zapada no što je to ikada bilo na bilo kojem mjestu u bilo kojem trenutku ljudske povijesti.
Naši primarni problemi su prilično drugačiji – i uvelike zanemareni.

1. Duhovno siromaštvo

Ono je toliko ekstremno na modernom Zapadu da je kod mnogih potpuno – posebno za establišment. Ne radi se samo o tome da većina ljudi pati od duhovnog siromaštva; čitavo duhovno područje se negira – smatra se nestvarnim, imaginarnim, potpuno "subjektivnim".

Ljudi doslovno umiru od duhovnog siromaštva; u svakom smislu umiranja – od samoubojstva (brzog i izravnog, ili sporog i posrednog) do voljne smrti Zapada i njegovih nacija i naroda; do samo-prokletstva (eksplicitnog, namjernog odbacivanja spasenja – čak i ako bi bilo prihvaćeno kao istinito) koje izražavaju toliki u javnom životu.

2. Nepokajana seksualna revolucija

Seksualna revolucija – uništenje braka i obitelji; širenje legitimiteta, poželjnosti, statusa vanbračne seksualnosti, širenje seksualnog identiteta i aktivnosti... Radi se o stvarima koje su postale glavni motiv i fantazija mnogih ljudi.

Živimo u naj psihološki-seksualiziranom društvu ikada; bez premca; seksualnost se potkopava i preokreće više no ikad – postupak kojeg se službeno priznaje i nagrađuje; a opoziciju se obezvrijeđuje, potiskuje i proganja.

3. Nepoštenje

Razina nepoštenja u javnom diskurzu, i cinizam o nepoštenju u osobnoj interakciji, dosegla je zapanjujuće visoke razine.

Postoje mnoge institucije i ljudi čiji je čitav diskurz nepošten sve do najmanje razine (nekoliko rečenica će naravno biti činjenično točno – ali samo kako bi uvjerljivije zvučala strateška nepoštenost šire poruke.)

Ukratko – s tek nekoliko iznimaka, ljudi u javnom životu čak niti ne pokušavaju biti iskreni.

4. Ružnoća

Nije lako postići da sve bude lijepo – ali danas mnogo ljudi namjerno želi poružniti sebe same i svoj okoliš. Ružnoća koja uništava dušu.

Fenomen obuhvaća tetovaže i drugo unakažavanje kože, mnoštvo "trendova" u šminkanju, odijevanju i frizurama, arhitekturi, planiranju i dizajnu gradova i predgrađa, i Umjetnost – većinu drama, filmova, romana, poezije, vizualne umjetnosti, glazbe...

Tim aktivnostima više nije cilj stvoriti ljepotu; nego uništiti ljepotu, rugati se ljepoti, desenzibilitirati nas prema užasu; utvrditi da je dubinski odvratno "zapravo" lijepo.

5. Usamljenost

Tajna, nikada spominjana, endemična bijeda modernog svijeta.

Društvena smo bića, prirodno nam je živjet u obiteljima i među dugotrajnim prijateljima – ali u doba neofilije, nestrpljivosti, laganog zamora i dosađivanja ... toliko ljudi je zapravo samo u svijetu, nevoljeno – oslobođeni osobne odgovornosti pod cijenu činjenice da nitko ne brine o njima osim njih samih.

Za sve više ljudi, društveni život je degenerirao u kombinaciju financijskih transakcija i uzajamnih manipulacija u potrazi za užitkom.

Egzistencijalno su sami – jer oni također negiraju i Božju prisutnost.

***


To je dovoljno primjera za moju poantu. Naglasak na materijalno siromaštvo i njegovo ublažavanje u modernoj politici i u većini crkvi je gore od irelevantnog; radi se o sustavnom skretanju pažnju sa stvarno užasnih problema našeg vremena i mjesta: problema koji su (za razliku od materijalnog siromaštva) gori sada u ovom trenutku i na ovom mjestu no što su bili ikada igdje.

Brice G. Charlton, 

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove