petak, 5. svibnja 2017.

O pojedincu i modernoj zajednici

O Robertu Nisbetu i njegovoj knjizi Quest for Community objavio sam već jedan post - Kolektivizam i individualizam prijatelja dva. Časopis Imaginative Conservative objavio je esej The Death of Community? koji se osvrće na Nisbetovu uvide vezane uz modernu "zajednicu". Izdvajam nekoliko razmišljanja;

Nisbet sažima naš individualistički bijeg: "Moralno otuđenje i duhovna izolacija ... prožimlju naše doba." Protiv takvog otuđenja i izolacije, kao što je Nisbet predvidio, pozivamo se na nedefiniranu "zajednicu", nejasno objašnjenu kao "življenje zajedno": Subotnje jutro na tržnici, piće s prijateljima, druženje uz igru...

Ali za vrlo malo nas, "zajednica" znači ono što je izvorno značila: "communitas", pridržavanje stvari – moralnih standarda, liturgijskih tradicija – zajednički; pridržavanje koje podrazumijeva, zapravo zahtijeva, žrtvovanje naših osobnih sklonosti. Suvremeni interes za zajednicu je reakcionarni impuls, odbacivanje tvrdnje devetnaestog stoljeća da je svatko od nas u konačnici sam u svemiru. Međutim, taj impuls ne ozdravljava, jer nije spreman odbaciti tvrdnju da je svatko od nas sposoban za vrhovno ispunjenje samo ako odbacimo obveze morala i tradicije (što obično znači vjerske tradicije).

[...] Istinska zajednica, uzajamno nastojanje plemenitog življenja; ovisi o takvim tradicijama (prepoznavanje znakova nečega višeg) s takvim autoritetom (Bogom). Sve dok ne shvatimo da ulazak u zajednicu zahtjevu žrtvu, ne samo žrtvovanje novca ili vremena nego nas samih – naših sklonosti, mišljenja, čak i (nezamislivo!) naših identiteta – nećemo nikada u cijelosti živjeti u trajnoj zajednici.

Nalazimo se u čudnoj situaciji jer individualizam koji nam je tako drag zahtijeva od nas da odbacimo moralne tradicije, da negiramo i proturječimo, da sami definiramo vlastite funkcije i da sami sebi budemo autoritet. Želimo oboje: odbaciti sve strukture, granice i tradicije koje našim životima daju smisao, ali istodobno sudjelovati u "zajednici". No, što god da nam kultura poručivali, nemoguće je imati oboje. Moramo izabrati; isti onaj izbor koji je stajao pred svim ljudima prije nas: Hoćemo li tražiti sreću kroz neumoljivo pozivanje na sebe samog, ili kroz voljno i žrtveno negiranje sebe u zajedništvu s bezvremenskom moralnom tradicijom?

U duhu individualizma koji nas je doveo do ovdje, izbor je naš.


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana