Scruton o Ljevičarskom stanju uma

subota, 17. siječnja 2015.

Scruton o Ljevičarskom stanju uma

Unatoč tome [...], može se dati gruba skica onoga što nazivam "ljevičarskim" mišljenjima koja će biti dovoljna za identificiranje stanja uma koje je njima iskazano;

Fundamentalna uvjerenost u ljudsku jednakost, popraćena netrepeljivošću prema svim distinkcijama, bilo da se radi o klasi, rasi ili spolu.
Nepovjerenje prema "moći"; i nedostatak ikakvog osjećaj da bi moć u okolini mogla biti legitimna, unatoč tome što je u rukama nekoga drugog.
Netrepeljivost prema svemu što pridodaje moć: posebno prema poduzetništvu, poduzećima i tržištu.
"Kritički" pristup društvu u kojem svugdje prepoznajete i razotkrivate "moć" i "konflikt".
Paradoksalna identifikacija sa vanjskim neprijateljima moći: posebno s onim državama koje predstavljaju opasnost sigurnosti Zapadnih nacija.
Spremnost vjerovanja [bona fides] onima koji govore jezikom "oslobođenja" i "borbe".
Krivnja zbog vlastite zemlje i njene povijesti [...]
Anti-patriotizam; obično popraćen izrugivanjem patriotskih sentimenata vlastite nacije – ili otvoreni rat protiv njih kao oblika "militarizma".

Roger Scruton, Salisbury Review, 1988.

(h/t Scruton quotes)

Napisano prije gotovo trideset godina, ali vrijedi danas kao i tada. Treba li što dodati? Pa, mogli bi napomenuti borbu protiv ljudske prirode i uvjerenost u utopijski sustav koji će uslijediti u budućnosti, ali to možete izvesti iz navedenoga.

S obzirom da je Scruton opširno pisao o sličnim temama, prije no što zaključujete neke malicozne misli iz par rečenica, bilo bi dobro upoznati se s time što podrazumijeva pod pojedinim navodima.

Već sam objavio više postova povezane tematike;

Naravno, tu je i post Deset konzervativnih načela!; te općenito kategorija Scruton, kategorija konzervatizam, kategorija rat kultura, kategorija ljevica, kategorija kulturna ljevica itd.

Naša civilizacija je u rastvaranju, jer je u najkobnijoj kontradikciji sa samom sobom. Izrasla na bujnim izvorima kršćanstva, ona je od kršćanstva zadržala samo još neke oblike, neke konvencijalnosti potpuno lišene, njihove nutarnje sadržajnosti, a s dušom kršćanstva, ona je gotovo u svim svojim socijalnim manifestacijama - obračunala. Stoga je i sama ostala skup -gdjekad silno razvijenih izraslina, ali ipak izraslina, bez nutarnje organske povezanosti, bez duše. (S.T.Poglajen, 1939.)

Sjeti se čovječe ... - Sjeti se čovječe, da si prah, ako prah hoćeš da budeš ako cijelo svoje biće istovjetuješ s materijom, s tijelom, koje će se sigurno pretvoriti u prah.

Sjeti se čovječe, da si prah, i da ćeš se pretvoriti u prah, ako cijelo svoje bivovanje razbiješ u prolaznosti i sitnice bez duše, bez svrhe, bez ljubavi, bez – Boga.

No sjeti se čovječe, da ti za prah nisi stvoren! Sjeti se, da je u tebi princip vječnosti, princip besmrtnosti, po kojem Ti kroz sve trzaje pa i sve zaokrete života, sad svijesno, a još češće nesvjesno - a ipak stvarno težiš za Njim, za beskrajnim, za – Bogom.

Sjeti se čovječe, da si ti kruna Božjega stvaranja u svemiru; sjeti se da si ti pozvan da budeš svjesni odraz Mudrosti, koja se nesvijesno u kozmosu krije; da je tebi dano da budeš ostvarivač Pravde Božje na zemlji, na ovoj zemlji, gdje toliki nevini nepravedno trpe; sjeti se čovječe, da je tebi povjereno utjelovljenje ljubavi Božje na zemlji, one ljubavi, koja je ljupka na riječima, ali još jača na djelima, koja će uvijek tražiti, da se u nečem odrekneš sebe, ali će uvijek za uzvrat napuniti tebe, tebe i one oko tebe, toplinom i – mirom.

Da, sjeti se čovječe, da si – čovjek, najsavršenije stvorenje Božje, dijete Božje. Ako se toga budeš -uvijek i stvarno sjećao, tad se ne ćeš ni – ti, niti išta od tebe pretvoriti u prah. I Prah tvojega tijela bit će samo privremen, jer će i ono uskrsnuti u dan, koji više neće poznavati mrtvih. I prah tvoje "sitne" svakidašnjice, bit će samo prividan: njega će zadahnjivati jedan duša, povezivati ga u jedno i davati mu životni smisao; i prah tvoje vremenske egzistencije bit će pretvoren u puninu, koju će mu dati djelotvornost ljubavi i vjernosti u služenju Istine.

A iz tvoje duše će nestati svakoga praha, jer će u nju sići, da je ispuni Onaj, za kim ona u svim i najkontradiktornijim varijantama života, svom cjelinom svojega bića – nužno teži.

S.T. Poglajen

'ideja da priroda' ima nešto za reći više nije dopuštena; čovjek mora imati slobodu da se prepravi po želji. Treba biti slobodan od svih prethodnih datosti svoje esencije. On sebe pretvara u što god on želi, i samo na taj način je on stvarno 'slobodan' i oslobođen. Iza tog pristupa je čovjekova pobuna protiv ograničenja koje on ima kao biološko biće. Na kraju, radi se o pobuni protiv našeg stvorenog bića. Čovjek treba biti svoj vlastiti tvorac – moderni, novi oblik pradavnog pokušaja da budemo Bog, da budemo kao Bog. (BXVI)

Stranice

subota, 17. siječnja 2015.

Scruton o Ljevičarskom stanju uma

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana