Dalrymple, pišući o mladom istraživaču koji pokušava pronaći posao, primjećuje da totalitarna opasnost ne dolazi od vlasti nego od sveučilišta i (polu) intelektualaca koji izlaze s njih. Malo je tko spreman opetovano im se suprotstavljati i izložiti se njihovim napadima i uvredama. U Rigid Diversity komentira;
Mladi istraživač kojeg
poznajem, osoba koja bi s obzirom da ima sve akademske kvalifikacije i temperament za istraživački život nekoć lagano pronašla posao na sveučilištu shvaća da će jedva pronaći svoje mjesto u
sveučilišnom svijetu. Govori više jezika, mogao bi raditi u više
zemalja, ali sve njegove prijave se odbacuju, gotovo sigurno u korist
ljudi koji su manje sposobni ili manje kvalificirani od njega. Njegov
problem je što ga zanimaju krive stvari. Čak je i sama prijava za
posao, posebno na američkim sveučilištima, muka za osobu koja ne
dijeli akademsko birokratsku opsesiju rasom i seksualnim sklonostima.
Kako bi se prijavili za posao morate ispuniti obrasce o svojem stavu
prema različitosti – naravno, nije dopuštena različitost u
stavu prema različitosti.
Mnoga sveučilišta
zahtijevaju osobnu "izjavu o različitosti". [...]
Ona zahtijeva od
uspješnog kandidata ili potpunu predanost ideologiji različitosti
ili ponašanje kao da je se pridržavate. Priznati da samo želite
istraživati određenu temu, i s drugima dijeliti svoj entuzijazam
oko nje, bilo bi kobno. Morate željeti "mijenjati stvari",
drugim riječima, reformirati društvo u totalitarnu diktaturu
vrline.
Jedno sveučilište nudi
sljedeći savjet oko vaše izjave o različitosti:
"Koncentrirajte se na pitanja rase, roda, društvene klase i seksualne orijentacije. Ne ublažavajte svoju izjavu, primjerice pričom kako je teško biti teksašanin u Missouriu. Umjesto toga, pišite o rasnom ugnjetavanju, seksizmu, homofobiji, transfobiji, ableizmu ili nekom drugom prepoznatom obliku ugnjetavanja."
Drugim riječima, morate
potpirivati vatru zamjeranja tako da birokracija različitosti nikada
ne ostane bez posla.
Možete pomisliti da nema
mjesta Misli o Različitosti (ljudskoresurskom Maoizmu) u
disciplinama poput biologije, fizike ili inženjerstvu – no
prevarili biste se. Oni koji se prijavljuju moraju obećati da će
promovirati rasnu, spolnu i klasnu različitost u laboratoriju iako
to naravno može dovesti, i zapravo dovodi, do diskriminacije
najboljih kandidata (prema retrogradnom kriteriju istraživačkih
rezultata).
Uvodna rečenica Izjave o
Različitosti koju sveučilište nudi kao model onima koji se
javljaju za poziciju na znanstveno inženjerskom zavodu glasi;
"Svjestan sam da biti znanstvenik ili istraživač ne znači samo biti uspješan u svom istraživanju. Morate biti izvrsni i u svojoj interakciji sa zajednicom i studentima, u svojoj ulozi vodstva i u odgovornostima pri transformiranju zajednice"
Prema tome, nema potrebe
da se Newton javlja jer je poznato da nije bio izvrstan u svojoj
interakciji sa zajednicom, niti su njegove numerološke i alkemijske
spekulacije transformirale zajednicu.
[...]
Je li sve to zajedno
važno? Mislim da jest. Akademsko baljezganje preljeva se u ono što
neki ljudi nazivaju pravi svijet. Moj poznanik, izbjegavajući
akademiju, prijavio se u americi za jedan posao u privatnom sektoru.
Prijavni obrazac uključivao je pitanje: "Jeste li
zainteresirani za jednu od naših organizacija posvećenih
različitosti, da ili ne?"
(Nije teško pogoditi
koji je odgovor točan, i koje su posljedice ako date pogrešan
odgovor.)
PS
Već sam ranije objavio
par postova o o ljevičarskoj hegemoniji na sveučilištima. (npr. Zašto sveučilištima dominiraju Ljevičari?, Dominacija Ljevice na sveučilištima i u medijima, Opijum Profesora. Tko je pametniji - elita ili narod, itd.) Svakodnevno možete čitati o apsurdnim situacijama u kojima se nađu
ljudi koji se odbijaju pokloniti "različitosti".
("Konzervativne" i vjerske institucije nisu iznimka.)
Vodeća američka
sveučilišta su i prije imala "sveobuhvatiniji" pristup
potencijalnim kandidatima, ali u zadnje vrijeme fenomen je značajno
ubrzao. Čak i vodeće prirodoznanstveno sveučilište (Caltech)
poznato po svojoj meritokraciji najavljuje primanje kandidata na
temelju drugih karakteristika i napuštanje postojećih kriterija.
Ipak, nije mi se cilj
baviti situacijom na (američkim) sveučilištima, samo podsjetiti na
još jedan primjer institucije koja napušta svoje primarne funkcije
kako bi ostvarivala Ljevičarsku Ideologiju.
(Povezano, i vodeći
znanstveni časopisi objavljuju apsurdne tekstove u kojima navode
svoju predanost "Različitosti" i povezanim fenomenima. Oni
rijetki koji se suprotstave takvim inicijativama brzo postanu žrtve
različitih napada.)
---
U zaključku se Dalrymple
pita treba li uopće obraćati pozornost na takve stvari? Postojala
su predviđanja da će različite ljevičarske ideje u susretu s
"pravim svijetom" doživjeti propast. Ipak, neki primjećuju
da ovih dana u americi, "pravi svijet" ne stoji baš
najbolje nakon susreta s Ljevičarskim idejama.
(Nedavno su nam nudili
primjer svjetski obrazovanog čovjeka u našoj politici koji je volio
isticati svoju predanost "Različitosti", ali jedino po
čemu će biti zapamćen je njegova ideja o opasnim "konotacijama"
koje nose određena imena u Hrvatskoj.)
No, ostavimo raspravu o
dekadentnom sveučilišnom svijetu za neku drugu priliku.
