Filozof Beckwith komentira;
...[Christopher] Hitchens zapisao je kako on i drugi ateisti "vjeruju da se etičan život može živjeti bez religije," time implicira da oni imaju izravno i ukorijenjeno poznavanje prirodnog moralnog zakona koji upravlja njihovim prosudbama o tome što je etičan život.
Ali govoriti o prirodnom moralnom zakonu – skupu apstraktnih, nematerijalnih, nepromjenjivih principa ljudskog ponašanja koji se primjenjuju na sve osobe u svim vremenima i na svim mjestima – se čini potpuno promašeno u svemiru kakvog Hitchens opisuje. Svemiru koji je besmisleni vrtlog materije, energije i zakona koji su u jednom trenutku ispljunuli ljudska bića.
Tako je. Lako je pomiješati dva jako
različita pitanja, Sam Harris ih je pobrkao kao što sam
[Vallicella] ovdje pokazao.
Q1: S obzirom na neki dogovoreni moralni kodeks, jesu li ljudi koji ispovijedaju neku verziju teizma "moralniji" odnosno postoji li veća vjerojatnost da će živjeti u skladu sa dogovorenim kodeksom od onih ljudi koji ispovijedaju neku verziju ateizma?
Kakav god da je odgovor, (Q1) nije
uopće filozofski zanimljivo pitanje. Možda tek kao dio nekog
istinski filozofskog pitanja, iako je sociološki zanimljivo.
Pretpostavimo da pristanemo, arguendo, da je odgovor na (Q1)
negativan. Sad usporedite (Q1) sa
Q2: S obzirom na neki dogovoreni moralni kodeks, imaju li ateisti opravdanje da poštivaju taj kodeks?
Dogovoreni moralni kodeks je onaj kojeg
bi većina (ili barem mnogi) ateista i teista prihvatila. Svi se
protivimo zlostavljanju djece, bezobzirnom ubijanju ljudskih bića,
silovanju, krađi, laganju, i prevarama. Čak ni prevaranti ne žele
biti prevareni! Kada prigovaramo takvom ponašanju, smatramo kako
naši prigovori nisu samo subjektivno vrijedni. Kada nam nešto
ukradu ili ubiju susjeda, smatramo kako je došlo do objektivne
krivnje; a kada ubojicu uhvate, optuže i osude smatramo kako je to
bilo objektivno ispravno. Nećemo se zamarati detaljima specifičnih
slučajeva: ubojstvo u samoobrani, pobačaj itd. Samo zamislite
minimalni objektivno obvezujući kodeks kojeg većina nas, teista i
ateista, prihvaća.
Ono čime se (Q2) bavi je temelj ili
osnova dogovorenoga objektivno obvezujućeg moralnog kodeksa. To
pitanje nije sociološko ili na bilo koji način empirijsko. Nije
niti pitanje normativne etike. Pitanje se ne bavi time što bi
trebali (odnosno ne bi trebali) činiti jer smo već pretpostavili da
imamo okvirni dogovor oko toga. Pitanje je meta-etičko: na
što se oslanja moralnost, ako se uopće oslanja?
Beckwith je u pravu kada tvrdi da će
naturalisti/ fizikalisti/ materijalisti imati problema prilikom
opravdavanja svojeg pridržavanja moralnih propisa i odredbi koje
većina nas prihvaća. Tvrdim kako naturalist/ fizikalist/
materijalist treba biti moralni nihilist, a kada takvi ljudi nisu
moralni nihilisti to nam samo pokazuje njihovu nesposobnost ili
nespremnost da shvate logičke posljedice svoje vlastite doktrine,
ili neku vrstu psihološkog razdvajanja.
Autor je filozof Vallicella, izvorni
post: Beckwith, Hitch, and the Foundations of Morality, preuzeto sa bloga Maverick Philosopher.
PS
Ukoliko već niste, možete pročitati
Beckwithov članak na koji se referira gornji post; The God-Haunted Atheism of Christopher Hitchens.
Inače, ne znam koliko sam dobro
shvatio Vallicellu, ja bih jednostavnije rekao da postoji
(sociološko) pitanje kako se (a)teist ponaša, i (filozofsko)
pitanje kako opravdati neki moral. Vallicella je uveo dogovoreni
kodeks oko kojeg se svi slažu i upitao zašto ga se pridržavati,
ali to mi se čini kao nešto drugačija formulacija problema koja ne
govori o istome (ili možda ipak govori). Nisam siguran misli li on da je pitanje opravdanosti
pridržavanja moralnog kodeksa zapravo isto kao i pitanje
opravdanosti kodeksa. (Vjerojatno je tako formulirao pitanje jer neki ateisti tvrde da žive u zajednici sa određenim dogovorenim kodeksom bez da ga krše, što bi prema njima onda značilo da moral nema veze sa nadnaravnim, ili da religija nema nikakvog utjecaja na kodeks ili...)
U svakom slučaju, pitanje zahtijeva li moralnost temelj u religiji, nadnaravnu osnovu, nema veze sa pitanjem kako se ponaša neki a(teist).
