nedjelja, 5. siječnja 2014.

Život srednjovjekovnih pisara

Često možemo čuti o redovnicima i svećenicima koji su prezirali znanje i uništavali antičke zapise, ljudima koji su izazvali "Mračno Doba". Srećom, došla je renesansa i obnovljeno je znanje prikriveno tisućljećima - ili kako već ide standardna priča. (Priča koja se u sličnom obliku podučava i u školama.)  Naravno, radi se o besmislicama koje ne podržava niti jedan informirani povjesničar. Osim što zanemaruje veliki dio rane povijesti, i pogrešno predstavlja renesansu, takva naracija potpuno zanemaruje činjenicu da je jedini razlog što itko može čitati grčko i rimsko znanje taj što su zli redovnici - pisari, očuvali njihove radove.


***

Život pisara nije bio lagan o čemu nam svjedoče različiti zapisi. U nastavku par zapisanih misli s margina;

~ Novi pergament, loša tinta; ne moram ništa više reći.

~ Jako mi je hladno.

~ Teška je stranica, umarajuće je čitati ju.

~ Ova stranica nije napisana polako.

~ Ovaj pergament je maljav.

~ Hvala Bogu, uskoro će mrak.

~ Oh, moja ruka.

~ Tinta je rijetka.

~ Sada kada sam napisao cijelu stvar, pa dajte mi piće.

~ Pisanje je prekomjerno težak posao. Iskrivljuje leđa, uništava vid, okreće želudac i slabine.

~ Sv. Patriče, izbavi me od pisanja.

~ Dok pišem smrzavam se, i ono što ne mogu napisati pod zrakama sunca, završavam pod svijećom.

~ Kao što se mornar veseli luci, tako se i pisar veseli posljednjoj liniji.  

***

Knjige je potrebno i očuvati (tragovi mačke u tinti, miš, crv...);

_____

Naravno, možete urediti margine ako želite, ili istaknuti neki dio teksta...

_____

... Ili možda prikazati samog sebe

***

~ Ovo je tužno! O mala knjigo! Jednoga dana će vrijediti kada netko nad tvojom stranicom kaže, "Ruka koja ju je napisala, više nije."


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana