Kraj evolucije

Ili u izvornoj verziji The End of Darwinism Evolution

Ako ste pročitali ranije postove o evoluciji i A-T filozofiji (odnosno prirodnom pravu) možete pretpostaviti da se naslov ne bavi onime što bi netko neupućen mogao pomisliti. Autor izvornog posta je Michael Flynn (uređuje blog TOFspot.). S obzirom da postoje čitatelji bloga koji su pokazali interes za temu evolucije, uz nešto više uređivanja prenosim dio posta u nastavku;

***

Ateistički filozof, Michael Ruse, dao je važnu distinkciju između evolucije i evolucionizma, potonje je religiozna predanost prvome. Slična distinkcija se može napraviti između stvaranja i kreacionizma.

Mary Midgley piše o tome u knjizi Evolution as Religion. Još jedan ateistički kritičar pretjeranog evolucionizma je David Stove: So you think you are a Darwinian?

1. Evolucionizam

Ne možete izvesti metafizički zaključak iz fizike; ali evolucionisti hrabro tvrde da je "činjenica" evolucije "dokazala" da je Bog nepotreban. To je kao da je činjenica klavira i fizike vibrirajućih žica "dokazala" da nema potrebe za pijanistom, kao da je glazba potpuno objašnjenja akustikom.

Izjava je smiješna na više razina. Prije svega, u filozofiji Bog nije hipoteza koja se iznosi kako bi se objasnio određeni fizikalni fenomen; nego je zaključak do kojeg dolazimo iz raznih činjenica o svijetu. Ovo nije vrijeme za takvu raspravu; ali dovoljno je reći da niti Bog niti evolucija nisu "nužni" da bi popravili auto. I što onda?

Zašto evolucija ima takvu važnu ulogu? Zašto ne bi pretpostavili da je zbog Maxwellovih Jednadžbi Bog postao nepotreban? U neka starija vremena, Gregur Niški se upustio s umirućom sestrom Makrinom u platonski dijalog, nešto što su ljudi činili prije twittera; i rekao joj kako se priča da je mehanički automat dokazao da je Bog nepotreban. Dakle takve stvari su prisutne već dugo vremena, u gotovo svakoj generaciji se proglašava smrt Boga. [Ukratko, Makrina je odgovorila da takvi automati samo pružaju dodatni dokaz Božje egzistencije.] Isto vrijedi za evoluciju.

Drugo, kao što je James Chastek istaknuo:

"Pretpostavlja se da evolucija znači kako možemo prestati tražiti neku magičnu patuljci-Djed-Mraz-radionicu u kojoj Bog užurbano slaže nove vrste. Odlično. Kada bi evolucija propala što bi se onda dogodilo? Bi li ostala praznina koju bi mogla ispuniti samo magična misteriozna radionica novih vrsta? Ne, samo bi nastavili tražiti drugo naravno objašnjenje, koje god da je. Kada bi evolucija propala ne bi ostavila za sobom prazninu u obliku Boga, a iz toga slijedi da ona takvu sada niti ne ispunjava, niti je to ikada činila."

2. Inteligentni Dizajn

Ne možete izvesti metafizički zaključak iz fizike; ali ID zagovornici hrabro tvrde da je "činjenica" ireducibilne kompleksnosti "dokazala" da je Dizajner nužan.

Izjava je smiješna na više razina. Prije svega, u filozofiji Bog nije hipoteza koja se iznosi kako bi se objasnio određeni fizikalni fenomen. Hm, čekaj, ponavljam se. Ispada kao da se radi o zrcalnoj slici... hm...

Za neke komentare o Inteligentnom Dizajnu per se vidi: Michael Behe: Teach evolution and ask hard questions,

Beheova teorija je : A) Neke stvari su ireducibilno kompleksne. B) Prirodna selekcija ne može objasniti ireducibilnu kompleksnost. Stoga C) Inteligentni Dizajner je potreban.

Kritičari razljućeni s C su napadali A i B. Iako A i B mogu biti točni bez C. Ponekad pomislim da bi sve bilo u redu da je ostao na B.

[op. ksdk. Sumnjam da bi zaustavljanje na B bilo neproblematično. U nastavku TOF objašnjava ID, objašnjava o o kakvoj točno kompleksnosti Behe govori. Spominje da Behe ne tvrdi kako prirodna selekcija ne objašnjava ništa, nego da postoje stvari koje ne objašnjava. Daje usporedbu s gravitacijom koja ne objašnjava kako proton i neutron formiraju jezgru, ili elektromagentizam koji ne objašnjava radijaciju. Ukoliko Beheovo razmišljanje i je točno, možda postoje drugi mehanizmi koji objašnjavaju stvar, on i sam to priznaje i kaže da je moguće kako će u budućnosti istraživanja pokazati da je ireducibilna kompleksnost objašnjiva nekim neinteligentnim procesima. Behe također vjeruje kako Big Bang podrazumijeva Inteligentnog Dizajnera, ali će tek rijetki odbacivati Big Bang kao "teistički kreacionizam" i uzrujati se kao što je to slučaj s ireducibilnom kompleksnošću.]

Inteligentni Dizajn ima različite oblike, mnogi njegovi zagovornici misle različite stvari u različiti m trenutcima. Postoji i "treći put" kojeg opisuje James Shapiro: A thirdway

3. Evolucija

Postoji ustrajna konfuzija između uzroka i posljedice još od kada se Hume pozabavio njima. U fizici je puno laške razlikovati između empirijskih činjenica, prirodnih zakona i fizikalnih teorija. Padajuća tijela su empirijske činjenice, pravilnosti poput s=1/2gt^2 su prirodni zakoni, a "gravitacija" je teorija zbog koje su nam "jasne" činjenice i zakoni. Zbog nje možemo predviđati činjenice i zakonitosti; ali teorija je samo priča kojom objašnjavamo činjenice, koliko god da je dobro podržana, ona nikada ne "postaje" "činjenica" jer nikada ne postaje empirijski stvarna. Ne možete mi pokazati gravitaciju, reći koliko teži ili koliko je dugačka.

Promjena vrsta kroz vrijeme i genetska povezanost su činjenice. "Prirodna selekcija" je teorija.

Postoje logički problemi s time, ali u to nećemo ulaziti. Ateistički filozof Jerry Fodor je istaknuo neke od tih problema; Jerry Fodor: Why pigs dont have wings

[TOF kratko o Darwinovom "nominalizmu" prilikom proizvoljnog definiranja vrsta.]

James Chastek komentira;

"Nije li "Prirodna selekcija" prije bila ništa više od dosadne, starinske "smrti"? Jesmo li postigli puno toga više od prepoznavanja zanimljive nuspojave smrti? Uključujući neke mutacije, valjda. Dakle smrt i nakaze. Međutim "bliži pogled na smrt i nakaze", nije ime za teoriju zbog koje bi itko bio očaran idejom kako je ubio Boga, ili svrgnuo sve što se nekad mislilo o prirodi, ili doveo do apsolutno drugačije nove ere u ljudskom razumijevanju."

4. Zašto Evolucija i Stvaranje ne mogu proturječiti jedno drugome

Problem s ID-om je isti kao i problem s evolucionizmom: ekvivokacija termina. Postoji Inteligentni Dizajn [velikim slovima], specifičan teorija koju predlažu Behe i drugi. Zatim postoji inteligentni dizajn [mala slova], ideja da je svemir stvoren prema Božjem planu. ID-ovci se mogu kretati u tom rasponu jer pojmovi koje koriste mogu značiti oboje.

Akvinski je dao poznatih pet argumenata za egzistenciju Boga, ali nijedan od njih nije bio argument kompleksnosti, bilo Paleyeve bilo Beheove vrste. I Paley i Behe prihvaćaju post-newtoniansku metafiziku mrtve materije koja je podložna samo vanjskim silama. U tome su poput Dawkinsa.

Ali evolucija bilo koje vrste je samo "kretanje materije okolo". Nešto što ima formu majmuna mijenja se u nešto što ima formu čovjeka. Materija je transformirana; nije dovedena u postojanje. Stvaranje je kontinuirano i iz ničega. Ne radi se o nečemu što se davno dogodilo; to se događa upravo sada. To nije hipoteza o tome kako je nešto majmunoliko postalo nešto čovjekoliko. Ono objašnjava kako priroda uopće ima moć da to učini. Kao što je zapisao Augustin:

"...što je Pismo reklo da su iz zemlje iznikli usjevi i drveće, u smislu da je dobila moć da ih dovede. U zemlji je od početka, u onome što bih mogao nazvati korijen vremena, Bog stvorio ono što je bilo da u vremenu nastane." On the literal meanings of Genesis, Book V Ch. 4:11

ID je sklon degradiranju Boga sa Stvoritelja na transformatora materije. Stoga je teološki neodrživ. S obzirom da moderna znanost prepoznaje samo određene vrste djelatnih uzroka [eng.efficient causes], ID-ovci misle da je Bog neka vrsta stvarno moćnog djelatnog uzroka koji operira unutar svemira, ostvaruje stvari koje se ne bi dogodile same od sebe. Ipak, Bog je vidio sve što je stvorio i reče da je dobro, a sigurno "dobro" uključuje "radi ispravno bez prilagođavanja". Problem s razmišljanjem o Bogu kao djelatnom uzroku u rivalstvu s ostalim djelatnim uzrocima je što kada pronađete naravni djelatni uzrok, to "eliminira" Boga.

Ali ako Bog postoji, i ako je izvor postojanja, onda je on izvor padajućih jabuka i sposobnosti natrija i klora da tvore sol. Drugim riječima, nema potrebe pretpostavljati da je nešto =malovjerojatno= kako bi došli do Boga. Akvinski to nije radio. Očekivane stvari za koje mislimo da ih razumijemo poprilično dobro također primaju svoje postojanje od njega. Dakle, evoluciju flagelluma je teško shvatiti, ali osim ako nije jednostavno "nastala" u postojanju, ona je nastala iz pred-postojeće materije; a ako je nastala iz pred-postojeće materije ta materija je imala neku formu, i onda je samo transformirana u drugu formu; A ukoliko je transformirana, došlo je do fizikalnog niza operacija kojima je transformirana. Možda se nije radilo o prirodnoj selekciji, ali radilo se o nečemu prirodnome (naravnome).

Za Tomističke krike ID-a vidi;

Michael Tkacz: Thomas Aquinas versusthe Intelligent Designers

Francis Beckwith: Thomas Aquinas andintelligent design

Stephen Barr: The end of intelligent design

[Dodao bih Edward Feser:ID versus A-T roundup.

TOF govori o četiri uzroka, da kratko podsjetimo;

Kako bi shvatili što neka stvar stvarno je, pomažu nam četiri vrste uzroka (formalni, materijalni, djelatni i svršni) koje je razvio Aristotel. Naravno, potrebno je shvatiti da "uzrok" ne možemo shvatiti kako god to želimo. Ukratko: materijalni (od čega je stvar napravljena), formalni (forma koja je potrebna da bi stvar bila što je – uzorak ili struktura), djelatni (ono što dovodi nešto u postojanje – npr. za kuću zidari, za srce različiti biološki procesi), finalni (smjer ili domet učinaka prema kojima je stvar usmjerena.)] 

5. Kraj [namjena/cilj/svrha] Evolucije

Veliki dio problema proizlazi iz odbacivanja finalnih uzroka. To je zbog straha da ukoliko prepoznate finalne uzroke, onda morate priznati i Boga. Drugim riječima, misle da je ustanoviti finalnost teško; ali kada to uspijete, Bog se samo pojavi. Ali obrnuto vrijedi. Akvinski je mislio kako je finalnost u prirodi očita, ali da je rezoniranje od te činjenice prema Bogu jako teško. Aristotel je vidio finalnost u prirodi i nikada nije zaključio iz toga da postoji Bog.

Bez finalnosti, djleatni uzroci nemaju smisla. Ako nema nešto u A što "usmjerava prema" B, kako onda A može uzrokovati B uvijek ili uglavnom? Hume je to vidio pa je na kraju neigrao i samu kauzalnost.[...] Dokaz finalnosti je postojanje prirodnih zakona. Znanost, tražeći zakone prirode, implicitno prepoznaje njihovu egzistenciju; odnosno, ona negira finalnost ali potiho se oslanja na nju. Padajuća tijela padaju prema točki najnižeg gravitacijskog potencijala. Mladunčad tigrova odrasta u tigrove, a ne tigraste ljiljane. U mjeri u kojoj finalnost podrazumijeva Boga, egzistencija prirodnih zakona poput evolucije je dokaz za Božju egzistenciju.

Koje je svrha evolucije? Prvo, "evolucija" je globalni uzrok tako da i njena svrha mora biti globalna; znači ne određena vrsta ili osobina. Čini se kako je svrha evolucije "multiplikacija vrsta". Uostalom, Darwin je njome objašnjavao "Podrijetlo Vrsta", a ne podrijetlo nedjeljnje večere.

Na nižoj razini, čini se kako je svrha evolucije vrsta X postići "veću prilagodljivost svojoj ekološkoj niši."; kojom određenom osobinom ili ponašanjem se postiže ta prilagodljivost se čini kao slučajnost, žive stvari imaju poriv nastaviti živjeti i sposobne su, kada imaju novu osobinu, pronaći način njenog iskorištavanja.

***

TOF za kraj, uz ispriku zbog dužine teksta, napominje da su njegove poveznice na kritike evolucionizma dane od strane "ateista" poput Fodora, Stovea i Migdley; a poveznice na kritičare inteligentnog dizajna su od strane "teista" poput Barra, Tkacza, i Beckwitha.

Nadam se da je jasno o čemu piše TOF, prenio sam već jedan post slične tematike Ojačava li Darwinizam tomističke dokaze? koji objašnjava istu stvar. (Također vidi općenito kategoriju evolucija, a posljednji post slične tematike Vjerovanje u Evoluciju i istraživanja javnosti se bavi navodnim implikacijama teorije.)

Naravno da ovo "kraj" [eng. end] ima konkretnije (tehničko) značenje u kontekstu aristotelijansko-tomističke filozofije, obično sam taj termin prevodio na blogu s "namjena", ili puno rjeđe "cilj", možda sam iskoristio i "svrha". (Sama riječ "kraj" mi s ne čini prikladnom, reći primjerice da je "kraj srca pumpanje krvi" možda ne bi najbolje dočaralo koncept, pogotovo kada ljudi nisu upoznati s A-T filozofijom.