John Horgan objavio je u
ScientificAmerican-u intervju s fizičarom Georgeom Ellisom. Ellis je
uspješan fizičar koji je uz svoj rad pisao i o nekim drugim temama.
Kritičan je prema smjeru u kojem se kreću neka istraživanja
odnosno teorijama koje ne smatra strogo znanstvenim. Već sam ga
spominjao u postu o multiverzumu. (Samo bih naglasio što tada
nisam, da eventualna potvrda multiverzuma nema posebnog utjecaja na
klasične dokaze Božje egzistencije.)
Pročitajte intervju ovdje - Physicist George Ellis Knocks Physicists for Knocking Philosophy, Falsification, Free Will. U nastavku prenosim nekoliko odlomaka, ali ima još zanimljivih
razmišljanja o kompleksnosti, ograničenjima eksperimentalne fizike,
TOE i sličnome. Inače, Horgan je autor knjige Kraj znanosti koja je
objavljena i na hrvatskome. Postoje ljudi koji, malo je reći, ne
vole Horgana. Pojedini teoretičara struna također nisu oduševljeni
Ellisovim razmišljanjima, ali to nije bitno za razmišljanja koja
prenosim;
***
Horgan: Lawrence Krauss, u svojoj knjizi A Universe from Nothing, tvrdi kako je fizika zapravo riješila misterij zašto postoji nešto, a ne ništa. Slažete li se?
Ellis: Sigurno da ne. On predstavlja neispitane spekulativne
teorije kako su stvari došle u postojanje iz pred-postojećih
kompleksa entiteta, uključujući variacionalne principe, teoriju
kvantnog polja, specifične grupe simetrija, vakuum, sve komponente
standardnog modela fizike čestice. On ne objašnjava zašto su ti
entiteti mogli pred-postojati trenutak nastajanja svemira, zašto bi
uopće postojali, ili zašto bi imali formu koju su imali. Pritom ne
daje nikakve eksperimentalne ili opservacije procese kojima bi mogli
testirati te živopisne spekulacije pretpostavljenog mehanizma
generiranja-svemira. Kako uopće možete testirati što je
postojalo prije nego što je svemir postojao? Ne možete.
Prema tome, ono što prezentira nije testirana znanost. Radi se o filozofskoj spekulaciji, za koju, čini se, vjeruje da je toliko uvjerljiva da ne mora dati nikakvu konkretizaciju dokaza kojom bi potvrdio da je točna. Pa, ne može imati nikakve dokazi oko toga što je postojalo prije nego što je prostor i vrijeme dovedeno u postojanje. Povrh svega, on vjeruje da te matematičke spekulacije rješavaju tisućljetni filozofski problem, bez da se ozbiljno pozabavi filozofskim pitanjima. Vjerovanje da se sva stvarnost može potpuno shvatiti terminima fizike i jednadžbama fizike je fantazija. Kao što je to Eddington sjajno istaknuo u svojim Gifford predavanjima, radi se o parcijalnim i nepotpunim reprezentacijama fizikalne, biološke, psihološke i socijalne stvarnosti.
Osim toga, Krauss ne odgovara na pitanje zašto zakoni fizike
postoje, zašto imaju oblik koji imaju, ili u kakvoj manifestaciji su
postojali prije nego što je svemir postojao (u što mora vjerovati
ako vjeruje da su oni doveli svemir u postojanje). Tko ili što je
izmislilo načela simetrije, specifične grupe simetrije, gauge
teorije itd? Nije ni započeo odgovarati na ta pitanja.
Ironično je što tvrdi da je filozofija bezvrijedna, a onda on se on sam bavi takvom filozofijom. Čini se kako bi znanstveno obrazovanje trebalo uključivati neke osnovne module o Platonu, Aristotelu, Kantu, Humeu, i drugim velikim filozofima [...]
Horgan: Jeste li fan teorije multiverza? Teorije struna? Antropičkog principa?
Ne (možda je točna, ali je nedokaziva, previše neprovjerljivih
nagađanja o postojanju beskonačnosti entiteta, loše definirana i
neprovjerljivih mjera vjerojatnosti), ne (prespekulativan uvod vrlo
kompleksnih nevidljivih entiteta, tretira gravitaciju kao bilo koju
drugu silu), da (koji god da date odgovor, radi o stvarnom pitanju
koje zaslužuju razmatranje). Fino ugađanje fundamentalnih
fizikalnih parametara je potrebno kako bi mi mogli postojati.
Razmatranje tog pitanje je dovelo do mnogih zanimljivih istraživanja.[...]
Horgan: Krauss, Stephen Hawking i Neil deGrasse Tyson su oštro napadali filozofiju kao gubitak vremena. Slažete li se?
Ako to stvarno vjeruju onda bi se trebali upuštati u
nekvalitetnu filozofiju u vlastitim razmišljanjima. Ne možete se
baviti fizikom ili kozmologijom bez pretpostavljene filozofske
osnove. Možete izabrati da nećete razmišljati o tim osnovama: ali
bit će i dalje tamo kao nepropitani temelji onoga što radite.
Činjenica da niste spremni propitati filozofske temelje onoga što
radite ne znači da ti temelji nisu tu; samo znači da su neispitani. [...]
Ellis: Vi ste kršćanin, točnije kveker. Ima li vaša vjera efekt na vaš znanstveni rad, ili obrnuto?Možda ima određeni utjecaj na teme kojima se odlučujem baviti, ali ne može utjecati na samu znanost koja ima vlastitu logiku koju morate slijediti kamo god vodi bez straha ili koristi, unutar područja primjena relevantnih teorija.
Moja filozofska i religiozna razmišljanja moraju se naravno
ozbiljno pozabaviti današnjom znanošću, ali pritom (a) razlikujem
vrlo jasno između onoga što je provjerena ili provjerljiva znanosti
i onoga što to nije, (b) usrdno se trudim vidjeti koje aspekte
stvarnosti možete razumijete strogo znanstvenim pristupom, a što
leži van granica matematički temeljenim pokušajima enkapsulacije
aspekta naravi onoga što postoji.
Mnogi ključni aspekti života (poput etike: što je dobro a što
je zlo, i estetike; što je lijepo a što je ružno) leži van domene
znanstvenog istraživanja (znanost vam može reći kakve okolnosti bi
dovele do izumiranja polarnih medvjeda, ili čovječanstva; ali nema
ništa za reći oko toga bi li to bila dobro ili loše, ne radi se o
znanstvenom pitanju).
Pokušaji objašnjavanja vrijednosti u terminima neuroznanosti
ili evolucijske teorije nemaju ništa za reći oko toga što je dobro
ili zlo. Radi se o filozofskom ili religioznom pitanju (znanstvenici
koju pokušavaju objasniti etiku na temelju takvih vrsta pristupa
uvijek potajno uvode neki neispitani koncept toga što je dobar
život.) I ne mogu vam primjerice reći, na znanstvenoj osnovi,
što bi trebali poduzeti u vezi Izraela ili Sirije. Radilo bi se o
kategorijskoj pogrešci.
Horgan: Je li vaš društveni aktivizam, vaša borba protiv apartheida – vezana uz vaš znanstveni rad?
Ne izravno. Temelji se na zabrinutostima koje su vezane uz ljudske
vrijednosti i etiku koje leže van dosega znanosti per se.
Horgan: U nekim svojim tekstovima, upozoravate protiv prekomjernog determinizma u fizici, i znanosti. Možete sli sažeti svoju zabrinutost?
Mnogi znanstvenici su jaki redukcionisti koji vjeruju da fizika
sama može odrediti ishode stvarnog svijeta. To je demonstrabilno
netočno – primjerice računalo na kojem ovo pišem ne bi moglo
doći u postojanje kroz djelovanje fizike same.
Problem je što se ti znanstvenici fokusiraju na neku nit u
mreži uzročnosti koja stvarno postoji, a ignorira druga koja
demonstrabilno postoje – primjerice ideje u našim umovima, ili
algoritmi ugrađeni u kompjutorske programe. Navedeni
demonstrabilno djeluju s vrha- prema-dnu kako bi uzrokovali
fizikalne učinke u stvarnom svijetu. Svi ti procesi i stvarni ishodi
su kontekstualno ovisni, a to omogućuje učinkovitost procesa poput
adaptivne selekcije koji su ključni za nastanak istinske
kompleksnosti.
Kao što sam naveo, matematičke jednadžbe predstavljaju samo dio
stvarnosti, i ne smije ih se pomiješati sa stvarnošću. Specifično
povezani problem, postoji skupina ljudi koji pišu radove temeljene
na ideji da je fizika računalni proces. Ali fizikalni zakon nije
algoritam; tko onda odabire računalnu strategiju i algoritme koji
ostvaruju određeni fizikalni zakon? (Konačni elementi možda?) U
kojem je jeziku napisan? (Koristi li Priroda Javu ili c++? Kakav je
strojni kod?) Gdje je CPU? Što se koristi za memoriju, i na koji
način se izvršavaju ulazne i izlazne naredbe? Osim toga, ako je
računanje, kako Priroda izbjegava problem zaustavljanja? Radi
se o jako lošoj analogiji koja ne funkcionira.
Horgan: Einstein, u citatu [...] sumnja u slobodnu volju. Vjerujete li vi u slobodnu volju?
Da. Einstein ponavlja vjerovanje da je svako uzrokovanje od dna
prema vrhu. To jednostavno nije tako, kao što mogu demonstrirati na
temelju mnogih primjera iz sociologije, neuroznanosti, psihologije,
epigentike, inženjerstva i fizike. Osim toga, da Einstein nije imao
slobodnu volju u nekom značajnom smislu, onda nije mogao biti
odgovoran za teoriju relativnosti – radilo bi se o produktu procesa
niže razine, ne o inteligentnom umu koji odabire između mogućih
opcija.
Teško je vjerovati da je tako – zapravo se čini da nema
nikakvog smisla. Fizičari bi trebali obratiti pažnju na
Aristotelove četri forme uzrokovanje – ako imaju slobodnu volju da
odlučuju što rade. Ako nemaju, zašto gubiti vrijeme na razgovor s
njima? Nisu odgovorni za ono što kažu
PS