Nedavno je prodano moderno umjetničko
djelo koje se sastoji od banane zalijepljene selojtepom na zid. Ako
Vam zvuči kao nešto što bi svatko mogao učiniti, onda ste neuki,
a takvi komentari samo pokazuju koliko ste neupućeni u modernu
umjetnost – "pa to svatko može", "to može i
moje dijete" itd. Možda si
možete priuštiti jednu bananu i jedan selojtep, ali ovo umjetničko
djelo je van dosega, kupca je koštalo gotovo milijun kuna.
(Zapravo prilično jeftino kada pogledate koliko dobivaju umjetnici
poput Koonsa.)
Umjetnici koji izrađuju snjegoviće u
Hrvatskoj ne zarađuju toliko, ali ne zato što je njihova umjetnost
manje vrijedna, nego jer jednostavno žive u primitivnoj okolini.
Njihovi asistenti ne posjećuju otmjene zabave s poslovnom elitom i
ne dobivaju prestižne stipendije, ali to je samo zato jer žive u
prilično ograničenom društvu bez sluha.
Ako ne shvaćate zašto "banana"
umjetničko djelo vrijedi toliki novac odnosno zašto se radi o
velikom umjetničkom djelu onda neće shvatiti niti situaciju oko
cenzure snjegovića. Kako saznajemo iz medija, u Velikoj Gorici su
uklonili umjetničko djelo snjegovića zbog pritužbi građana –
ili bolje reći, malograđana.
Nisam upućen u detalje – nisam
niti siguran je li uklonjen, ali sam pročitao objavu na
društvenoj mreži u kojoj je autor (objave) šokiran takvim razvojem
situacije. Komentatori većinom dijele mišljenje. Više njih je
istaknulo da takva umjetnička djela smetaju onima koji nisu
pročitali knjigu. Točnije, savjetuju kritičarima da pročitaju
knjigu.
Koju knjigu? Ne znam, nisu rekli, ali
oni su je očito pročitali. Valjda su sve te knjige iste, ne bih
znao, ima debljih i tanjih, uzmete jednu pod ruku i izgledate
pametni. Valjda ste pametniji ako na koricama piše kritika,
dekonstrukcija ili takvo što. (Ne znam smijete li pročitati
knjigu o Ljepoti ili razotkrivanju prevare moderne umjetnosti –
jesu li i to knjige?)
Uglavnom, kada "pročitate
knjigu", i postanete dio kritički razmišljajuće elite
koja kritički upija medijski prezentiranu vijest, onda ćete
objavljivati poput ostalih komentare da nas neki žele "vratiti
u srednji vijek", da počinje inkvizicija, da katolibani ne
znaju ništa drugo nego braniti svoja uvjerenja itd. Neki
tolerantniji među njima, objavili su da bi se konačno trebali
obračunati i početi paliti crkve kao što to čine u neki sjevernim
europskim zemljama.
Ako Vam se ne sviđa prezentirani
snjegović i njegova poruka, onda ste vjerojatno, primjećuje i
implicira jedan komentator, ni više ni manje nego nacist. Nemojte
misliti da je kritika moderne umjetnosti nešto u što se možete
upustiti bez da Vam priljepe poznate magične izraze i optužbe.
Iako su neki upozorili da su snjegovići
strašni i izuzetno neprikladni za dječje igralište , spremno je
objašnjeno da to nije ništa prema strahu kojeg osjećaju djeca kada
svjedoče nekom od prikaza Kristove muke. Michelangelova Pieta nije
ništa manje strašna. El Greco također straši djecu. Zapadna
kultura je puna takvih opasnosti za djecu. Minimum koji možemo
napraviti je ukloniti raspela.
***
Gdje su i kada postavljeni ti
snjegovići? Postavljeni su kao dio "Prosinca u Gorici".
Izgleda da goričani već godinama slave, ne advent, ne Božić, čak
ne slave niti nekakav zimski ili svjetlosni sajam nego slave
"Prosinac". (Koliko sam saznao, to je jedini mjesec koji
slave.) Svako pošteno slavljenje Prosinca mora uključivati i Perun
Božić. Ne znam o čemu se tu radi niti je li to povezano sa
snjegovićima. Radi li se o radionici, izložbi, običnim pričama o
lokalnim legendama i narodnom folkloru ili nečemu zlokobnijem?
Priče o Perunu dovode do nas do
načitanih komentatora koji objašnjavaju da katolici ne slave
rođenje Gospodinovo nego zapravo slave zimski suncostaj. Dok naivni
katolici razmatraju Božićne misterije, nisu jadni niti svjesni da
zapravo štuju sunce.
Više komentatora je razljućeno
katoličkim licemjerjem. To je nešto na što smo navikli - na tu
optužbu, ali ovaj put primjer licemjerja je to što katolici
kite bor lampicama, a poslije odlaze u crkvu. Kakvi besramnici,
zaključilo je više komentatora. Nisam točno shvatio što je
nespojivo s lampicama, ukrasima i štovanjem Jedinog Boga, stvarno
sam prvi put naišao na toliko ljutnje i ogorčenosti prema
licemjernim katolicima zbog lampica.
Možda je netko u zabludi da katolici
koji okite bor zapravo štuju taj bor, ali takvo mišljenje i
vjerovanje iznenadilo bi svakog katolika. Ako postoji ikakav bog
perun koji je živio u tom drvcu katolik ga je odlučio srušiti
sjekirom, a ne štovati.
Možda su komentatori zbunjeni
činjenicom da su katolici uspjeli ugraditi različite prethodne
običaje naroda - kristijanizirati običaje, ali radi se o
izvanjskim i površinskim sličnostima, u svojoj biti su ta
vjerovanja potpuno drugačija.
Prestao sam čitati komentare kada je
jedan komentator ustvrdio da su katolici ne samo licemjerni jer slave
Božić na neprikladne načine, nego ga slave općim kolinjem i
jedenjem drugih živih bića. Tu smo se već previše udaljili od
teme.
Ipak, spomenuti ću i komentare u
kojima se iznosi optužba da je Biblija strašnije od tih snjegovića
i potpuno neprimjerena za djecu. Ne mislim da je to točno, ali ću
se složiti da neki koji nemaju razvijen intelekt – djeca, i
osobe koje nemaju razvijen intelekt – neki odrasli komentatori,
nisu u stanju pročitati knjigu i razlikovati opise, privremene
zabrane i nepromjenjive istine u Bibliji. ("Neki
katolici miješaju tkanine, mislim o čemu mi pričamo.")
No, ostavimo anonimne – i ne
toliko anonimne, komentatore na miru. Što bi neki zabrinuti
velikogoričan mogao istaknuti vezano uz snjegoviće; (I) ružni su,
(II) straše djecu – i odrasle, (III) nisu u blagdanskom duhu.
Ali ružnoća i ljepota su subjektivna
stvar govore nam naprednjaci, odnosno nekima su ti snjegovići
lijepi. Ne mislim da je to točno, ali neću ulazi u dublju raspravu
o Ljepotu. Ružni su.
"Ako snjegovići straše djecu
onda neka djeca ne odlaze u muzej". Problem je što
snjegovići nisu postavljeni u muzeju nego ispred zgrade muzeja,
pokraj klizališta za djecu. To vam može poslužiti kao isprika ako
ste umoran roditelj koji želi izbjeći vođenje djeteta na klizanje
pa mu možete reći "žao mi je dušo, ali tamo su oni
zločesti snjegovići, ne možemo sada ići", ali općenito
ih ne želite gledati niti dok šećete niti dok kližete.
"Krampusi straše djecu pa se
nitko ne žali." Nisam imao kontakata sa krampusom pa nisam
stručnjak - straši li on djecu radi straha samog? - ali ne
mislim da je ista stvar. Ali da i jest, nitko nije stavio šumu
krampusa pokraj djece. Da je onaj nesretnik iz reklame nakon svog
truda odveo kćer u Veliku Goricu na klizanje ne bi nužno imali
lijepu uspomenu.
Najvažnije, snjegovići nisu u
blagdanskom duhu. Mnogi će to negirati ili relativizirati, ali radi
se o očitoj činjenici. Čak i "woke" kapital zna što se
podrazumijeva pod blagdanskim duhom; u svojim reklamama nudit će nam
prizore toplog doma, pokazuju nam prirodne boje i materijale,
arhitekturu prilagođenu čovjeku, a ne modernistička zdanja. Kućica
s dimnjakom pod snijegom s okićenim borom i čašom tople čokolade,
vlak koji prolazi netaknutom prirodom itd. Drvo, bor, crveno, zeleno,
ne beton, staklo, stiropor, sivo.
Naravno, mnogi neizravno priznaju tu
činjenicu. Živimo u nesavršenom svijetu pa i umjetnost mora biti
takva. Umjetnost mora biti ružna, sve drugo bi bilo licemjerno. Ne
postoji ideal kojem trebamo težiti, trebamo razotkriti svijet kakav
jest – u njihov viđenju. Umjetnost
treba šokirati. Mjesto gdje se djeca kližu idealno je mjesto za
postaviti niz strašnih i ružnih snjegovića.
Da, ali to je moja
poanta, snjegovići su ružni, a velikogoričani izgleda ne žele
ružne snjegoviće, ne žele blagdane u kojima nema "blagdanske"
atmosfere. Žele se opustiti na lokalnom sajmu i živjeti kao
zajednica, mirno prošetati s djecom i uživati.
"Kakvi licemjeri, ti
velikogoričani, oni ne razumiju umjetnost, pa ovi snjegovići su
totalno Burtonovski."
Dobro, možda i jesu – toliko o originalnosti i velikoj
umjetnosti, onda možemo reći
da velikogoričani ne žele burtonovske snjegoviće. Rađe bi uživali
u svojoj okolini, izazvali prezir naprednjaka i pokazali svoju
neukost nego glumili da su im ti snjegovići privlačni.
***
Kako je Crkva upletena u sve to. Pa,
zna se što je kršćanski snjegović. Mora biti debeo – unatoč
postu, bijeli trojstvena oblika, rumenih obraza, sjajnih očiju i
širokog osmjeha zbog radosne vijesti Božića, s nosom od mrkvice
kojom može nahraniti siromašne i gladne.
Ružni, mršavi, sivi, nadrogirani
snjegović u čijim očima vidimo čitavo beznađe ovog svijeta, crni
ponor u koji upada ljudska duša živeći sekularnim životom,
sašivenih otvora jer ih je dekadentni hedonizam potpuno uništio.
Takav snjegović jednostavno ne zadovoljava naše standarde.
Ne znam kako su mediji upleli Crkvu u
ovo, ali ti snjegovići nisu postavljeni u muzeju nego ispred muzeja,
u parku u kojem je dječje klizalište i sajam. Sam park je prema
svemu sudeći okružen muzejom s jedne strane, parkiralištima s
dvije strane, a na četvertoj strani je, pogađate, crkva. Dakle,
iako nisu na samom ulazu u crkvu, jako su joj blizu, i većina
vjernika mora proći pokraj njih, svatko tko ulazi u crkvu može ih
vidjeti.
Zapravo, park i raspored sajma je takav
da se snjegovići nalaze odmah pokraj adventskog vijenca –
između crkve i njega. (Okupljeni vjernici pri paljenju svijeća
valjda stoje među tim snjegovićima?)
Ne znam jesu li vjernici uklonili
snjegoviće, ali snjegovići su ružni, neprimjereni prostoru i
vremenu, i jasno je zašto bi smetali velikogoričanima.
Ne znam je li osoba koja ih je izradila
znala gdje će ih postaviti, koja im je publika, tko će se okupljati
oko njih, tko ju naručio i što je točno naručio, tako da to ne
komentiram previše ovom prilikom. Je li umjetnik znao da izrađuje
snjegoviće među kojima će djeca čekati svoj red na klizanje?
Poredani su po parku pa su ljudi prisiljeni svakodnevno prolaziti
pokraj njih. "Što? Trebate nešto za advent? Dobro.
Napraviti ću bor, ali će biti kockast i bit će plavi, plava kocka,
bit će to totalno art. Bor koji će šokirati provinciju."
Zanimljivije su mi reakcije, točnije
reakcije na reakcije.
Ipak ono što znamo jest da se ne radi
o velikom umjetničkom djelu, nevjerojatnoj cenzuri, o sukobu Crkve i naprednjačke kulturne scene.
Pretražujući pojam Velike Gorice i
kulture, jedan od prvih rezultata je intervju sa osobom koja je
navodno napravila najbolji mali teatar u državi, nisam previše
čitao, ali i ona govori protiv "nazadnjačkog obrasca
provincijskog poimanja kulture". Sjećam
se prije nekoliko godina su mediji pisali o predstavi u kojoj su Mrle
i Prle mahali svojim spolovilima pokrivenim fotografijom tadašnje
premijerke. Bio je to vrhunac kulture prema našim naprednjacima.
Utrošeno je nekoliko milijuna u produkcije, ali vrijedilo je svaku
kunu. Čitava kulturna Hrvatska divila se tom malom kazalištu koje
je tako relevantno i provokativno.
(Što je
provokativnije od rokera koji žive u gradskim stanovima, obavljaju
poslove u gradskoj upravi, sviraju za političke moćnike,
promoviraju iste vrijednosti kao sve velike korporacije, vladini
uredi i kvazi nevladine organizacije? Obuzdajte malo taj svoj
pankerski duh. Nazadnjacim je to jednostavno previše.)
Zamislite da je kojim slučajem
zagrebački gradonačelnik malom od svog kuma koji se voli igrati
umjetnika povjerio posao izrade snjegovića za advent i da ih je on
takve pobacao od zrinjevca do kaptola. Bili reakcija naprednjaka bila
ista?
Radi se o jeftinom štosu koji nekim
velikogoričanima nije dobro sjeo. Jednokratnom stiropornom smeću
koje zagađuje okoliš i u kontrastu je sa stoljetnim zgradama muzeja
i crkve ispred kojih je postavljen, ružnom detalju koji je u
kontrastu s "blagdanskim duhom".
Naravno, reći će oni koji čitaju
knjige. Ne postoji više umjetnost, ona je dekonstrurirana; oni koji
se bave "tradicionalnom umjetnošću" bave se običnim
kičem, u umjetnosti je dopustiv samo takav "štos",
provokacija.
Ovo je zapravo veliko umjetničko
djelo, a reakcije na isto pokazuju koliko je pogođeno. Umjetnik je
vizionar koji je znao da će i njemu – poput snjegovića,
zašiti usta.
Dobro, veliki progonjeni umjetnici, vaš
ružni stiroporni snjegović uz klizalište na lokalnom sajmu je
jedno od najvećeg umjetničkih djela u povijesti, svi uključeni će
ostati zapisani u povijest. Sjajno ste razotkrili rasističku
tendenciju velikogoričana koji priznaju samo bijelog snjegovića.
"Zašto snjegović ne bi bio
ružni i sivi, ili crni, ili žuti?" pitat će se
naprednjak. Ali ne možete raditi snjegovića od žutog snijega. Ne
pitajte zašto.
PS
Da pojednostavimo i sažmemo stvar,
osim lekcije da komentari na društveni mrežama nisu vrelo mudrosti
– istina, nude gramatičko pravopisne savjeta upitne vrijednosti,
većini ovakvi snjegovići nisu privlačni. Čak i oni koji vole
ovakve stvari, prepoznaju da nisu "blagdanski". Ne znam
jesu li snjegovići stvarno izazvali takav skandal, ali u očima
nekih medija i komentara radi se o sjajnoj prilici za još jedan
bizaran napad na Crkvu.
Zašto pišem o snjegovićima, ne znam
ni sam, ali ako ne objavim sada, pametnije jutro će odustati.
Tko zna što će se do tada dogoditi?
Primjerice, netko je prije par sati već pojeo umjetničko djelo bananu s početka priče.
Stariji postovi; Scruton o važnosti Ljepote, O Licemjerju - Bill Vallicella, O čitanju knjiga i načitanosti itd.