Filozof M. Pakaluk u eseju Reading Has Made Many Saints primjećuje;
Dopisujući se sa studentom koji se obratio s protestantizma na katoličanstvo primjetio sam novi fenomen, barem za mene. Njegovo obraćenje je rezultat samo toga što je gledao snimke na youtubu. Nije rezultat prijateljstava, nije rezultat samorefleksije i kontemplacije o katoličanstvu, nego je rezultat gledanja videa.
Pomislio sam da se radi o zanimljivoj stvar, nije pročitao nikakve knjige, njegovo katoličanstvo je proizvod našeg vizualnog doba. Zašto bi nam uopće bilo stalo do knjiga?
Pakaluk piše kako je nekoć postajao dobar sustav provjere vjedostojnosti knjiga, mogli ste znati radi li se o dobroj katoličkoj knjizi. Bilo je važno ima li knjiga biskupov imprimatur i nihil obstat, dok danas svatko može objaviti video na internetu. Ne možemo računati na vjerodostojnost knjiga, oni koji bi trebali paziti na takve stvari ne uspijevaju u tome. Nastavlja;
Prihvatljivo mi je da se, u području religije, vratimo na većinski usmenu kulturu, kao u vrijeme Novog Zavjeta, kada je svatko mogao ući u grad poput Korinta i propovijedati. Takva promjena prebacuje odgovornost čistoće kršćanske istine tamo gdje i pripada, na naše biskupe, nasljednike apostola – možda se tada probude iz sinodalnog sna i ponovno se posvete tom zadatku.
Ipak, knjige imaju svoje mjesto, baš kao što je Biblija uvijek imala svoje mjesto zbog bliskosti čitanja s molitvom. Čitanje može njegovati unutarnji život dok gledanje videa to ne može. Osim toga, čitanje potiče razmatranje i promišljenu prosudbu, dok video zapisi potiču distrakciju. Čitanje nedvojbeno pruža plodno tlo za usjemenivanje, videozapisi su u najboljem slučaju kamenito tlo plitke zemlje, u pravilu obično kamenje uz put gdje sjeme vrebaju ptice.
Koje duhovne knjige preporučiti mladoj osobi koja ne čita duhovne knjige, koja možda uopće ne čita knjige? Nekoć bi problem bio izabrati razumljivi niz knjiga koje bi prikazale put obraćenja; sada je problem koje knjige odabrati među stotinama dobrih knjiga i dati ih u ruke novoobraćenika (neofita)?
To bi morale biti knjige koje su poput mačjina mlijeka za dojenčad, a ne meso za zrele kršćane. Moraju biti kratke. Moraju ponuditi odgovora na ozbiljnije potrebe mlade osobe. Moraju otvarati vrata i voditi nekamo; Ali ujedno moraju biti čvrste i ozbiljne – ispravna stvar. Nemamo razloga misliti da će to biti one iste knjige koje su bila važne za vas i mene. Možda to neće uopće niti biti eksplicitno duhovne knjige nego knjige koje se bave prolegomenom.
Reću ću vam svoje misli za takvu listu; možete sastaviti svoju. Prva knjiga koju bih preporučio je "Ukinuće Čovjeka" (C.S.Lewis). Elegantno objašnjava o svijetu u kojem živimo, i poručuje kakav kršćanin mora postati. Prvo predavanje opovrgava emotivizam, stav o moralnosti kojeg se danas gotovo svi drže, i zalaže se za izgradnju srca, velikodušnosti i muževnosti. Drugo pokazuje da utoliko što odbijamo naravni zakon, brišemo sami sebe. Treće pak upozorava na faustovsku pogodbu u kojoj će se industrijska znanost okrenuti protiv nas.
Kao drugu knjigu bih preporučio "Nasljeduj Krista", (Toma Kempenac) jer snažno ocrtava uski put i okreće čitatelja prema nužnoj molitvi i mrtvljenju.
Treće, preporučio bih jednu od onih knjižica s izrekama Majke Terezije. Mnogo je takvih knjiga, među dražima mi je ona koju je uredio Malcom Muggeridge, "Something Beautiful for God". Razlog za tu knjigu je što želite pokazati da doista postoje kršćani koji u ovome trenutku u našem društvu radikalno slijede Krista.
Četvrti prijedlog bi bili zbirni zapisi najranijih biskupa, takvozanih Apostolskih Otaca. Čitajući njih mladi osoba će uvidjeti da su teorije o podrijetlu Crkve kroz spontani poredak pogrešne. Iako je spontani poredak svakako važan u kršćanskome životu – ovaj esej koji čitate je primjer istog, struktura autoriteta u Crkvi je ta da je Krist rekao svojim Apostolima da postave nasljednike, da upravljaju s istim autoritetom (vlašću) kojeg je dao apostolima. Knjiga o Apostolskim Ocima će otvoriti nova vrata jer će prirodno dovesti do proučavanja Ekumenskih Koncila i dvaju velikih Katekizama Crkve.
Ne bih propustio upitati mladu osobu, iako sam ostavio pitanje za kraj jer je toliko očito: "Jeste li pročitali ikoju knjigu iz Biblije u cijelosti?" Predložio bih mladom prijatelju da oslobodi dan, povuče se na neko mirno mjesto, ostavi telefon i pročita ove četiri knjige ako može: Knjiga Postanka, Knjiga Izlaska, Psalmi (barem 1, 2, 8, 16, 22, 23, 27, 46, 51, 62, 100, 121, i 139), te Evanđelje po Mateju.
Kada zastanem i pogledam svoju listu, shvatio sam da na njoj nema ništa o spolnosti. Moj mladi prijatelj, s obzirom da je muškarac, vjerojatno se susreo s pornografijom etc. Glavni grijesi "pohote" i "pohlepe" su nesumnjivo glavne zamke koje sotona postavlja mladoj osobi. Ipak, moj popis svjedoči o istini da je općenito sloboda od grijeha dar bliskog nasljedovanja Krista.
PS
Pakaluk je istaknuo nekoliko stvari vezano uz popis knjiga; moraju biti ozbiljne knjige, ali prilagođene nekome tko tek počinje s vjerom. Postoje zapisi svetaca koje takva osoba nije u stanju shvatiti, uopće razumijeti o čemu pišu. Često knjige koje su važne u životu jedne osobe nisu važne drugoj osobi. (Čak i onda kada osobe imaju slične karakteristike i afinitete). Ponekad će određena knjiga postati važna tek u nekom kasnijem trenutku života.
Ne znam je li mu to bio cilj, ali ja bih njegov izbor knjiga shvatio kao popis kategorija knjiga;
- "Ukinuće Čovjeka". Knjige koje ukazuju na probleme današnjeg svijeta odnosno upozoravaju na pogreške moderne moralne filozofije i metafizike. (I nude ispravnu metafiziku, moral itd.)
- "Nasljeduj Krista". Klasična djela katoličke duhovnosti.
- Knjižica s izrekama Majke Terezije. Kao što je objasnio, poanta je ukazati suvremene primjere kršćana koji radikalno nasljeduju Krista u našem svijetu. (Možda su danas popularniji neki "mlađi" katolici.) Ovisno o interesima sigurno možete pronaći sebi bliskog sveca.
- Apostolski Oci. Knjige o (ranoj) kršćanskoj povijesti koje ukazuju na osnivanje Crkve, širenje, povijesni razvoj itd. (Pakaluk spominje obraćenika s protestantizma gdje bi to bilo bitno, ali i u našem sekularnom svijetu čujete prigovore koje ukazuju na to da ljudi nisu uopće svjesni kontinuiteta Crkve.) Dokumenti koncila, Katekizam
- Biblija
Kao što je sam spomenuo, ovakav izbor knjiga bio bi dobar za neke, za neke druge bi možda bio manje dobar. No, ako gledamo svaku knjigu kao kategoriju onda bi vjerojatno unutar svake kategorije mogli pronaći knjige koje bi bile važnom svakome. Ovisno o interesima, netko bi posvetio više pažnje pojedinoj kategoriji. (Gornji poredak kategorija nije nužno poredak kojim bi ih čitali.)
Nećete svakoj knjizi pristupiti na isti način, nije isto čitate li neku filozofsku raspravu ili čitate knjigu s duhovnim mislima. Nekom duhovnom klasiku morate pristupiti kontemplativno. Naravno,čitanje Svetog Pisma spada u svoju posebnu kategoriju.
Pakaluk govori o novim obraćenicima, ali postoje oni koji su neprijateljski raspoloženi prema Crkvi, neće se niti pokušati upoznati s njenim tvrdnjama, možda bi nekima bila potrebna apologetska knjižica koja bi ukratko predstavila nauk i doprinos Crkve (nasuprot sveprisutnog ocrnjivanja i laži).
Ne znam kako bi izgledala moja lista knjiga, ali s obzirom na sadržaj bloga možete pretpostaviti dio autora koji bi se našli na njoj. (Pakaluk je vjerojatno prilično dobro odredio kategorije, iako bih ja nekim od njih posvetio više pažnje.)
Knjige koje spominje Pakaluk možete pronaći i kod nas u knjižnicama i knjižarama (Verbum, KS itd.). Spominje neke klasike, njih možete pronaći i online za preuzimanje. Primjerice Nasljeduj Krista u pdfuovdje. (Postoje različita izdanja i prijevodi, ako samo nezainteresirano proskrolate pdf i pročitate koju misao vjerojtno nećete imate velike koristi.) Za one koji možda nisu znali, možete online čitati i Bibliju. Ovdje Katekizam Katoličke Crkve pdf itd. Možete preuzeti i Izbor iz Djela, Toma Akvinski. Postoji još mnoštvo drugih knjiga vrijednih čitanja koje možete besplatno pronaći.
Bloger Toma Blizanac je prenio poveznice na Starije hrvatskefilozofske i teološke knjige. Na blogu Murus inexpugnabilis također možete pronaći starije teološke knjige i razmatranja. Ipak, za nekog "početnika" možda su prikladnije popularnije napisane knjige. Osim toga, neće svakoga zanimati filozofija i teologija u tom smislu.
Povezani stariji postovi; Predkršćanska apologetika 1.dio i Predkršćanska pologetika 2. dio, Čitanje nije pasivna aktivnost – M.Adler, C.S. Lewis o čitanju starih i modernih knjiga, Čitanjem Velikih Knjiga protiv vremenskog provincijalizma itd. U postu Kako je Katolička crkva izgradila zapadnu civilizaciju sam predstavio istoimenu knjigu koja ukratko predstavlja doprinose Crkve. Nešto slično u postu Što je Crkva darovala svijetu?, itd.
---
Pakaluk govori o onima koji su se već obratili zahvaljujući youtube objavama i sličnim sadržajima No, možda postoje oni koji se nisu "obratili" nego ih samo privlači takav sadržaj, kada govorimo o našem društvu vjerojatno bi ih trebali podjeliti u dvije skupine, one koji nisu imali prethodne veze s Crkvom i one katolike koji su primili određenu katehezu i sakramente ali su se u jednom trenutku udaljili i "napustili" Crkvu.
Iako su u određenom aspektu u sličnoj situaciji, ovi drugi bi barem trebali biti upoznati s osnovama nauka (iako je i takvo minimalno poznavanje upitno), a prvi bi tek trebali proći formalniju poduku o nauku i ukoliko se priprave pristupiti sakramentima. (U svakom slučaju trebaju kontaktirati one koji provode takve programe.)
U zadnje vrijeme primjetio sam više domaćih yt katoličkih kanala koji prenose vrijedan sadržaj (neki i ne toliko vrijedan). Neću ih spominjati jer ih nisam sustavno proučavao, a ne bih ni želio propustiti nekoga tko objavljuje kvalitetne stvari. (Slučajno sam naišao na njih pretražujući neke druge stvari, većinom glazbene zapise.) Neki od njih objavljuju i o stvarima koje sam spominjao na blogu. Ne znam je li itko sustavno obradio Katekizam. Bitno.net je u članku Strani katolički podcasti i sadržaji koje vrijedi pratiti objavio popis američkih podcasta koji nude takav sadržaj na engleskome jeziku. Postoje snimke popularnih stranih predavača s hrvatskim titlovima itd.
Pakaluk govori o onima koji su se već obratili zahvaljujući takvim objavama, pretpostavljam da to znači da žive kao katolici (pristupaju sakramentima, drže se Crkvenih Zapovijedi itd), ali sigurno postoje oni koji su "yt katolici" u smislu da samo gledaju "yt sadržaj" – i to je sve što rade. Ne sudjeluju u životu Crkve. Možda se radi o nekome tko će slušati različite kvalitetno izvedene skladbe iz bogate povijesti Crkve, ali zapravo neće sudjelovati u živote Crkve, neće "ići u crkvu". Ili će možda čitati Bibliju, ali ne Evanđelja ili Psalme nego će "dešifrirati" Knjigu Otkrivenja i slično.
Nedavno sam zavirio u jednu "katoličku raspravu" i podsjetio se na one koji bi sebe smatrali vjernicima, ali sami prosuđuju o opravdanosti zapovijedi i sami odlučuju što bi i gdje trebali činiti. Često ćete u nekim pitanjima čuti da prema njihovoj savjesti to nije problem, ali njihovo razumijevanje savjesti nema veze s onime što taj pojam označava. Savjest je vrsta prosuđivanja, treba biti oblikovana općim moralnim principima, nije proizvoljni trenutni osjećaj. (Nisu bili na ispovijedi godinama jer jednostavno ne osjećaju ništa kao grijeh, oni se mogu moliti gdje god žele itd. Naravno, takva osoba koja se moli gdje god želi u pravilu se ne moli nigdje. Inače, obvezno se ispovijediti barem jednom godišnje, a čak i van te zapovijedi, ako smatrate da godinama niste počinili nikakav grijeh onda samo pokazujete svoju iskrivljenu narav. Ljudi u vašem okruženju vjerojatno imaju drugačiju sliku vaše bezgrešnosti.) Ponekad takvi ljudi iskreno ne znaju o čemu pričaju, otvoreni su bratskom opominjanju, ali neki od njih su iz kojeg god razloga izmislili čitavu antireligiju pseudoduhovnosti, ne štuju Boga nego svoju "ideju boga". Pretpostavljam da neki od njih, iako nisu usklađeni s nikakvim pravovjerjem ili naukom Crkve, gledaju različite katoličke yt snimke.
Dakle, za one koji samo gledaju neki "yt katolički sadržaj" – i to je sve što rade, možda treba istaknuti da nije dovoljno pogledati neko predavanje. Gledanje videosnimke nije ista stvar kao proučavanje, meditiranje.Ukoliko gledate i slušate snimku molitve nije ista stvar kao molitva; ukoliko gledate snimku nije ista stvar kao i sudjelovanje. Morate stvarno živjeti kao katolik da bi bili katolik. (Ne biste postali dobar plivač tako što ste pogledali video o plivanju.) Ponekad ljudi traže poseban savjet koji bi im pokazao put, ali jednostavno je potrebno stvarno i prakticirati svoju vjeru – pomolite se, otiđite na ispovijed, misu itd. (Naravno na iste se potrebno prikladno pripremiti.) Ukoliko na ovome svijetu niste u svakom trenutku potpuno ispunjeni to je normalno, nitko niti ne tvrdi da ćete biti.
(Naravno, ako otiđete na misu, vjerojatno obred i glazba neće nalikovati onome što ste vidjeli na yt. Jedan od razloga je i taj što ljudi gledaju "yt snimke" umjesto da se pridruže župi i pomognu koliko su to u stanju svojim talentima. Može se raditi i o "najjednostavnijim" zadacima koji omogućuju život župe.)
Pakaluk je spomenuo prijateljstva, često je ljudima, posebno mladima, problem ako nemaju nikoga u društvu s kime dijele vjeru, ako je društvo neprijateljski raspoloženo prema njihovoj vjeri. Kada je Isus poslao učenike da navještaju, poslao ih je u parovima. Ne znam jesu li online prijateljstva dovoljna.
PPS
Nema ništa pogrešno u gledanju snimki s youtubea. Postoji mnoštvo predavanja i ostalog sadržaja koji bi većini nas bio nedostupan bez tog servisa, nema ništa neobično u činjenici da su mnogi profitirali (i obratili se) zbog takvog oblika komuniciranja. Takav sadržaj omogućuje i onima koji nemaju nikakav kontakt s Crkvom da ju upoznaju. Čini mi se da i neki svećenici provode dosta vremena na yt, živimo u takvo doba.(U trenutku kada nije bio javnih okupljanja, youtube je mnogima pružao jedinu vezu s Crkvom.)
Pakaluk naglašava potrebu čitanja, možete reći da to nije bitno, ali on ovdje govori o obraćeniku studentu, od takve osobe očekujemo da se mora tek bolje upoznati s vjerom i da s obzirom na svoj status ima sklonost čitanju. Ne znam bi li isti savjeti vrijedili za sve ljude. (Drugačije procesirate informacije kada čitate i kada samo slušate.)
Bilo bi bolje kada bi svu tu potrebnu poduku primili kroz odgoj i sudjelovanje od malenih nogu, ali malo tko je imao takvo iskustvo, pogotovo u novije vrijeme. (Tek gledanjem yt sadržaja ili čitanjem knjiga shvatite što su Vas propustili naučiti, ili što Vas krivo naučili.)
U nekim kategorijama je prikladno poslušati videosnimku predavanja, ali kada govorimo o duhovnijim knjigama, duhovnim klasicima ili Svetom Pismo, vjerojatno bi trebali drugačije pristupiti; čitati i promišljati svojim tempom. Ne možemo izbjeći čitanje. (Ipak, sjetio sam se naknadno svih onih snimki uglazbljenih psalama koje mi se čine vrijednim slušanja, npr. Markos Psalam 51, pučki napjev Psalam 51. Markos psalam 18 itd.)
Pakaluk piše u američkom kontekstu o obraćeniku s protestantizma, takva osoba bi vjerojatno već nešto znala o životu vjernika, ali postoje oni koji dolaze iz sekularnih obitelji, nisu nikada niti bili u crkvi. Pa, pretpostavljam da je dovoljno pokucati župniku na vrata, ili pronaći nekog prijatelja katolika koji će vas uputiti u najosnovnije stvari.
Stvarnost o kojoj govori takav "youtube sadržaj" je nešto što bi se trebalo živjeti, ne samo gledati predavanja o istoj. Morate stvarno živjeti kao katolik da bi bili katolik.
