Oni koji uklanjaju okove čovjeka
oslobađaju samo životinju.
Sloboda je pojam koji se najčešće
koristi bez da se zna što znači.
Sloboda nije cilj, nego sredstvo.
Tko god je zamijeni za cilj ne zna što bi učinio s njome kada je
postigne.
Nitko ne daje čovječanstvo
određene ekstremne slobode osim ako nije ravnodušan na njegovu
sudbinu.
Kako bi iskvarili pojedinca dovoljno je
naučiti ga da svoje osobne želje naziva pravima, a prava drugih
zlouporabom.
Osloboditi čovjeka znači
podvrgnuti ga pohlepi i seksu.
Kada jednakost omogući prolaz slobodi,
nejednakost se provuče.
Bez hijerarhijske
strukture nije moguće transformirati slobodu iz bajke u činjenicu.
Liberal uvijek otkrije prekasno da je cijena jednakosti svemoćna
država.
Ne smijemo zaključiti da je sve
dopušteno, ukoliko Bog ne postoji, nego da ništa nije važno.
Dopuštenje je smiješna stvar kada ono što je dopušteno izgubi
svoj značaj.
Suvremeni čovjek nije izbjegao
napasti da poistovjeti ono što je dopušteno s onime što je moguće.
Čovjek je sklon ostvarivanju svih
svojih mogućnosti. Nemoguće mu se čini kao jedina legitimna
granica. Međutim, civilizirani čovjek je onaj koji, iz različitih
razloga, odbija činiti sve što može.
U onoj mjeri u kojoj Država raste,
pojedinac se smanjuje.
Da bio bila učinkovita, zloporaba
moći pretpostavlja anonimnost ugnjetivača i anonimnost potlačenog.
Despotizam propada kada se prepoznatljiva lica nađu jedno ispred
drugog.
Nadati se da sve veća ranjivost sve
više tehnološki integriranog svijeta ne zahtijeva totalni
despotizam je obična ludost.
Moderno društvo gazi slobode kao što
kolona tenkova gazi procesiju pobožnih žena.
Što čovjek vjeruje da je slobodniji,
to ga je lakše indoktrinirati.
Kada definiraju vlasništvo kao
socijalnu funkciju, konfiskacija je blizu; kada definiraju rad kao
socijalnu funkciju, ropstvo je na putu.
Reformirati društvo kroz zakone je san
neopreznog građanina i diskretna preambula svake tiranije. Zakon je
pravni oblik običaja ili gaženje slobode.
Zakon je najlakši način ostvarivanja
tiranije.
Kada je tiranin anonimni zakon,
suvremeni čovjek vjeruje da je slobodan.
Povećati slobodu s jedne
strane, i povećati regulaciju s druge, zajedno djeluje savršeno pri
demoraliziranju društva.
Ljevičar vrišti da sloboda umire kako
njegove žrtve odbijaju financirati vlastito ubojstvo.
Masama nije bitno jesu li slobodne,
nego vjeruju li da su slobodne. Ono što sakati njihovu slobodu ih ne
uznemirava, osim ako im netko ne kaže da bi trebalo.
Kada otkrije da je savršeno
slobodan, pojedinac otkrije da nije razriješen svega, nego
opljačkan.
Rezultati modernog "oslobođenja" dovode nas do nostalgičnog prisjećanja "buržujskog licemjerja".
Čovjek se danas ne osjeća slobodan
osim ako ne osjeća da ima ovlasti da ne poštuje ništa.
Čovječanstvo žudi oslobođenju od
siromaštva, od muke, od rata – od svega od čega tek nekolicina
pobjegne bez da se degradira.
"Božansko pravo"
ograničavalo je monarha; "predstavnik naroda" je
predstavnik apsolutnog Apsolutizma.
Pravna sloboda izražavanje je narasla
paralelno sa sociološkim porobljavanjem misli.
Moderan čovjek vjeruje da živi
usred pluralizma mišljenja, ali ono što prevladava je zagušljivo
jednoglasje.
U razdoblju potpune slobode,
ravnodušnost prema istini toliko poraste da se nitko ne trudi
potvrditi istinu, ili je pobiti.
Sloboda je pravo da budete drugačiji;
jednakost je zabrana protiv bivanja drugačijim.
Sve veća sloboda običaja u modernom
društvu nije potisnula konflike u domu. Samo im je oduzela
dostojanstvo.
Povijest je doista povijest slobode –
ne neke "Slobode", nego slobodnih ljudskih djela i njihovih
nesagledivih posljedica.
Ako želimo da sloboda potraje, ona mora biti cilj društvenih organizacija, a ne početna točka.
Zakoni koji štite slobodu do
najmanjeg detalja guše slobode.
Dovoljan i nužan uvjet despotizma je nestajanje svake vrste društvenog autoriteta kojeg nije dodijelila Država.
Nicolás Gómez Dávila, Liberty & Liberties
