srijeda, 25. veljače 2015.

[4/4] Kršćanstvo, Crkva i Bog – N.G. Dávila

Prvi dio ovdje, drugi ovdje, treći ovdje.

Moderni teolog teži transformiranju kršćanske doktrine u jednostavnu ideologiju ponašanja zajednice.

Kako nije uspjela pridobiti ljude da prakticiraju ono što naučava, suvremena Crkva je odlučila naučavati ono što prakticiraju.

Kada se katolik više brani od poroka nego od hereze, već tada ima malo kršćanstva u njegovoj glavi.

Moderni kršćanin se osjeća profesionalno dužan ponašati veselo i šaljivo, pokazivati svoje zube kroz veseli osmijeh, ispovijedati porobljujuću ljubaznost, kako bi dokazao nevjerniku da kršćanstvo nije "tmurna" religija, "pesimistična" doktrina "asketskog" morala. Progresivni kršćanin rukuje se s nama sa širokim osmjehom političara koji se kandidira za poziciju.

Na vrhu zvonika moderne crkve progresivni klerik, umjesto križa, stavlja vjetromjer.

Crkva, otkada je svećenstvo postalo plebejsko, proklinje sve osvojeno i plješće svim osvajačima.

Oni koji zamijene "slovo" kršćanstva s njegovim "duhom" pretvaraju ga u hrpu socio-ekonomskih gluposti.

Progresivni kršćanin mukotrpno pretražuje sociološke priručnika kako bi pronašao materijal za popunjavanje manjkavosti Evanđelja.

Funkcija Crkve nije prilagoditi kršćanstvo svijetu, nije čak niti prilagoditi svijet kršćanstvu; njena funkcija je održati protu-svijet u svijetu.

Hereza koja prijeti Crkvi, u današnje vrijeme, je "svjetovnost".

Evanđelje, u rukama progresivnog svećenstva, degenerira u kompilaciju trivijalnog etičkog nauka.

Novi vjeroučitelj ispovijeda da je Progres moderna inkarnacija nade; ali Progres nije nada u nastajanju, nego umirući odjek nade koja je već nestala.

"Kraljevstvo Božje" nije kršćansko ime za futuristički raj.

Ogorčen na buržuja koji "smiruje svoju savjest" dajući milostinju iz vlastitog privatnog bogatstva, katolik ljevičar predlaže da se to čini kroz samo-žrtvovanje putem raspodjele privatnog bogatstva drugih.

Pri pomisli na trenutnu Crkvu (svećenstvo, liturgiju, teologiju), stari katolik prvo postane ogorčen, zatim zapanjen, a na kraju se preda urlicima smijeha.

Više od povjetarca izdaje, oko modernog svećenstva fijuče uragan gluposti.

Ono što najviše uznemiruje kod suvremenog svećenika je što se njegove dobre namjere često čine nepobitnim.

U krilu današnje Crkve, "integralisti" su oni koji ne shvaćaju da kršćanstvu treba nova teologija, a "progresivci" su oni koji ne shvaćaju da nova teologija mora biti kršćanska.

Vjerski problem je svakim danom sve veći jer vjernici nisu teolozi, a teolozi nisu vjernici.

Moderne teologije obično ispadnu uvijanje teologa koji pokušava izbjeći priznanje nevjere [samome sebi].

Evolucija kršćanske dogme je manje očita od evolucije kršćanske teologije. Ipak mi katolici, s malo teologije, vjerujemo u istu stvar kao i prvi rob koji se obratio u Efezu ili Korintu.

Bezumnici su prije napadali Crkvu; danas je reformiraju.

Kršćanin zna da će kršćanstvo šepati do kraja svijeta.

Kao što ne možemo pronaći zaklon u sjemenu hrasta, [nego uz deblo pod krošnjom grana]; tako ne možemo pronaći utočište samo u Evanđelju.

Crkva, kada je širom otvorila vrata, željela je olakšati onima izvana da uđu, bez da je mislili kako je zapravo olakšala onima unutra da izađu.

Postkoncilska Crkva nastoji privući ljude prevodeći ideje i primjedbe suvremenog novinarstva u bljutavi žargon vatikanske kancelarije.

Prihvativši "moderni mentalitet" kršćanstvo je postalo doktrina koju nije lagano poštivati, niti je zanimljivo to činiti.

Racionaliziranje dogme, opuštanje morala, pojednostavljenje obreda, nije olakšalo nevjerniku da se približi [Crkvi] nego Crkvi da se približi nevjerniku.

Kriza kršćanstva u današnje vrijeme nije izazvana znanošću, niti poviješću, nego novim sredstvima komunikacije. Vjerski progresivizam je zadatak prilagodbe kršćanskih doktrina mišljenju koje sponzoriraju novinske agencije i promidžbeni agenti.

Gdje nema tragova starog kršćanskog milosrđa, čak i najčišća ljubaznost se čini nekako hladnom, licemjernom, teškom.

Nesmislenost i glupost biskupskog i papinog lupetanja bi nas remetila da mi, stari kršćani, nismo još kao mala djeca srećom naučili spavati tijekom propovijedi.

Nicolás Gómez Dávila, God & Religion


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove