petak, 8. svibnja 2015.

Pervan i Beck o roditeljstvu

Povodom prošlogodišnjeg dana očeva, poznati komičar Željko Pervan objašnjava;

Tatina ljubav nema premca

Samo je jedan otac. Majke, zahvaljujući činjenici da žive tridesetak godina dulje od svojih muževa, često ljube novopridošle muškarce, a djeci ostavljaju mrvice negdašnje pažnje. Djeca često pate jer su slika i prilika svojih očeva. Vidjeti pod Hamlet. Očevi žele djecu, nagovaraju žene oko toga, nastoje i trude se svakodnevno. Žene često izmišljaju bezbroj razloga da odgode rađanje.

U strahu za svoje tijelo, ljepotu, slobodno vrijeme, a konačno, čuo sam da rađanje dosta boli. Čine sve da što dulje ostanu u centru pažnje muškarca jer u djeci vide konkurenciju. Muškarac voli iz dna duše, iz srca, cijelog bića, dočim žena izračuna da nekog voli. Pogledajte, recimo u pjesništvu, odnos muške i ženske patnje poradi ljubavi. Zato držim da očeva ljubav nema premca u svemiru. Istina, majke rađaju djecu, ali taj fakat ne proizlazi iz želje za njima, nego iz toga što žene posjeduju maternicu, dok muškarci ne posjeduju istu. Majke često nagovaraju i uče djecu, dok otac radi, da su one blage, pune nježnosti, o majčinom krilu, samo je jedna mama, majčine oči i sve tako godinama.

Sve su te priče oko majki smislile muške glave hoteći opravdati majčine udaljenosti i hladnoće tijekom odrastanja sinova ili kćeri. Znamo kako su majke ljute dok rađaju, vrište, psuju i proklinju. Očevi nose cvijeće, blistaju od sreće, časte znane i neznane, u zanosu se opijaju do besvijesti. S očevih ramena djeca motre svijet, očeva ruka nježno gura ljuljačku, otac primjećuje tugu i mijenu u okicama, navija vlakiće, popravlja bicikle, pravi praćke, vuče sanjke.

Majke zabrinute za otiske godina na svom licu nanose kreme varalice, boje kosu, čupaju obrve pa ih ponovno rišu, kupuju kreme za dan i kreme za noć. Paze da ponovno ne rode. Koriste pilule, kalendare, teške glavobolje, pjene, opruge, tamna raspoloženja, greške muževa nose kao štit protiv začeća.

Dragi Očevi, svako dobro i sve što se može nazvati srećom želi vam Otac.

***
Boris Beck komentirao je neka razmišljanja poznatog ljevičarskog kolumnista;

Kako je Ante Tomić odrekao mojoj djeci pravo na život

Moja treća kći našla me kako zabezeknuto razgovaram s kompjutorom.
Tata, što se dogodilo?“
„Ante Tomić je napisao nešto zapanjujuće.“
„Tko je Ante Tomić?“ pitala je malena.
„To ti je jedan pisac koji je karijeru napravio na ismijavanju ljudi, a nedavno se u jednom članku narugao i časnim sestrama.“
„Nadam se da to nisu pročitale časne u mojem vrtiću, one su anđeli na nebu.“

„A sada je napisao da su katolici s više od dvoje djece beznadni, nerazumni i neodgovorni, da imaju djecu samo da im služe, da gledaju televiziju umjesto da s njima pišu zadaće, da ne doživljavaju djecu kao osobe, da djecu ispunjavaju strahom od Boga, da na djecu ništa ne troše, da katolička djeca nemaju pidžamice na pčelice i Hello Kitty posteljinu kao njegova i da ti ne brišemo guzu kao nekatolici koji imaju jedno ili dvoje djece. I da svi glasamo za HDZ.“
„Ali tata, stoput sam vidjela da se ustaneš od kompjutora ili televizije da mom bratu i sestrama pomogneš oko zadaće i da ih voziš na trening i u glazbenu školu ili da meni obrišeš guzu. I ja imam pidžamicu na pčelice i Hello Kitty posteljinu. I ne glasaš ni za SDP ni za HDZ.“
„Pusti politiku, kćeri. Don Camillo ima pravo, to je najgori đavolski izum.“

„Tata, ali zašto Ante Tomić piše o nama onako kako nije?“
„Ne znam, kćeri. Pisac bi morao pisati o onome što poznaje. To mu se dogodilo i s časnim sestrama – ne shvaća zašto se netko u samostanu odriče udobnosti i moli za druge, a odgovor je jednostavan: svi kršćanski vjernici čine jedno Tijelo, pa kao i kod svakog tijela, neki dijelovi čine jedno, drugi drugo, a neki ništa ili čak zlo.“

Dok sam ja citirao Svetog Pavla, moja je malena pročitala Tomićev članak koji se zove: „Papa kaže da je tri dobar broj. Da je u mene troje djece, svega mi, ja bih se ili propio ili emigrirao.“
„Vidi tata, on kaže da nema snage za više od dvoje djece. Ja mislim da to znači da on nema ljubavi za djecu.“
„I ja mislim. A to je sve povezano s politikom jer u tom članku dosta ružno opisuje ljude koji nisu glasali za starog predsjednika, a to znači da ni njih ne voli.“
„Tata, koliko djece ima predsjednik kojeg voli?“

„Jedno. Ali pusti me da završim, molim te, zaboravit ću što hoću reći. Tomić ne samo da ne voli društvo u kojem živi, nego ni narod u kojem se rodio, jer mu nije žao što će izumrijeti. A to znači da ne voli ni sebe kao pisca jer će izumrijeti jezik na kojem piše i na kojem ga ljudi mogu čitati. A ako ne voli sebe kao pisca, ne voli ni sebe kao čovjeka, jer mu je pisanje poziv. On čak i ne zna što je ljubav, jer ljubav je odricanje, a on se ruga ljudima koji se odriču sebe zbog drugih. I tako umjesto ljubavi svojim pisanjem širi bijes.“
„Sad sam se zbilja rastužila“, rekla je moja kći. „Kako može čovjek bez ljubavi biti umjetnik?“
„Ja mislim da je to nemoguće, dijete.“
„A ja mislim da je bijesan jer je tužan i usamljen i da zato sreću tako očajnički zgrće samo za sebe. I mislim da se trebamo pomoliti za njega.“
„Pomoli se ti, anđele. Tebe će Bog prije uslišiti nego mene.“


***
Anscombe u Zašto imati djecu?

U Mudrim Izrekama postoji stih "svi koji mene mrze ljube smrt." To vrijedi i za ljubitelje pobačaja i 'eutanazije'. Je li neandertalac odumro uz pomoć ljubitelja smrti koji su mrzili Boga? Ne znam, naravno; nitko ne zna. Ne znam jesu li bili u nekom bitnom smislu različita vrsta od naše. Zadnje što sam čula, da oni koji misle da znaju, kažu kako je neandertalac bio homo sapiens – tako da njihovo odumiranje možemo usporediti s odumiranjem tazmanijanaca.

Biblija prevodi taj tekst riječima: "svi koji mene mrze ljube smrt." Poznavala sam filozofa koji je rekao "Nadam se, da ću suočen sa svemogućim Bogom, imati pristojnosti reći 'Dobro, proklinji me'" Nije pritom mislio kao Mill koji je rekao "Ako me Bog osudi jer ga nisam zvao dobrim, onda idem kvragu." Moj filozof nije postavljao nikakav uvjet. Zbog same ideje da je Bog svemoguć je bio razbješnjen. Ako je prijevod Biblije točan, čini se kako je on volio smrt – ako je onime što je rekao mislio da mrzi Boga. Prisjećaju se njega, ne mislim da bi brinuo hoće li ljudska vrsta odumrijeti ili neće; barem ne bi pozitivno odgovorio na argument koji pretpostavlja kako bi bila strašna stvar slijediti prakse i pravila života i imati zakone i vjerovanja koji idu u korist odumiranju naše vrste.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove