ponedjeljak, 25. svibnja 2015.

Budziszewski o Adleru i percepciji

U poznatom predavanju, filozof Mortimer Adler dao je zgodno pobijanje moderne zablude da nikada ne percipiramo stvar po sebi, nego percipiramo samo našu ideju stvari. Kao što je on objasnio, jedina stvar koju ja ikada percipiram je stvar, ali ja je percipiram putem percepcije intelekta. Klasični mislioci su to zvali "shvatljive vrste". Ja zapravo uopće ne percipiram ideju – u Adlerovim terminima, ona mi je "nevidljiva", poput savršenog prozora. Ako pokušam percipirati percepciju, sve što zapravo činim je konstruiranje teoretske reprezentacije iste, što nije ni percepcija niti je sama stvar. Dakle moderni ljudi su naopačke shvatili sve.

Razmišljajući o tome neki dan shvatio sam da je zabluda o kojoj raspravlja Adler srodna vrsti druge greške koja se javlja svakodnevno. Da spomenem nekoliko;
  1. Pogrešna predodžba da kada ja kažem da cijenim voljenu osobu, onda ono što želim reći je da cijenim osjećaj kojeg mi voljena osoba daje.
  2. Pogrešna predodžba da jedina svari koju ikada stvarno želim je užitak – ne istina nego užitak shvaćanja istine, ne ljepota nego užitak promatranja ljepote, ne Bog nego užitak osjećaja da poznajem Boga.
  3. Pogrešna predodžba da za pronalaženje sebe moram tražiti i slijediti sebe, i da je to glavni projekt mog života.

Zapravo,
  1. Jedina stvar koju ikada volim je voljena osoba, i u mjeri u kojoj cijenim svoje osjećaje umjesto toga, zapravo je ne volim uopće. Karakteristični izraz ljubavi je da si ti divna, ne da ja imam divne osjećaje.
  2. Dobro je stvarno ono što želim. Užitak je samo umirujuće stanje u kojem se nađem kao rezultat iskustva. Ako se usredotočim na svoj užitak umjesto na dobru stvar, više ne osjećam stvar samu, tako da je većina užitka uništena. Stoga sam najradosniji ne kada razmišljam o svojoj radosti, nego kada razmišljam o stvarima koje mi uzrokuju radost.
  3. Kako bih se pronašao moram se[be] izgubiti. Ono što uhvatim, kada se čini da uhvatim sebe, nije moje stvarno ja, nego samo moja reprezentacija sebe koja može biti poprilično iskrivljena. Moje istinsko ja je najakutalnije ne kada slijedim sebe samog, nego kada slijedim stvari koje bića poput mene treba slijediti. Ja sam najviše ono što jesam kada zaboravim sebe u svijetlu onoga što me nadilazi.

Izvorni tekst Visible and Invisible , autor je J. Budziszewski.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove