Budimo (ne)tolerantni

srijeda, 18. studenoga 2015.

Budimo (ne)tolerantni

Nadbiskup Sheen objašnjava (u Old Errors and New Labels );

Amerika, možete čuti, pati od netolerancije. To nije slučaj. Ona pati zbog tolerancije: tolerancije ispravnog i pogrešnog, istine i zablude, vrline i zla, Krista i kaosa. Naša zemlja nije toliko pregažena bigotima koliko je pregažena otvoreno-umnim. Čovjeka koji uredi svoj um na ispravan način, nazivaju bigotnim; a čovjeka koji ne može ništa odlučiti, nazivaju tolerantnim i otvoreno-umnim..

[...] Suočeni s ovom lažnom otvorenošću (uma), svijetu je potrebna netolerancija. Čini se da je svijet potpuno izgubio svoju sposobnost razlikovanja između dobra i zla, ispravnog i pogrešnog. Postoje neki koji vjeruju da je netolerancija uvijek pogrešna, jer prema njima "netolerancija" znači mržnju, uskogrudnost i bigotizam. Isti ti vjeruju da je tolerancija uvijek ispravna jer, prema njima, ona znači ljubav, slobodnoumlje i američku dobru narav.

[...] Amerika ne pati toliko od netolerancije koliko pati od tolerancije, što je ravnodušnost prema istini i pogrešci, i filozofske nonšalantnosti koja je protumačena kao otvorenost (uma).

Citat je malo prilagođen (izvorno npr. ovdje), Sheen piše u kontekstu teologije. (Postoji domaća fb stranica posvećena njegovom životu, možda tamo postoji prijevod. Inače, na yt možete pronaći video snimke tv emisije -Life Is Worth Living- koju je vodio nadbiskup Sheen.)

Možda nije moguće dati jednostavan opis utjecaja tolerancije, ali čini se sigurnim da je povezano s time, ne da smo toliko tolerantniji, nego da nas nije uopće briga za istinu, potpuno smo demotivirani.

Naravno, koliko god da "tolerantnost" jest problem, postoji "paradoks" da tolerantni ne pokazuju previše tolerancije prema neistomišljenicima. (Potrebno je pokazati netoleranciju prema njima jer, znate, oni su netolerantni. Paradoks ne izgleda kao parodoks kada shvatite da takvi ljudi zapravu svoju naprednjačku zadrtost, ponekad i suicidalnu, nazivaju tolerancijom.)

Komentari na nedavna (i ne toliko nedavna) događanja pokazuju da se događa nešto čudno sa svim tim pozivima na "tolerantnost", sve vrijednosti su zapostavljene i podređene upravo njoj.

Mislio sam, ako ću ikada pisati o ovoj temi, da će se raditi o većoj raspravi (možda barem povijesni tijek te ideje), ali u zadnje vrijeme čini mi se da niti ne postoji toliko toga što možete reći o tome fenomenu. Vidi raniji post Kolakowski o Toleranciji.

Naša civilizacija je u rastvaranju, jer je u najkobnijoj kontradikciji sa samom sobom. Izrasla na bujnim izvorima kršćanstva, ona je od kršćanstva zadržala samo još neke oblike, neke konvencijalnosti potpuno lišene, njihove nutarnje sadržajnosti, a s dušom kršćanstva, ona je gotovo u svim svojim socijalnim manifestacijama - obračunala. Stoga je i sama ostala skup -gdjekad silno razvijenih izraslina, ali ipak izraslina, bez nutarnje organske povezanosti, bez duše. (S.T.Poglajen, 1939.)

Sjeti se čovječe ... - Sjeti se čovječe, da si prah, ako prah hoćeš da budeš ako cijelo svoje biće istovjetuješ s materijom, s tijelom, koje će se sigurno pretvoriti u prah.

Sjeti se čovječe, da si prah, i da ćeš se pretvoriti u prah, ako cijelo svoje bivovanje razbiješ u prolaznosti i sitnice bez duše, bez svrhe, bez ljubavi, bez – Boga.

No sjeti se čovječe, da ti za prah nisi stvoren! Sjeti se, da je u tebi princip vječnosti, princip besmrtnosti, po kojem Ti kroz sve trzaje pa i sve zaokrete života, sad svijesno, a još češće nesvjesno - a ipak stvarno težiš za Njim, za beskrajnim, za – Bogom.

Sjeti se čovječe, da si ti kruna Božjega stvaranja u svemiru; sjeti se da si ti pozvan da budeš svjesni odraz Mudrosti, koja se nesvijesno u kozmosu krije; da je tebi dano da budeš ostvarivač Pravde Božje na zemlji, na ovoj zemlji, gdje toliki nevini nepravedno trpe; sjeti se čovječe, da je tebi povjereno utjelovljenje ljubavi Božje na zemlji, one ljubavi, koja je ljupka na riječima, ali još jača na djelima, koja će uvijek tražiti, da se u nečem odrekneš sebe, ali će uvijek za uzvrat napuniti tebe, tebe i one oko tebe, toplinom i – mirom.

Da, sjeti se čovječe, da si – čovjek, najsavršenije stvorenje Božje, dijete Božje. Ako se toga budeš -uvijek i stvarno sjećao, tad se ne ćeš ni – ti, niti išta od tebe pretvoriti u prah. I Prah tvojega tijela bit će samo privremen, jer će i ono uskrsnuti u dan, koji više neće poznavati mrtvih. I prah tvoje "sitne" svakidašnjice, bit će samo prividan: njega će zadahnjivati jedan duša, povezivati ga u jedno i davati mu životni smisao; i prah tvoje vremenske egzistencije bit će pretvoren u puninu, koju će mu dati djelotvornost ljubavi i vjernosti u služenju Istine.

A iz tvoje duše će nestati svakoga praha, jer će u nju sići, da je ispuni Onaj, za kim ona u svim i najkontradiktornijim varijantama života, svom cjelinom svojega bića – nužno teži.

S.T. Poglajen

'ideja da priroda' ima nešto za reći više nije dopuštena; čovjek mora imati slobodu da se prepravi po želji. Treba biti slobodan od svih prethodnih datosti svoje esencije. On sebe pretvara u što god on želi, i samo na taj način je on stvarno 'slobodan' i oslobođen. Iza tog pristupa je čovjekova pobuna protiv ograničenja koje on ima kao biološko biće. Na kraju, radi se o pobuni protiv našeg stvorenog bića. Čovjek treba biti svoj vlastiti tvorac – moderni, novi oblik pradavnog pokušaja da budemo Bog, da budemo kao Bog. (BXVI)

Stranice

srijeda, 18. studenoga 2015.

Budimo (ne)tolerantni

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana