nedjelja, 22. studenoga 2015.

Je li Nova Ljevica samoubilački kult?

Već sam pisao o tome da je Ljevica svojevrsna religija. (Vidi npr. Treba nam odvojenost Države i [crkve] Ljevičarstva, O neliberalnosti liberalizma itd.)

Kada netko govori o Ljevici kao religiji onda najčešće misli ili na to da Ljevica u životima ljudi koji je prihvaćaju ima ulogu koju obično ima religija, ili, povezano, da Ljevičarska uvjerenja počivaju na kontroverznim pretpostavkama s kojima se mnogi ne slažu. (Ne postoji razlog zašto bi odabrali baš religiju Ljevice da nam određuje život, društvo i zakone.)

BGC tvrdi da je točnije reći kako je (Nova) Ljevica zapravo samoubilački kult, a ne religija jer je negativna, opozicijska, fluidna i samokonzumirajuća. Stara Ljevica je bila poput bezbožne religije, imala je svoje svece popu Marksa, Lenjina itd; Ali Nova Ljevica od vremena prihvaćanja Socijalne Pravde i Političke Korektnosti ima samo prolazne idole. Većina ličnosti koje ljevica mrzi su nekoć i sami bili ljevičari. Rani istraživači IQ-a su bili socijalisti; ljudi poput Watsona i Summersa su Ljevičari [Demokrati], bivši premijer Blair je bio socijalist. Pa i sami nacisti su bili socijalisti.

Davilin aforizam sažima fenomen;
"Imena poznatih Ljevičara na kraju završe kao uvredljivi pridjevi iz usta ljevičara. "

Moderno Ljevičarstvo je roditeljoubilačko (kao i bratoubilačko), nitko nije siguran- niti jedna osoba, niti jedna grupa nije sigurno u svom statusu: čak je i Marksov proletarijat redefiniran kao zli bijeli muškarci. Današnji bogovi su sutrašnji vragovi.

I to je suština zvijeri; negativna je, opozicijska, živi od subverzije, inverzije i destrukcije Dobra; njen stav je stalna opozicija. Napada se stabilnost, status quo i tradicija, ali ne postoji alternativno stabilno stanje; nema utopije prema kojoj se cilja, nema točke u kojoj bi "politička korektnost" rekla "dovoljno", "to je to"...

Dakle, prema BGC-u, radi se o nečemu novom, ne religiji nego nečemu što je moguće samo nakon smrti religije kao političke sile; nakon masovne apostazije i prisilnog izbacivanja religije iz javnog diskurza.

U nastavku BGC-ov odgovor na prijedlog da je nova ljevica "samoubilački kult". (Izvorni post Since Social Justice/ Political Correctness/ New Leftism is essentially a suicide cult (not a religion) - what next?);
---

"Samoubilački kult" se čini kao razumna, radna definicija onoga s čime su suočeni kršćani – enkapsulira standard, stav među moćnim vođama poput političara, službenika, edukatora i masovnih medija;

Dokaza da je Ljevica, kroz desetljeća, evoluirala (ili mutirala) u samoubilački kult ima mnoštvo – Ljevica je izgubila svoj utopijski cilj, i postala je gotovo potpuno opozicijska i destruktivna, aktivizam se bavi lovom i uništavanjem onih koji se ne slažu – neovisno o tome koliko je mala skala, nitko nije izuzet, nema osjećaja za mjeru.

Stvarno zagovaranje smrti se trenutno fokusira na krajnosti života, djetinjstvo i starost – potiče se kontracepciju, pobačaj, sterilnost ili najmanje moguće obitelji. (U kontekstu medija, službenih i obrazovanih institucija, ohrabruju se česta i neograničena seksualna aktivnost.)

Na drugom kraju života postoji dugotrajna i nepopustljiva kampanja da stariji, i terminalno ili neizlječivo bolesni ljudi koji imaju (ili se očekuje da će imati) nisku kvalitetu života imaju "pravo" da ih se humano ubije kako bi skratili, minimizirali ili izbjegli patnju.

Sve u svemu, moderna Ljevica ne nudi nikakvu osnovu za življenje propitanog života među intelektualcima, a među ne-intelektualcima se radi o kršenju zdravog razuma i direktnog osobnog iskustva. Preživljava na temelju mita i distrakcije, a motivaciju dobiva ugrađujući krivnju (među elitama), zamjeranje (među masama) i stalne povlastice među koalicijom povlaštenih skupina "žrtvi".

***

Kako će trijumf Ljevice postajati sve potpuniji dvije stvari će se dogoditi:
  1. Velika nedostatanost ljevičarskog modela svijeta kao temelja ljudskog života će postati sve teža za prikrivanje.
  2. Trajnim poticanjem destruktivne mržnje, povlastica i paralizirajuće krivnje; Ljevica će uništiti svoju vlastitu osnovu koja je nužna za podmićivanje, distrakciju i štićenje populacije.
Ako se ovo dogodi postepeno i linearno, onda se ovisna većina može održavati dulji period prikrivenom inflacijom, posuđivanje i sve većom eksproprijacijom od sve manje produktivne manjine. Do trenutka kada stvarna situacija postane očita, moderno društvo će biti izgubljeno i neće se moći oporaviti – a kršćani će biti svedeni na malu, zgnječenu i iskorištenu manjinu.

Ali ako situacija postane gora odjednom i eksponencijalno, svjesnost situacije može postati jasna prije nego što dođe do potpunog uništenja, i možda će biti vremena za masovno pokajanje i kršćansku obnovu; Veliko Buđenje.

***

Pravi kršćani moraju biti spremni na to, svaki zapadni kršćanin će morati postati misionar prema svojim mogućnostima. Pojavit će se i antikršćanske figure – lažni kršćani. Misionari mogu pomoći samo onima koji na to pristaju, a veliku prepreku predstavlja iskvareno i izopačeno stanje masa moderne populacije; njihova moralna inverzija, njihovo odbacivanje vrlina, ljepote i poštenja; njihovo prihvaćanje izopačenosti, ružnoće i laži. [...]

Dakle odgovor na pitanje; Što bi kršćani trebali raditi suočeni s velikom moći samoubilačkog kulta većine? Moraju jednostavno činiti ispravne stvari, kao i uvijek, koliko god to mogu, i u kojoj god situaciji se nađu.

Imati nadu u vjeri da se sve dobro primjećuje i koristi, ništa ne propada, pod Božjim okom koje sve vidi.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana