petak, 20. studenoga 2015.

Liberalna želja za smrću

[Kirk pišući o Muggeridgu] Razmotrite ovaj ulomak iz eseja "Velika liberalna želja za smrću":
"Doista su sami kršćani pokrenuli konačni odlučujući napad na kršćanstvo; na čelu s protestantskim crkvama, ali uz rimokatolike koji se željno, iako sa zakašnjenjem pridružuju sukobu. Sve što su trebali učiniti bilo je pokazati da kada je Isus rekao kako njegovo Kraljevstvo nije od ovoga svijeta, On je zapravo mislio da jest. Zatim su, nastavljajući odatle, trebali samo izokrenuti kršćanske tvrdnje. Primjerice, da je težnja tijela život; da je nužno sabirati sebi blago na zemlji u obliku stalno rastućeg bruto nacionalnog proizvoda; da tijelo želi što i duh, a duh što i tijelo, tako da činite što hoćete; da tko ljubi svoj život na ovome svijetu, sačuvati će ga za život vječni. I tako dalje. To nas podsjeća na sličnu prilagodbu pravila u Orwellovoj Životinjskoj farmi. Pojavio se niz novih interpretativnih 'prijevoda' Biblije koji podržavaju nove nazore, a ako se brinemo kako će Nebo prihvatiti ove prilagodbe, iz najpouzdanijeg teološkog izvora kažu nam da je Bog mrtav."

Kršćanska vjera nastala je na vjerovanju u Kristovo obećanje uskrnuća tijela i na vjerovanju u život vječni. Ono što liberalizam traži nije život vječni, nego zaborav smrti: doktrinarno liberalno zagovaranje kontracepcijskih sredstava i pobačaja dokaz je njihove neodoljive želje za smrću. Kopulacija bez populacije njihova je opsjednutost.
"Ako seks pruža mistiku velikoj liberalnoj želji za smrću", Muggeridgeovim riječima, "također su joj potrebne vlastite zakučaste fraze i uređaj za ispiranje mozga; moralni ekvivalent obraćenja u kojem je stari Adam neznanja, praznovjerja i slijepog prihvaćanja tradicije gurnut u stranu, a rođen je novi liberalni čovjek – prosvjetljen, učen, kultiviran. ..."

[...] 

Današnji liberali svagdje zahtijevaju više slobode. No slobode od čega? Pa, slobode od tog poretka, javnog i osobnog, koji je njegovao pravdu i istinsku slobodu. Tipičan današnji liberal nije svjestan kako njegovi prijedlozi i njegovi postupci negiraju život – naprotiv, on umišlja da oni poboljšavaju život; a usprkos tome, vođen je svojom nepriznatom željom za smrću. Dolje civilizacija, kako bismo se oslobodili svih ograničenja! Dopustite mi još dva citata sa zaključnih stranica Muggeridgeova strastvenog eseja.
"Vidim veliku liberalnu želju za smrću kako godinama ide naprijed u trostrukoj zaprezi s evanđeljem napretka i potragom za srećom", Muggeridge proročki uzvikuje. "Ovo su naša tri jahača Apokalipse – napredak, sreća i smrt. Pod njihovim okriljem potraga za potpunim bogatstvom pridonosi potpunom lišavanju; za potpunim mirom potpunom ratu; za potpunim obrazovanjem potpunoj nepismenosti, za potpunim seksom potpunoj sterilnosti, za potpunom slobodom potpunoj podčinjenosti. Zahtijevajući sporazum samo na temelju većine, nalazimo na koncenzus koji se temelji na konsenzokraciji ili oligarhiji liberalnog uma."

Malcolm Muggeride napušta svaku nadu u ovaj naš vremenski svijet, ovo društvo zaljubljeno u smrt, koje izaziva svoj raspad. Mnogo sam puta citirao zadnji odlomak njegove porazne jadikovke:
"Kako astronauti uzlijeću u nepregledan beskraj svemira, na Zemlji se smeće sve više gomila; kako gajevi akademije šire svoju domenu, njihovi bivši studenti sve manje postižu; kako se širi falički kult, tako se širi i impotencija. U velikom bogatstvu veliko je siromaštvo, u zdravlju je bolest; u brojkama je obmana. Oni koji su žderali ostaju gladni, oni pod sedativima ostaju nemirni; koji sve govore, sve skrivaju; u tijelu ujedinjeni, zauvijek su razdvojeni. Tako guramo dalje dolinom obilja koje vodi u pustoš sitosti, prolazeći kroz vrtove fantazije, sve gorljivije tražeći sreću, a sve vjerojatnije nalazeći očaj."

(Objavljeno u Hrvatskoj kao Šibanje Malcolma Muggeridgea po liberalizmu,
Politika Razboritosti, 2015.)
---

Prijašnje civilizacije su razorene izvana, upadima barbarskih hordi, naša je osmislila vlastito rastakanje u umovima vlastite intelektualne elite. Pažljivo je njegovala vlastite barbare – odgojene na najboljim mislima Dr. Spocka [autor knjiga o liberalnom odgoju djece], poslane u progresivne škole i fakultete, opremljeni kontraceptivima ili našopani kontracepcijskim pilulama u pubertetu; mješaći D.H. Lawrencea sa svojom Coca-Colom, i unoseći otrovnije stvari (Marcuse, Chairman Mao, Malcolm X) u noćnim ljevaonicama vruće čokolade. Nije Boljševizam, kojeg je Staljin likvidirao zajedno sa starim boljševicima; nije Nacizam, koji je nestao zajedno s Hitlerom u njegovom berlinskom bunkeru; nije Fašizam, koji je obješen naopačke zajedno s Musolinijem i njegovom ljubavnicom o uličnu rasvjetu – nijedno od toga, zapisat će povijest, nije odgovorno za spuštanje mraka na našu vlastitu civilizacije, odgovoran je liberalizam. Otapalo, a ne ljepilo; sedativ, a ne stimulans; močvara, a ne stijena; zamućujući rubove istine, definiciju vrline, oblik ljepote; puknuto zvono, magla, želja za smrću.
(M.Muggeridge)


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove