Mitologija Ljevičarstva kaže da je
ono samo rezultat tlačenja – ali razvoj je bio suprotan tome.
Ljevičarstvo je uvijek rezultat sve većeg bogatstva i slobode –
ili zapravo utvrđenog luksuza i statusa.
Najraniji ljevičari su bili
industrijski proletarijat – koji je vjerojatno bio najbogatija i
najslobodnija skupina radnika na svijetu u tom trenutku. Rani
socijalizam (sredinom 19. stoljeća) se utvrdio među dobro plaćenim
radnicima urbanih područja i među novim industrijama poput
rudarenja ugljena, brodogradnje, čelika itd.
Primjerice rudari kasnog 19. stoljeća
u Newcastleu su bili toliko bogati (za svoje vrijeme) da su bili
poznati po svojoj otmjenoj odjeći i skupoj razibrizi poput pijenja,
kockanja i zabavljanja. Bili su zapravo toliko bogati da njihove žene
nisu morale zarađivati – postalo je izvor "macho"
ponosa dovoljno uspješno privređivati da žena može ostati u domu
i brinuti o kući.
Socijalistički rudari su bili osnova
britanskog socijalizma sve do neuspješnog štrajka 1984.
U istom vrijeme, nekoliko kilometara
van grada, radnici na farmama su bili ekstremno siromašni, nisu
imali novaca za igre i zabavu, a njihove žene i djecu su morali
raditi koliko god je to bilo moguće samo da bi imali dovoljno za
jesti.
Unatoč tome, ljevičarske stranke su
se gotovo uvijek protivile industrijskoj revoluciji koju su –
sljedeći Marxove zablude/namjerne greške – gotovo uvijek
opisivali kao da osiromašuje radničku klasu. Zapravo je
industrijska revolucija, kao što pokazuje Greg Clark u A Farewell
To Alms, više koristi donijela siromašnima nego bogatima -
na kraju je ukinula strukturalno siromaštvo
– a u svakom trenutku joj se suprostavljao socijalizam koji je
kasnije nanovo napisao povijest i preuzeo zasluge za napredak.
Ako pročitate iskrene memoare Shelby
Steele i Thomasa Sowella, možete vidjeti da postoji analogna
situacija u SAD-u. Era "Civilnih prava" dolazi nakon
velikog poboljšanja u bogatstvu, statusu i slobodi populacije bivših
robova u SAD-u. Kao i inače, Ljevičarsvo je preuzelo zasluge, i
iskoristilo, ono što je već postignuto bez Ljevičarstva, zapravo
ono što se moralo boriti protiv većine ljevičarskih stranaka.
Istva stvar primjenjiva je na
feminizam. Steve Moxon demonstrira (u Woman Racket) kako je
feminizam jednostavno iskoristio već povećanu slobodu i bogatstvo
žena.
Ovdje ne komentiram ništa o tome
koliko su Ljevičarski fenomeni "dobri" nego da neovisno o
tome jesu li dobro ili loši, istinski uspjesi nisu rezultat
Ljevičarstva.
Ljevičarstvo je došlo kasnije,
proglasilo svoje ciljeve dobrim lažući o tome kakve su stvari bile
usporedivo prije i kasnije, te nanovo napisalo povijest kako bi
preuzelo zasluge.
Ljevičarski fenomen je uvijek povezan
sa sve većim bogatstvom, slobodom i statusom jer oni ljudi koji
stvarno jesu tlačeni, siromašni i jasni su preslabi; kada su zakoni
i socijalne prakse stvarno protiv njih, kada su oni stvarno
"manjine"; tada su previše uplašeni, ranjivi i iscrpljeni
(i to s dobrim razlogom) da bi postali ljevičari i pokretali
političke kampanje.
Istinski ugnjetivani su oni o kojima
nikada ne čujete od Ljevičara.
Bruce G. Charlton, Successful Leftism is a product of status, wealth and freedom
