U prethodnih postovima sam prenio razmišljanja o prijevodima što me podsjetilo na neke ideje o ispravnom tumačenju Biblijskih tekstova. Iako većina nas nije u stanju prosuditi o detaljima prijevoda svejedno ćemo prepoznati da korišteni izrazi i simboli nešto uspješno komuniciraju i da se radi o prikladnom načinu komuniciranja. Prikladnijem od drugih. Prepoznajemo da tekst nije pisan formalno-tehničkim stilom kakav obilježava određena područja ljudskog djelovanja u suvremenom svijetu. Autor psalama ne izlaže znanstveni rad o osjećaju straha, ne govori o utjecaju adrenalina i kortizola, ne koristi kemijske formule i ne opisuje procese živaćnog sustava, ne opisuje stanja i interakciju uključenih materijalnih čestica.
Dakle, iako nije izravno vezano, rasprava oko prijevoda me podsjetila na prigovor koji je bio popularan prije koje desetljeće, odnosno na tvrdnju da Bibliju moramo čitati kao doslovni znanstveni tekst, da je to jedini način na koji možemo pročitati svaku od knjiga Biblija, pa čak i da je to jedini način na koji možemo čitati bilo koju knjigu ili zapis u ljudskoj povijesti.
Takav "suvremeni" (pseudo)znanstveni tehnički pristup svakom tekstu bio bi pogrešan, ali svejedno je donedavno bio popularan, i u određenom smislu je još uvijek prisutan kao pretpostavka nekih drugih prigovora. (Takva interpretacija naravno nije ona koju su glavne struje kršćanstva imale kroz povijest .)
Naravno, čak i ljudi koji su imali takav pristup svjesni su da ljudi komuniciraju na razne načine, da je tehnički jezik prikladan samo u određenim područjima, odnosno da je jezik i pristup Biblije puno bolji pristup za komuniciranje određenih informacija i oblikovanje savjesti. Čak i ljudi koji su davali takve prigovore ne komuniciraju, van svojih tehničkih radova, na taj način sa svojim prijateljima, sa svojim bližnjima – djecom ili roditeljima, ne komuniciraju tako u svome svakodnevnom životu.
Jasno je da različitim biblijskim tekstovima morate različito pristupiti i da se ne radi o nekom znanstvenom radu suvremenog tipa. Svakom tekstu je potrebno odgovarajuće pristupiti. Radi se o osnovama tumačenje bilo kojeg izvora informacije ili teksta, ali tada je u određenim krugovima bilo popularno nuditi takve (doslovne) interpretacije i inzisitrate da se radi o znanstvenom udžbeniku, ili, povezano, da oni mogu shvatiti neku knjigu ozbiljno samo ako se radi o znanstvenom udžbeniku ili sličnom tekstu.
***
Naravno, neki od tako razmišljajućih ljudi prepoznali su da njihovo inzisitranje na "znanstvenom" doslovnom tumačenju nije ispravno, ali su tvrdili da bi bili spremni prihvatiti neku Objavu samo ako bi bila tako napisana i izrečena. Tada sam pomislio da im fali zdravog razuma i razumijevanja načina na koji ljudi komuniciraju, načina na koji je povijest zapisana, ali sada bih možda naglasio da im očito fali razumijevanje onoga što priželjkuju u svom scenariju. Nisu svjesni na što se sve oslanjamo u našim "najnovijim" teorijama. (Nit koliko "znanja" imamo, i koliko potencijalno znanja postoji.)
Neki od njih imaju razna tehnička znanja, znaju opisati razne procese u skladu s trenutno prihvaćenim teorijama, ali ideja da bi knjiga koju bi oni "priznali" trebala biti napisana kao znanstveni udžbenik i da bi trebala imati mnoštvo znanstvenih informacija (ili možda svih mogućih?) pokazuje da baš nisu svjesni koliko vremena je bilo potrebno za razvoj teorija, nisu svjesni koliko pozadinskog znanja i razvoja podrazumijevaju.
Zamislite primjerice knjigu u kojoj bi bili najnoviji radovi iz specifičnog područja teorijske fizike, koliko bi ih ljudi bilo u stanju shvatiti i rastumačiti čak i kada bi imali vremena za to? Bila bi to propovijed koju bi shvatilo nekoliko ljudi na svijetu. (Očekivanja su da ćemo u neka buduća vremena imati teorije koje trenutno niti nemamo, iz sutrašnje perspektive trenutne su zastarijele i nedostatne.)
Da bismo iskomunicirali znanje primjerice nekom vanzemaljcu trebali bi definirati sve pojmove i notaciju, a za to bi nam trebao poveći broj stranica. Tek takvu knjigu bi oni bili u stanju priznati. Knjigu koju očito ne bi bili u stanju shvatiti.
Osim toga, zamislite da se negdje u svim tim zapisima potkrade pogreška u šestoj decimali – ili stošestoj decimali, to bi pokazalo pogrešnost čitavog rada jer ne bi bila nepogrešiva. (Ostavimo po strani pitanje je li moguće izraziti potpuno svo znanje na što su upozoravali poznati logičari prošlog stoljeća.)
Ne bih previše razrađivao prigovor o kojem govorim jer nije toliko bitan, nadam se da su barem neki prepoznali o čemu pokušavam pisati odnosno o kakvoj vrsti prigovora govorim i koji je problem s time čak i kada bi prihvatili njihovu pretpostavku.
Dodao bih ipak da ne znam zašto govore o udžbeniku kao knjizi, mogli su odmah preskočiti stvar i utvrditi da bi se knjiga trebala sastojati od jednog jedinog broja u kojem bi bili kodirane sve informacije o svemiru (sve relevantne informacije o svakoj čestici u svemiru). Nama bi bilo dovoljno "pogledati" taj broj i odmah bi bili u stanju dekodirati informacije (kao što to čine računala, teorijska ili stvarna). Zašto uopće "isprintati" taj broj, mogli bi mu imati pristup na neki drugi način.
(Zašto nemamo sve informacije, zašto se rađamo kao djeca koja nešto uče. Dio takvih prigovora se, kao i mnogi slični, svodi na pitanje čemu sav taj materijalni svijet i mi kao materijalna bića kakva jesmo?)
Nisam se bavio s popularnim alatima, ali vidim da su čak i oni u stanju generirati prilično smislen odgovor; upozoravaju da Biblija ne pruža sustavno istraživanje prirodnog svijeta kroz promatranja i eksperimente nego teološke, moralne i duhovne upute, zapise o odnosu između Boga i čovječanstva. Biblija je skup knjiga različitog stila; naracijske povijesti, poezije, proročanstva, zakona, pisama itd. (Način izražavanja je svojstven vremenu i kulturnom krugu u kojem je nastala.)
Jednostavno kada Isus govori o devi i ušici igli, ne radi se o znanstvenoj informaciji o tome kako tijelo određenog presjeka S ne može proći kroz otvor presjeka S - ΔS. Priča o bogatoj trpezi i gozbi ne govori o nutrijentima i vitamima, o biohakiranju i odgovarajućoj količni crvenog svijetla.
Gorušičino zrno, ljiljani, maslina, smokva, trsovi, dolina suza, dolina smrti, ovce, pastiri, djevice i zaručnik, bdijenja; sve to su upečatljivi "simboli" koji komuniciraju istine i odgajaju naše osjećaje bolje od suhopranih formula. Podučavaju nas ljude o najvažnijim stvarima - a najvažnije stvari nisu neki tehnički detalji o stvorenom svijetu. (Konačni cilj ljudskog života je nešto drugo, nešto o čemu Biblija i govori.)
***
Ipak, ljudi koji se vode razmšljanjima zbog koji su davali takve prigovore svejedno prepoznaju važnost upečatljivih slika i naše stvarnosti. Njihovi uzori će biti živopisni likovi iz povijesti (i njihove često izmišljene dogodovštine), uživati će u animirajućim predavanjima uglednim stručnjaka koji bude maštu itd. Govoriti će o bacanju kugle s tornja, padu jabuke sa stabla, vožnji bicikla i gledanju u ogledalo itd.
(Neki od poznatijih ateističkih autora tog razdoblja su bili ljudi koji su se jednostavno našli u takvom kulturnom momentu, svoju popularnost duguju poetskim napadima na religiju ne stvarnim novim argumentima.)
Ipak, kada sam spomenuo da je njihovo razumijevanje (filozofije) znanosti podjednako sumnjivo, spomenimo još jedan povezani fenomen uz njihovo razumijevanje znanosti, a to je da neki od njih nemaju nikakvih problema s prihvaćanjem raznih pseudoznanstvenih ideja. (Ne mislim ovdje na njihovu političku korektnost.) Pretpostavljam da se radi o utjecaju znanstvene fantastike. (Inače vrsta ljudi o kojim govorim često ističu da čitaju samo znanstvenu literaturu raznog oblika, nikakvu drugu književnost jer u njoj ne prepoznaju nikakvu vijednost.)
Neki od njih će unatoč svojem tehničkom poznavanju znanstvenih procesa ipak inzistirati na "hakiranju" raznih znanstvenih zakona, "osmišljavati" će tehnologije u kojima znanstveni zakoni kakve poznajemo ne postoje i ne vrijedi, poput tehnologija u njima omiljenih SF serija. Iako će tvrditi da znanost opisuje sve što jest, koristiti će pseudoznanstvene termine da bi opisali tehnologiju koja je znanstveno nemoguća i protivna ostatku njihova uvjerenja. Razvili su neko čudno štovanje znanosti i njenih termina neovisno o njihovu značenju i ograničenju.
(Ukoliko bi se netko upuštao u dijagnosticiranje, mogao bi primjetiti da mnogi od takvih ljudi imaju problema s prepoznavanjem motivacije i agencije drugih tako ne čudi što imaju problema s prepoznavanjem neupitnih stvarnosti.)
Istina, tu mislim na ekstremnije primjere, ali mnogi takvi prigovori i razlozi odbacivanja same mogućnosti religije se temelje na ideji apstraktnog neostvarivog svijeta kakvog oni zahtijevaju.
PS
Još jednom, možda neki neće prepoznati o kojoj vrsti razmišljanja pišem, ne radi se o nečemu posebno kompleksnom, upravo suprotno, radi se o najjednostavnijim činjenicama o našoj povijesti i načinu komuniciranja.
Iako nije kršćanin i ne nudi kršćansku interpretaciju Biblije, mnogi J. Petersona navode kao osobu koja usmjerava mlade ljude prema kršćanstvu; pretpostavljam da tu misle na njegova izlaganja o Bibliji koja su im poticaj da nadvladaju sekularne antikršćanske pretpostavke svoje okoline i ozbiljno istraže o čemu se radi. (Vjerojatno su neki od njih imali slična mišljenje onima na koje mislim u ovome postu.)
Želio sam samo istaknuti da određeni znanstveno-tehnički stil komunciranja nije jedini način komuniciranja, niti je najprikladniji stil (Zapravo je izuzetno rijedak, čak i kada ga ljudi koriste, koriste ga u ograničenom području svog rada.) Kratko razmišljanje o prijevodima me podsjetilo na takve prigovore jer već kratko promišljanje o prijevodu biblijske slike (primjerice "dolina smrti", "dolina sjena", "mračna dolina" itd.) pokazuje da takvo promišljanje ima smisla, da različiti prijevodi komuniciraju različite stvari, ili barem na različiti način. (Osim toga, ono što je važno komunicirati u Bibliji nije neko tehničko znanje.)
Možda sam mogao sve sažeti u jednu rečenicu. (Jednostavno mi je bilo zanimljivo primjetiti, analizirajući prijevod 23 psalma, koliko je važan stil i korišteni izrazi, već "male" izmjene, mijenjaju duh i značenje psalma, to je lako prepoznati čak i onima koji će odbacivati takvu vrstu izražavanja i zapisa.)
PPS
S obzirom da spominjem znanstvenu interpretaciju i Bibliju, podsjetio bih na ranije postove u kojima sam objavio nešto o tome koliko je biblijsko razumijevanje svijeta imalo utjecaja na radove i istraživanja utjecajnih znanstvenika kroz povijest.
Vidi kategorija Stanley Jaki, znanost i vjera, scijentizam, znanost i istina, Kršćansko podrijetlo moderne znanosti, O (znanosti i) tumačenju Knjige Postanka, Ne može postojati matematički dokaz svih istina – Euler itd.
Prenosim iz posta Ernest Lucas – Knjiga Postanka i znanost skicu argumenta o utjecaju Knjige Postanka na znanost;
Postoji Stvoritelj svijeta
Stvoritelj je racionalan i mudar
Stvoritelj je isplanirao i uredio svijet
Z: Postoje prirodni zakoni – strukture, uzorci...
Ljudi su stvoreni na sliku Božju
Z: U stanju smo shvatiti te prirodne zakone
Stvoreno je produkt Božje slobodne volje
Z: Potrebne su opservacije i eksperimenti
Razmišljanja su to koja stvarno i pronalazimo kod bitnih filozofa i znanstvenika koji su oblikovali povijest ideja Zapadne civilizacije. (Jaki često ističe stih; Bog je "sve uredio po broju, utegu i mjeri".)
---
Činjenica da određena vrsta ateista ima bizarne teorije o svijetu i Bibliji, ne znači da ne postoji određena vrsta teista koja također imaju sporna mišljenja tako da bih podsjetio na Augustinova razmišljanja.
Naravno, da me ne bi netko krivo shvatio jer sam pisao o simbolima i slikama, ne mislim da bi trebali simbolički tumačiti Bibliju na način na koji to čine neki modernisti.
Zapravo, ono što sam htio istaknuti vezano uz tumačenje teksta vrijedi neovisno o Bibliji, nisam je trebao ni spominjati. Raznim zapisima morate odgovarajuće pristupiti; Koja vrsta jezika se koristi?, Kojoj vrsti literature pripada?,Tko je očekivana publika?. Koji je cilj teksta? Koje relevantno vantekstualno znanje imamo? itd (O tome kako pročitati knjigu vidi kategoriju How to read a book.)
Ne komentiram ovdje nijedno konkretno tumačenje, samo prigovor onih koji misle (I) da bi Bibliju kao takvu trebali tumačiti kao znanstveni udžbenik jer je to jedini pristup; Odnosno, povezani prigovor (II) da bi Bibliju mogli priznati kao Objavu samo ukoliko bi bila pisana kao znanstveni udžbenik i da bi se Objava trebala baviti takvim tehničkim pitanjima o prirodnom svijetu. (Ponekad imaju očekivanje da bi takav udžbenik trebao imati svo "znanstveno" znanje o svijetu što god to značilo.)
Pretpostavljam da bi me netko mogao ispraviti i reći da da dijelovi Biblije jesu svojevrsni udžbenik; pravni dokument (kriminalno, civilno, obiteljsko pravo itd.) No, ovdje se bavim samo onima koji očekuju prirodnoznanstveni udžbenik (i to onaj kakvog bi prepoznala osoba našeg vremena). Osim toga, takve dijelove morate protumačiti u konktekstu cijelog dokument, okolnosti i vremena nastanka. (Vidi post; Prvo nisu bila evanđelja nego predaja – Fulton J. Sheen.) Nećete reći da su suvremeni zakoni o primjerice prometnim znakovima i o zabrani ubojstva podjednako važni i nepromjenjivi. (Osim toga, neka od tih "pravila" iz Biblije su u službi navještanja pa ujedno imaju svoj simbolički značaj.)
---
Nedavno sam prenio kritiku scijentizma koju je dao matematičar Grothendieck, u njoj se dotiče nekih povezanih fenomena onih koji su razvili štovanje znanstvenih termina i tehnika te ih smatraju jedinim znanjem pa ih koriste i tamo gdje je neprikladno. Spominjem ga i jer me ovo sve podsjetilo na jednu sliku koju je ponudio; kao što je opisao Lafforgue, Grothendieck je istaknuo važnost činjenice da čovjek imenuje životinjske vrste. Zvuči kao nešto iz Knjige Postanka, ali radi se o neovisnom uvidu. Ne bih previše razlagao to– niti sam previše upoznat, samo mi je bilo zanimljivo to čuti iz takvog izvora. (Primjer naizgled očite i raširene stvari o kojoj većina ljudi nikada ne bi niti razmišljala.)
Post Matematičar katolik o "smislu" bazičnih istraživanja – L. Lafforgue približava dio onoga što sam pokušao istaknuti o onima koji očekuju i jedino priznaju "znanstveni udžbenik". Autor spomenutog razmišljanja je, koliko sam popratio, objavljivao protiv onih programa koji uklanjaju klasično obrazovanju u francuskoj (a ono je podrazumjevalo učenje "mrtvih" jezika, književnost, poeziju itd) u korist specifično tehničkog obrazovanja, čak i za najmlađe koji još ne znaju ništa drugo. (Možda su takve ideje posljednjih godina malo izgubile na popularnosti.)
Nema smisla ulaziti ovdje u sve to, ali recimo samo da i o matematici možemo razmišljati kao o vrsti jezika tako da "klasično" obrazovanje nije toliko udaljeno kao što se danas popularno pretpostavlja. (Veliki broj ljudi koje danas zanimaju tehničke i prirodne znanosti neće nimalo mariti za klasično obrazovanje, aktivno će mu se protiviti.) Možda ova digresija nije potpuno jasna, samo pokušavam ukazati na neopravdano odbacivanje onoga što bi moglo dovesti do ispravnog uvažavanja Biblije.
---
Već sam spomenuo ranije postove o Bibliji i znanosti, no istaknimo još nešto znanju i onome što Biblija komunicira. Kao što znamo i iz filozofije, ljudi su konačna bića i ne možemo shvatiti beskonačno, odnosno, kao što je posebno istaknuto u Bibliji, ljudi su pala vrsta koja je izgubila shvaćanje svijeta, promatra svijet svojim nesavršenim umom i pokušava ga shvatiti. (Nije da nam trebaju istraživanja kako bi se uvjerili u manjkavosti ljudskog zaključivanja i u palu narav ljudske vrste.)
 |
| Poezija jednog kršćanina |
