U postu "Matematičar koji je postao Papa" (iz 2013.) prenio sam nekoliko crtica iz života monaha i učenjaka Gerberta Aurillaca(946-1003), matematičara koji je kasnije postao papa Silvestar II. (Ime Gerberta Aurillaca pretpostavljam nije toliko poznato. Općenito ono što je prosječan čovjek čuo ili zna, odnosno što misli da zna o povijesti znanosti je više no upitno.)
U svakom slučaju, zahvaljujući sveprisutnim medijima čuli smo za jednog drugog matematičara koji je ovih dana postao papa, Roberta Francisa Prevosta. Istina, sadašnji papa se nije bavio matematikom, i s obzirom na njegovu novu ulogu teško je vjerovati da će se tome stići posvetiti.(Kada govori o izazovima umjetne inteligencije fokus mu nije na matematičkim modelima, niti bi to itko očekivao od njega.)
Sadašnji papa je dakle primjer "poznatog" vjernika za kojeg nije toliko poznato da je matematičar; a postoji i mnoštvo matematičara za koje možda nije poznato da su bili vjernici.
Cauchy je jednom primjetio;
"Kršćanin sam; a to znači da vjerujem u božanstvo Isusa Krista, zajedno s Braheom, Kopernikom, Descartesom, Newtonom, Fermalom, Leibnitzom, Pascalom, Grimaldijem, Eulerom, Grudinom, Boškovićem, Gerdilom; sa svim velikim astronomima, liječnicima, geometričarima povijesti... Moja uvjerenja nisu 'rezultat naslijeđenih predrasuda', već dubokog ispitivanja… Bilo mi je veliko zadovoljstvo pronaći svu plemenitost i velikodušnost kršćanske vjere u svojim cjenjenim prijateljima."
Cauchy je branio katoličku vjeru, u vrijeme političkih previranja i kaosa kojeg su stvarali njegovi "racionalni" suparnici, zbog svojih lojalnosti imao je problema s dobivanjem pozicije. Njegova stalna obrana vjere, prijateljstvo sa isusovcima, promoviranje katoličkog obrazovanja nije baš najbolje prihvaćena kod svih.
Cauchy je u svojoj vjeri pronalazio inspiraciju za matematičke i znanstvene uspjehe;
"Kršćanska vjera je toliko povoljna za napredak znanosti i razvoj najplemenitijih sposobnosti našeg inteletkta".
Osuđivao je intelektualnu pomodnost svog vremena i pokušaje da se postavi priroda protiv samog njenog Autora, da se stvorenja dovodu u stanje trajne pobune protiv Stvoritelja, da se čak i znanosti iskoriste protiv Boga Samoga. Prema njemu, jedini stvarni cilj znanosti mora biti potraga za istinom.
---
Naravno, postoje i drugi matematičari koje bi mogli dodati sličnoj listi, od poznatijih koji su djelovali prije današnjeg vremena specijalizacije; Nikola Kuzanski, Napier, Bernoulli/ji, Stokes, Riemnan itd. Također je zanimljivo spomenuti Cantora koji je nekoliko svojih razmatranja namjenio upravo tadašnjem papi Lavu. (Spomenimo samo kako Cantor nije bio preskroman u shvaćanju svoje uluge u istraživanju beskonačnosti za koje je smatrao da ima teoloških implikacija.)
Većina navedenih matematičara je bila upoznata s područjem teologije(i filozofije). Neki su je aktivnije studirali, neki su samo podučeni o njoj. Takvo obrazovanje i uvjerenja su nesumnjivo imala utjecaja na njihovu kreativnost, doprinijela njihovom razumijevanju svijeta i matematike kao vrste jezika kojim opisuju stvarnost, motivirala su njihovu potragu za istinom. (Matematika je bila još jedan način da se dive i da slave Stvoritelja.)
Danas je takvo što pak rijetko. Intelektualna moda današnjeg vremena nije sklona ni filozofiji (i klasičnom obrazovanju), a još manje teologiji (posebno određenim teologijama). Iako će se govoriti o inspiraciji i misteriju, pa i o istini i o ljepoti, pokazivati će ravnodušnost, nezainteresiranost ili čak prezir prema onome što je srž racionalnog znanja.
Sadašnji papa matematičar primjetio je u svojoj prvoj propovijedi da se nalazimo u okruženju koje je često neprijateljski raspoloženo prema vjeri;
"I danas nije rijetkost da se kršćanska vjera smatra nečim apsurdnim, nečim za slabe i neinteligentne ljude; u okruženjima gdje se prednost daje sigurnostima poput tehnologije, novca, uspjeha, moći, užitka.
To su sredine u kojima nije lako svjedočiti i naviještati Evanđelje i u kojima se vjernike ismijava, progoni, prezire ili, u najboljem slučaju, tolerira i sažalijeva. No upravo zato su to mjesta gdje je misija hitna, jer nedostatak vjere često vodi u drame poput gubitka smisla života, zaborava milosrđa, kršenja ljudskog dostojanstva u njegovim najdramatičnijim oblicima, krize obitelji i brojnih drugih rana koje duboko pogađaju naše društvo.
Ni danas ne nedostaje sredina u kojima se Isusa, iako se cijeni kao čovjeka, svodi na nekakvog karizmatičnog vođu ili nadčovjeka – i to ne samo među nevjernicima, već i među mnogima krštenima, koji na taj način praktično žive u ateizmu."
Često vrijedi ono što je primjetio matematičar W. R. Hamilton (koji je također bio "duboko uvjeren u istinu objavljene religije") kada su mu spomenuli učene ljude koji su odbacili kršćanstvo;
"Nisam mogao odoljeti porivu da ponovim (izjavu) Njega kojemu Duh nije dan na mjeru:: "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.'"
Čovjek nije samo objekt u fizikalnom svijetu koji je podvrgnut zakonima. Takvo shvaćanje ugrožava moralne, intelektualne, kulturne i duhovne sile čovjeka. Čovjek je subjekt sa svojom slobodom, kada to negiramo, kada ga negiramo kao osobu, u konačnici dokidamo i same znanosti jer ih lišavamo duha koji ih utemeljuje i pokreće.
Gledajući samo scijentističku sliku, ljudi ne shvaćaju razliku svijeta i njegove znanstvene reprezentacije što ih dovodi do toga da negiraju da unutarnji život postoji, da vrijeme postoji, da materija postoji, da život postoji, u konačnici da mi postojimo.
---
Papa bi se složio sa spomenutim matematičarima u priznavanju Božje veličine, Božje uloge u svojim uvidima i planovima. Živimo u vremenu kada su ljudi skloni promatrati ljudska postignuća odvojeno od Boga i fokusirati se samo na čovjeka, ali kao što je vidljio iz zapisa spomenutih matematičara, s Papom djele prepoznavanja da je Bog dostojan štovanja i slavljenja, da je Sveto Pismo božanski nadahnuto i prepoznavanje istine objavljene kršćanske religije. (Nesumnjivo, ne bi se svi složili oko detalja interpretacije, ali ovdje ne pišem o tome.)
Ipak, iako je zanimljivo (i s obzirom na neka raširena mišljenja potencijalno korisno) spomenuti matematičare vjernike, ne bismo trebali previše iščitavati iz činjenica da naš Papa ima matematičku diplomu.
Postoje važniji problemi od matematike, znao je to i jedan od najznačajnijih matematičara, C. F. Gauss;
"Postoje problemi čijim rješavanju bih prirodao beskonačno veću važnost od onih problema matematike; primjerice onima koji se bave etikom, ili našim odnosom s Bogom, ili oni koji se tiču naše sudbine i naše budućnosti; ali njihovo rješenje leži potpuno izvan nas i potpuno izvan podučja znanosti."
Svoja istraživanja Gauss nije smatrao rezultatom slučajnosti, nečim što nema opravdanje, smatrao je da "pronalazimo tragove Vječne Mudrosti u divnom rasporedu kozmičke strukture". (Uz mnoštvo njegovih doprinosa, zanimljivo je spomenuti da je osmislio jedan način izračuna datuma Usksrsa.)
---
Euler, još jedan iz skupine najvećih matematičara, koji je branio vjeru od francuskih deista i ateista, bio je upoznat s važnošću teologije i vjere. Uvjeren u istinitost i obećanja Evanđelja, napisao je djelo u kojem brani Sveto Pismo (Rettung der Göttlichen Offenbarung gegen die Einwürfe der Freigeister,);
"... Ljudskih duh može biti okrenut onome što je dobro; a koje bi jače motive mogli predstaviti apostolima i drugim učenicima Isusa Krista da prihvate krepostan život od nauka njihova božanskog Učitelja, Njegovih čuda, Njegove patnje, Njegove smrti i Njegova uskrsnuća kojima su bili svjedoci. Svi ovi upečatljivi događaji, ujedinjeni najuzvišenijom doktrinom zasigurno su pokrenuli u njihovim srcima nažarkiju ljubav i najdublje štovanje prema Bogu, kojeg nisu mogli ne smatrati istovremeno svojim božanskim Ocem, i apsolutnim Gospodarom čitavog svemira... Dakle, poslanje Isusa Krista, ostvarilo je kod apostola dispoziciju koja je nužna za postizanje i uživanje u najvišoj sreći... Govorim samo o blagotvornim učincima poslanja našeg Spasitelja, ne pretpostavljam da sam uronio u otajstveno djelo našeg otkupljenja koje beskonačno nadilazi moć ljudskog razumijevanja."
Nasljedili smo od takvih matematičara uvjerenje da je svemir napisan jezikom matematike; da je uređen po "broju, utegu i mjeri". Ipak, ono što često ne nasljeđujemo jest istina ne samo da je Bog stvoritelj svega, nego da je on Stvoritelj nas, stvorio je čovječanstvo na svoju sliku, sebi slična. Ne samo to, nego je stvorio svakoga od nas iz ljubavi, uključio se u kolektivnu i individualnu povijest. Dao je svog jedinog Sina za naše spasenje.
Iako je to danas tako često zaboravljeno, naša najveća sreća i spasenje ne ovise o dobrima i znanjima ovoga svijeta, prepoznavali su to i oni koji su bili nadareni razumijevanjem stvorenog svijeta. Njihova istraživanja pronašla su temelj, značenje i jedinstvo upravo u vjeri.
PS
Niti danas nije neobično naići na nekoga tko je imao obrazovanje iz matematike (ili srodnog područja) pa se posvetio duhovnom životu.
Većina suvremenih matematičara ipak neće krenuti tim putem. Neće ni, poput Grothendiecka, krenuti nekim svojim potpuno neovisnim putem i u matematici i u religijskim promišljanjima (ne znam za matematiku, ali za ispravnu teologiju je potrebna institucija.)
Matematičari vjernici će ipak u pravilu biti umjereniji. Ukoliko o tome žele nešto reći, ograničiti će se na pisanje knjiga o vjerskim temama, poput primjerice Donalda Knutha. Spominjem ga jer je poznatije ime i van matematike, iako pretpostavljam da netko poput Lafforguea ima zanimljivije uvide – barem na temelju onoga što je objavljivao vezano uz pitanje obrazovanja, npr Le Christ est la vérité. (Takva mišljenja nisu zajednička svim matematičarima.) Većina vjerojatno misli da nije toliko bitno što imaju za reći u tome području.
PPS
Objavio sam ranije više postova iz područja povijesti znanosti, znanosti i vjere, o tzv. "sukobu" znanosti i vjere (npr. Znanstveni nastavni plan u Srednjem Vijeku, Kršćansko podrijetlo moderne znanosti, Mitski sukob između znanosti i vjere, Kršćansko lice znanstvene revolucije, Patrističko razdoblje, Srednji Vijek i Kopernikanstvo - Preispitivanje povijesnog odnosa znanosti i kršćanstva i Darvinizam i stvarna priroda odnosa - Preispitivanje povijesnog odnosa znanosti i kršćanstva, Što je teologija ikad učinila za znanost? itd.)
Radove povezanih tema raznih autora; Peter Harrison, James Hannam, Stanley Jaki, blogeri Renaissance Mathematicus, Tim O'Neill, Michael Flynn itd. Radi se o većem broju radova, možete ih pronaći putem poveznica.
Nisam toliko pažnje posvetio samim matematičarima i matematici. Ovdje također nisam naveo ništa o matematičkim doprinosima spomenutih, ali ukoliko imate interesa u tim područjima vjerojatno se prepoznali njihova imena, ili ste barem upoznati s njihovim rezultatima. (Teško bi bilo propustiti lik Eulera ili Gaussa.) Naravno, njihovi objavljeni radovi su samo završni dio istraživanja, rezultati i radovi nisu nešto su odjednom proizveli, oni su rezultat godina istraživanja. Ponekad se radi o stoljećima nasljeđenog znanja.
(Pisao sam o Pascalu koji je posljednje godine života posvetio duhovnim razmišljanjima.)
Papina propovjed me podsjetila na Anscombine razmišljanje O mržnji prema Bogu, Dostojanstvo Ljudskog Bića, kategorija dostojanstvo itd.
Citate matematičara za ovaj tekst sam preuzeo iz radova Ten Mathematicians Who Recognized God’s Hand in their Work i drugi dio Ten Mathematicians Who Recognized God's Hand in Their Work (2)
PPPS
Spomenuo sam Lafforgueovo izlaganje Le Christ est la vérité, fondement d'un enseignement (Krist je istina, temelji katoličkog obrazovanja) koje sam slučajno pronašao, ali me se dojmilo zbog tema kojih se dotakao, pretpostavljam da bi moglo biti zanimljivo i ponekom čitatelju. (Tekst je na francuskome, ali google translate funkcionira dovoljno dobro, prijevod na engleski bolje funkcionira.) Kratko se aktivirao oko pitanja obrazovanja tako da na njegovoj stranici možete pronaći izlaganja slične tematike.
| Papa s mladim hrvatskim |
