srijeda, 9. prosinca 2015.

Sedam smrtnih grijeha u današnjem svijetu

Pakaluk u eseju Obstacles to Joy: The Seven Deadly Sins Today donosi zanimljiv osvrt na sedam smrtnih grijeha u današnjem vremenu. O zavisti kaže sljedeće;

Zavist je ožalošćenost zbog dobara drugog, ta dobra se promatraju kao nešto što umanjuje vlastitu izvrsnost. Suprotna je dobroj namjeri jer moramo biti zadovoljni kada se nešto dobro dogodi drugome. Zavist je suprotna revnosti koja podrazumijeva želju da postignem neko dobro za sebe koje sam uočio kod drugoga. Zavist i revnost oboje započinje s primjećivanjem da moj susjed ima neko dobro koje meni nedostaje. Revnost je dobar odgovor na uspoređivanje; odlučim steći dobro poput onoga koje moj susjed ima. Ali zavist je iskvaren odgovor; zato jer sam nesretan sa samim sobom postajem nesretan zbog dobra susjeda i odlučim ga svesti na svoju razinu. Za zavist su bitne dvije značajke; namjera da druge svedete na svoju razinu, i samozadovoljstvo zbog lošeg stanja drugog.

Danas je glavna manifestacija zavisti relativizam. Taj relativizam uključuje negiranje duhovnih dobara. Motiv je zavisti koja se sastoji od nesretnosti zbog same mogućnost da drugi mogu imati dobra koje vam nedostaju. Negirajući postojanje takvih dobara, u misli i namjeri, lišavamo druge istih.

Tri duhovna dobra koje se negira su istina, svetost i poslanje. Svi, tvrdi se, moraju imati jednako pravo na istinu; sve religije su istinite; svi stavovi su valjani. Ali zašto bi to vrijedilo? Zašto netko ne bi imao više istine od drugih? Očito, ako netko ima više istine od mene, ispravan odgovor bi bila revnost; trebao bih naučiti od njega i popraviti svoje neznanje. Relativizam o istini ima dvije karakteristike zavisti; svodi sve na istu razinu neznanja, i ohrabruje samozadovoljstvo u tom neznanju.

Zavist na svetost se iskazuje u relativizmu o sredstvima milosti: Boga se može štovati, tvrdi se, van crkva baš kao i unutra; Euharistija ne može stvarno biti tako važna kao izvor milosti da bude naša duhovna hrana; nijedan čin ne može odvojiti osobu od Božje milosti; možemo biti podjednako sveti ako ne molimo redovito kao i onda kada slijedimo plan redovne molitve. Unatoč jasnim dokazima da su te stvari važne, mi ustrajamo u našoj samodopadnosti oko njih kroz zavist.

Zavist zbog poslanja iskazuje se u relativizmu o stanjima života koji negira da neka dobra mogu biti postignuta u određenim stanjima života bez da su dostupna u drugim. Naravno, ako postoje različita stanja života, onda odabiruću jedno nužno se ograničavam i odvajam od nekih vrijednih dobara. U zavisti, negiram da drugi mogu steći dobra koja meni nedostaju, i tvrdim da mogu steći svako dobro za sebe samog. Ludost svećenika koji moraju biti političari, laici koji moraju biti klerici, starci koji žele biti mladići, žene koje žele biti muškarci, sve se to temelji na negiranju distinktivinih dobara, i pretpostavci da bi sva duhovna dobra trebala biti dostupna svima u svim trenucima.


PS

Pakaluk u već spomenutom eseju (Obstacles to Joy: The Seven Deadly Sins Todaynudi zanimljiv pogled na sedam smrtnih grijeha i njihove manifestacije u današnjem svijetu. U uvodu se osvrće općenito na značenje brojanja. (Pročitajte cijeli esej ukoliko ste u prilici.) Podsjeća na Sokrata koji je ukorio svoje učenike jer su znali koliko točno imaju novaca, ali nisu znali reći koliko imaju prijatelja. Da bi neku stvar prebrojali morate znati što stvar te vrsti je, morate ju poznavati.

Crkva je kroz svoju povijest razvila široko bogatstvo duhovnog znanja. Koliko postoji kardinalnih vrlina? Pa, da bi odgovorili, prvo morate znati što je vrlina i što znači da je kardinalna, a da bi to znali, morate prvo vjerovati da je poznavanje takve stvari moguće, i morate dovoljno mariti da bi stekli to znanje. Općenito o grijesima zapisuje:
"Neki grijesi uzrokuju druge grijehe. Očito, nestpljivost može uzrokovati izljeve [bijesa]; zavist može uzrokovati ogovaranje; pohota može dovesti do preljuba. U takvim slučajevima, sam uzrok može biti efekt drugog grijeha. Čovjek koji viče jer je nestrpljiv je možda nestrpljiv jer je pretjerano zabrinut oko svog novca. Smrtni grijesi (ili točnije, "glavni" [kapitalni] grijesi) su oni koji su obično polazišna točka za druge grijehe; oni su prvi uzroci grijeha koji povlače druge grijehe."

Sedam smrtnih grijeha su; Oholost, Škrtost (Pohlepa), Pohota (Bludnost), Zavist, Neumjerenost u jelu i piću, Srditost (Lutnja) i Lijenost. Radi se o početnim točkama drugih grijeha jer su povezani sa srećom; svaki od njih oponaša neki aspekt sreće ili na neki drugi način parazitira na njoj.

---

Neke od Pakalukovih primjedbi se mogu učiniti neobičnim, primjerice govoreći o smrtnom grijehu Lijenosti, kao današnji primjer navodi radoholičare – vjerujem da ćete se složiti da to nije nešto što bi većina očekivala.

Pakaluk objašnjava; Lijenost [sloth] se često miješa s neradom [laziness], ali to je nešto različito; radi se o stanju kada smo tužni zbog dobrote koju Bog posjeduje i želi podijeliti s nama. (Primjerice kada smo ogorčeni jer moramo ići nedjeljom na misu, kada smo zadovoljni jer smo spriječeni u odlasku na misu, kada čitamo novine umjesto Biblije itd.) Nerad je suprotan proizvodnosti i marljivosti, ali lijenost je suprotna radosti.

Prema njemu, danas je tipična manifestacija lijenosti ono što bi nazvali radoholičarstvo; dobrovoljno stavljanje u ropstvo, izbjegavanje kontemplacije. Ja jednostavno ne mogu pronaći vrijeme za molitvu jer sam prezauzet važnim poslom; moram biti na poslu u nedjelju, jednostavno je nemoguće da provodim vrijeme sa svojom obitelji.

Poziv na nužnost rada ima smisla za očajno siromašnog čovjeka, ali ne i za obrazovanog profesionalca koji ima puno opcija. Osjećamo neiskrenost, tajni ponos zbog činjenice da ste toliko važni što ste čvrsto vezani uz vlastiti posao, iznimka ste čovječanstva.

---

O ostalim grijesima piše; Škrtost (pohlepu) povezuje s onima koji su upali u nešto nalik mentalitetu kontrole. Kao primjer oholosti daje one američke sekularne katolike koji su zadovoljni zbog pozicija koje su neki nominalni katolici zauzeli u društvu; iako oni zapravo nikako ne utječu na kulturu.

Neumjernost u jelu i piću se obično povezuje s pretjerivanjem u količini, ali oduvijek je postojala svijest da postoje različite manifestacije, danas primjerice izbirljivost, preokupljenosti zdravom prehranom itd. O lošim efektima Pohote mislim da ne moram posebno pisati. Ono što je danas uočljivo da se uopće ne suprotstavljamo tim zlima, odnosno još gore, uopće ih ne prepoznajemo kao zla.

Još jedan zanimljiv primjer kojeg daje je ljutnja. Ne radi se o nestrpljivosti, niti o običnoj razdražljivosti. Ljutnja uvijek ima aspekt gnjeva. Pakaluk spominje feminističke aktiviste kao primjer ljudi koji pate od grijeha ljutnje. Bogate žene rođene sa svim privilegijama nauče se osjećati gnjev zbog navodne nepravde. Ti ljudi su ljuti, a to bi valjda samo po sebi trebalo značiti da su žrtve nepravde.

Na kraju završava;
"Teško je izbjeći smrtne grijehe: "široki je put koji vodi u propast". Jedan upečatljiv razlog za to je što svaki grijeh može pružati izgled upravo suprotan njegovom stvarnom karakteru. Tako lijenost preuzima oblik pretjeranog rada; neumjerenost u jelu i piću kao neuređen asketizam zdravstvenih fanatika; zavist se pokazuje kao lažna velikodušnost koja negira da itko ima istinu tako što tvrdi da je svatko posjeduje. Ono što je potrebno je da se kroz Božju milost ne "suobličujemo s ovim svijetom" nego da se transformiramo u Kristu, tako da možemo radosno "pokazati da je Božja volja ono što je dobro, prihvatljivo i savršeno.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove