U nastavku prenosim dio Haldenove recenzije Nagelove knjige Mind and Cosmos. Izvorna verzija recenzije A Tale of Two Thomases;
[...] Rasprava između konzervativaca i
liberala o statusu moralnosti imaju rijetko primijećenu povezanost
sa suvremenim sporovima oko evolucijske teorije ljudske prirode i sa
širim neslaganjem između neo-darwinista i zagovornika teističke
ideje da život u kozmosu nosi dokaze da je produkt uma.
Prilikom raspravljanja oko evolucije i kreacije, bilo je mnogo konfuzije, često namjerne, oko znanstvenih, teoloških i filozofskih ideja. Unatoč svome imenu, "znanstveni naturalizam" je metafizička doktrina, a ne empirijska teorija, koja smatra van dokaza, da je podrijetlo svemira, svijeta, i svog života, sadašnjeg i prošlog, potpuno objasnjivo u terminima fizikalnog procesa, uključujući nasumičinu genetsku mutaciji, nasljeđivanje i prirodnu selekciju.
Takvo razmišljanjem je očito
nespojivo s religioznim vjerovanjem da je svemir stvoren i da ljudska
bića imaju posebnu duhovnu narav. Znanstvenih dokaza evolucije
vrsta, i zajedničkog podrijetla, ima u izobilju, ali su također
neovisni o pitanju podrijetla svemira i nastanka života, neovisni su
po pitanjima imaju li ljudska bića umove ili duše. Konačno
podrijetlo svemira i materijalnosti, ili čovječanstva, pripadaju
metafizici. Stoga su tvrdnje "znanstvenog naturalizma", ili
skraćeno "naturalizma", nadišle strogu znanost i ušle u
sferu metafizike.
S druge strane, ako je svemir, kao što
teist tvrdi, uređena kreacija, onda dio tog poretka može
predstavljati osnovu za prirodni zakon koji se sastoji od vrijednosti
i principa koji su povezani s ljudskim dobrom, kao što je to Rorty
rekao; "struktura ljudske egzistencije, koja može služiti
kao točka moralne reference." Ova naizgled apstraktna
spekulacija oblikuje naše razmišljanje o vrijednostima i etici.
Što s uvjerljivošću naturalizma? Taj
kompozit empirijske teorije i naturalističke metafizike već je
kritiziran na znanstvenim i filozofskim temeljima, odvojeno od
religioznih interesa koji se obično povezuju s takvom kritikom. Neki
se pitaju je li prošlo dovoljno vremena za toliki broj modifikacija
potrebnih za raznolikost i kompleksnost kojoj svjedočimo u svijetu.
Pitanje podrijetla života je još
veće. S obzirom da evolucija pretpostavlja biološku reprodukciju,
sama evolucija nije u stanju dati njeno objašnjenje, a pokušaj da
je se objasni kao razvoj iz primitivne kvazi-replikacije suočava se
s izazovima koji ili pritajeno uvode reprodukciju ili ne uspijevaju
objasniti prijelaz.
Takvi problemi su privukli dosta pažnje
kod filozofa, ali mnogi su oprezni da ih ne optuže zbog simpatije
prema "inteligentnom dizajnu" i drugim
"neprijateljima" znanosti. To ukazuje na razinu
intelektualnog nasilništva kojeg treba imenovati, i upravo to je
učinio ugledni američki filozof Thomas Nagel u svojoj knjizi Mind
and Cosmos. [...]
***
Nagel pokušava opisati "kako
je to" vidjeti, čuti, misliti, biti, itd. Proučavanje
mozga može otkriti samo objektivne činjenice, ne prirodu
subjektivnog iskustva. Postoji praznina između objekta odnosno mozga
i subjekta odnosno osobe, potonje se ne može reducirati ni
objašnjavalački ni metafizički na prvo. Moždani procesi su
podložni fizikalnim uzrocima, ali misli su podložne logici. Isto
tako, kretanje je podložno fizikalnim ograničenjima, ali akcije su
podložne moralnim ograničenjima. U svakom slučaju, postoji
stvarnost koju ne možete objasniti materijalno. Nagel je dovoljno
naturalist da misli kako je svijest, rezoniranje i reagiranje na
vrijednosti ovisno o tjelesnoj strukturi, ali nije dovoljno
naturalist da bi mislio kako je navedeno jednostavno fizikalni
fenomen.
Ne iznenađuje što on sumnja da
neo-darwinizam može objasniti postojanje svjesnih, racionalnih i
moralnih bića. Smatra da subjektivitet bića nasljeđuje u njihovoj
animalnosti, što znači da sam život mora sadržavati faktore koji
mogu dovesti do nematerijalnih moći. Ne mogu nastati iz čisto
fizikalno-kemijskih interakcija. Stoga knjiga ima podnaslov: Zašto
je materijalističko neo-darwinovsko poimanje prirode gotovo sigurno
pogrešno. .
To predstavlja potpuni izazov za
kulturni i intelektualni status quo. Nagel je svjestan da će svako
propitivanje evolucijskog naturalizma biti smatrano, među
sekularistima, kao vrsta nelojanosti: Nudi nadu i ohrabrenje
opoziciji, kreacionistima, inteligentim dizajnerima, religioznim
filozofima, i svim ostalima koji spominju Boga-i-moral. Spreman
je podnijeti takvu kritiku i izgrditi sekulariste zbog njihovog
nasilništva prema zagovornicima inteligentnog dizajna i drugim
racionalnih skeptika, koje hvali zbog njihova propitkivanja
adekvatnosti evolucijskog naturalizma. No, vjerojatno ga također
zabavlja i pomisao na razočarenje kada religiozni čitatelji otkriju
da se i dalje protivi teističkom objašnjenju uma, razuma i
vrijednosti.[...]
***
Iako su filozofi i drugi obnovili
interes za argumente dizajna, takvi argumenti se pozivaju na
kozmološko ugađanje ili na ireducibilnu bakterijsku kompleksnost.
Argument kakvog daje Akvinski je zapostavljen zato što ljudi
pretpostavljaju da ga je potkopala evolucijska teorija, ali njegov
argument je potpuno kompatibilan s empirijskim dokazima specijacije,
zajedničkog podrijetla i genetičkog nasljeđivanja. Naravno, u
sukobu je s naturalizmom, ali adekvatnost, zapravo razumljivost,
naturalizma je ono o čemu raspravljamo. Mislim da je vrijeme da
preispitamo Tomin peti put.
Tri razmatranja. Prvo, za
razliku od poznatog argumenta dizajna Wiliama Paleya te "ireducibilne
kompleksnosti" Michaela Behea i drugih, Tomin argument se ne
oslanja na tvrdnju o strukturalnom odnosu dijelova unutar organa nego
je općenit. Drugo, argument prepoznaje funkcionalnu
organizaciju i usmjerenost-cilju aktivnost kroz raspon
prirode, a ne samo kod samo-usmjerenih racionalnih životinja,
stoga se preklapa s rješenjem kojeg Nagel preferira. I treće,
primjena principa da najviši učinak mora biti prisutan u svom
uzroku ili uzrocima implicira da proces razvoja koji je doveo do
racionalnih bića mora sadržavati razum i znanje.
Uzrok obdaren znanjem i inteligencijom
prema kojem su sve prirodne stvari usmjerene svojim ciljevima dolazi
blizu zaključka da je kozmos efekt onoga što možemo nazvati
"transcendentni ciljni agent." Teističko
razmatranje nudi mogućnost ujedinjavanja subjektivnog i objektivnog
za kojim traga Nagel. Prema takvom razmatranju svijet izranja iz, i
usmjeren je prema, stvarnosti koja je svoj učinak i svoj finalni
uzrok. Takav realizam ima mjesta za različite perspektive,
subsumirajući ih unutar nečega transcendentnog kroz ideju
zajedničke točke aktivnosti ili kognitivnog fokusa, odnosno Boga. [...]
PS
S obzirom da sam prenio mali dio
recenzije, i da možda niste upoznati s onime što Nagel pokušava i
općenito s njegovim kritičarima, moram ukratko reći par stvari;
Nagel smatra da poimanje materije kakvim operiramo u fizikalnim
znanosti predstavlja apstrakciju koja ne obuhvaća sva stvarna
svojstva materije - stoga nemamo niti zadovoljavajuće objašnjenje
uma i svijesti. Ili još jednostavnije, Nagel prepoznaje da
naturalizam ne nudi, i da u ovom obliku ne može nuditi, objašnjenje
poznatih problema. Inače, on odbacuje i teističko objašnjenje
svijeta - o tome sam objavio nešto ovdje. Dakle, mogli bi reći
da Nagel traži "treći put". (Zapravo se vraća
svojevrsnom teleološkom shvaćanju svijeta što bi ga trebalo
odvesti prema zaključcima koje očito nije spreman prihvatiti, ali
to sad nije bitno.)
Halden ističe bitne distinkcije; Prvo,
Nagel ne govori o samoj evoluciji, znanstvenoj teoriji koju prihvaća,
nego govori o naturalističkoj evoluciji odnosno naturalizmu, dakle
to je teorija koja nije znanstvena nego predstavlja različite
metafizičke dodatke koji sa samom znanošću nemaju veze. (Postoje
ljudi koji namjerno miješaju znanost i filozofiju, odnosno ubacuju
svoje metafizičke dodatke kako bi im priskrbili autoritet znanosti,
često s određenim političkim ciljem.)
Drugo, oštre kritike i napade
koje je doživio – s obzirom da je podnaslov knjige "Zašto
je materijalističko neo-darwinovsko poimanje prirode gotovo sigurno
pogrešno" možete
pretpostaviti kako je knjiga dočekana u mnogim krugovima –
potaknute su ispolitiziranom atmosferom. Nagel, kritizirajući
"svoje", ohrabruje neprijatelja u američkim kulturnim
ratovima. Ukoliko je naturalizam točan onda to ima implikacije na
moral, odnosno politiku i kulturu,a sekularisti neće mirno
promatrati dok se on upušta u preispitivanje njihovih vrijednosti.
Treće,
mnogi od onih koji glasno i samouvjereno, iz sekularne perspektive,
izjavljuju besmislice da je teizam nespojiv s evolucijom, ili da
evolucija nužno vodi do ateizma i slično; također misle da je
Tomin Peti Put isti poput Paleyeva argumenta, ali tomisti općenito
neće biti nimalo impresionirani Paleyem. (Haldane spominje
Peti Put jer bi mu mogao dati odgovore koje traži. Odnosno misli da bi
se Nagel, nakon što je pokazao nedostatnost materijalizma, trebao oterastiti teofobije i okrenuti
teističkim rješenjima - ili sam barem ja tako shvatio tu
sugestiju.) vidi post: Ojačava li Darwinizam Tomističke dokaze?
No, Nagel mi nije toliko zanimljiv, prenio sam Haldaneova razmišjanja jer ističe stvari povezane s evolucijom koje je potrebno istaknuti, neovisno o stvarima kojima se bavi Nagel.
