U nastavku prenosim jedan dio Feserova posta u kojem recenzira dio Rosenbergove knjige The Atheist’s Guide to Reality; izvorna verzija Reading Rosenberg, Part II.
Dakle, ima li Rosenberg ikakvih dobrih
argumenata za scijentizam? Nema. Zapravo ima samo jedan argument i
poprilično je loš. [...]
Kao što sam već napominjao, problem s
tvrdnjom da je znanost jedini pouzdan izvor znanja je taj što je ta
tvrdnja ili samopobijajuća ili trivijalna – samopobijajuća
ukoliko usko protumačimo što spada pod "znanost" (s
obzirom da je sam scijentizam metafizička i epistemološka teorija,
a ne stav kojeg su fizika, kemija ili neka druga određena znanost
utvrdili), a trivijalna ako protumačimo "znanost" u širem
smislu (jer u tome slučaju filozofija, odnosno metafizika i
epistemologija spadaju pod "znanost" baš kao i fizika,
kemija i slično.) [...]
Kako je to točno scijentizam utvrđen
kroz fiziku, kemiju, biologiju ili neuroznanost (ako prihvatimo
argumenta radi da je neuroznanost svodljiva na fiziku)? Predviđa li
scijentizam nešto što je rigorozno potvrđeno? Postoji li nešto
poput Michelson-Morley pokusa kojeg scijentizam objašnjava na način
koje druge teorije ne? Postaviti takva pitanja znači ponudit i
odgovor. Činjenica je da se neuroznanost nije niti približila
otkrivanju što se točno događa u mozgu kada znanstvenici formiraju
hipoteze, osmišljavaju teorije, predviđaju zaključke, razvijaju
eksperimentalne testove, pišu rezultate, šalju ih kolegama na
recenziju itd. Drugim riječima, neuroznanost nije objasnila niti
prakticiranje same znanost u čisto neuroznanstvenim kategorijama, a
kamoli da je pokazala kako druge prakse ne mogu rezultirati pravim
znanjem. Scijentizam ostaje ono što je uvijek i bio – čisto
metafizička spekulacija, ne empirijska teorija, a kamoli potvrđena
empirijska teorija.
***
[...] Rosenberg zapisuje;
Fenomenalna preciznost njenih predviđanja, nezamisliva snaga njenih tehnoloških primjena, i zadivljujući opseg i detalji njenih objašnjenja su snažan razlog za vjerovanje kako je fizika cijela istina o stvarnosti.
Dakle, Rosenbergov argument je zapravo
sljedeći;
1. Predikativna snaga i tehnološke primjene fizike su neusporedive s onima bilo kojeg drugog navodnog izvora znanja.
2. Prema tome, ono što nam fizika otkriva je sve što je stvarno.
Koliko je taj argument loš? Otprilike
kao sljedeći:
1. Metalni detektori su daleko uspješniji u pronalaženju novčića i drugih metalnih objekata na raznim mjesta od bilo koje druge metode.
2. Prema tome, ono što nam metalni detektori otkrivaju (novčići i drugi metalni objekti) je sve što je stvarno.
Metalni detektori su namijenjeni
onim aspektima prirodnog svijeta osjetljivim na detekciju putem
elektromagnetskih sredstava (ili što već). Ali neovisno o tome
koliko su u tome dobri – zapravo, čak i ako svaki put uspiju –
iz toga jednostavno ne slijedi da ne postoje aspekti prirodnog
svijeta osim onih na koje su osjetljivi. Slično tome, ono što
fizika radi – i nema sumnje da je u tome sjajna – je
opisivanje onih aspekata prirodnog svijeta podložnih
matematičkim modelima koji omogućuju precizna predviđanja i
tehnološke primjene. No, tu također ne slijedi da ne postoje drugi
aspekti svijeta.
***
Dakle oni koji odbacuju Rosenbergov
scijentizam nisu krivi zbog "posebnih iznimaka ili
samozavaravanja"; nego su za razliku Rosenberga u stanju
prepoznati očiti pogrešni zaključak (non sequitur).
Nažalost, samohvala je jedino što nam Rosenberg nudi uz svoj
omiljeni non sequitur. Evo još malo;
"Scijentizam" je pogrdna oznaka koju našem pozitivnom stavu pripisuju oni koji žele i ovce i novce – žele svoj teizam, a ujedno žele koristiti i uspjehe znanosti. Suparnici scijentizma nikada ne bi optužili svoje kardiologe ili automehaničare ili programere zbog "scijentizma" kada se radi o njihovom zdravlju, putovanju ili surfanju internetom. Ali samo pokušajte podložiti njihove neznanstvene običaje i norme, njihovu glazbu ili metafiziku, njihove književne teorije ili politiku znanstvenoj provjeri, odmah će ogorčeni odgovoriti da se radi o "scijentizmu".
Dakle prema njemu, osim ako se ne
slažete da je znanost jedini pravi izvor znanja, ne možete
dosljedno vjerovati da daje ikakvo znanje. To je uvjerljivo kao da
kažete da osim ako ne mislite kako metalni detektori jedini mogu
detektirati fizikalne objekte, onda ne možete dosljedno vjerovati da
oni mogu uopće detektirati ikakav fizikalni objekt. Možda
netko, tko misli da nam metalni detektori daju svo znanje o svijetu,
može napisati Metalurški
Vodič Kroz Stvarnost i
"tvrditi" kao u nastavku;
"Metalicizam" je pogrdna oznaka koju našem pozitivnom stavu pripisuju oni koji žele i ovce i novce - žele svoje kamenje, vodu, drvo, plastiku, a ujedno žele i metal. Suparnici "metalicizma" nikada ne bi optužili svoje prijatelje koji posjeduju metalne detektore kada im je potrebna njihova pomoć da pronađu ključeve od auta ili sitniš koji je upao u fotelju. Ali samo pokušajte podložiti njihove nemetalne običaje i norme, njihovu glazbu ili metafiziku, njihove književne teorije ili politiku metalnoj provjeri, odmah će ogorčeni odgovoriti da se radi o "metalicizmu".
Naravno, "metalicizam" je
apsurdna ideja; baš kao i scijentizam.
***
[...] U raspravama s Novo Ateističkim
tipovima možete se stalno susresti s takvim non sequiturom.
Na njega se misli kada neki internet nevjernik slavodobitno upita:
"Gdje su prediktivni uspjesi i tehnološke primjene filozofije
ili teologije?" Stvar je impresivna kao da naš izmišljeni
"metalicist" samodopadno zahtijeva: "Gdje su uspjesi
detektiranja metala u vrtlarenju, kuhanju i slikanju?" - a
zatim si da high-five sa svojim kolegom metalicistom kada ne
možemo ponuditi bilo koji primjer, pritom misleći kako je ustvrdio
da biljke, hrana i umjetnička djela, zapravo sve što nije metalno,
zapravo niti ne postoji. Ali zašto bi mi trebali vjerovati da nam
istinski pristup stvarnosti daju samo one metode koje su u stanju
detektirati metale? I zašto bi mi trebali vjerovati da ukoliko je
nešto stvarno, onda mora biti podložno matematički preciznim
predikcijama i tehnološkim primjenama kakve su karakteristične za
fiziku? Na to pitanje ne postoji odgovor koji nije
samo-referencirajući.
