U nastavku prenosim Scrutonov razgovor u emisiji Sun News. (Scruton je gostovao u Kanadi jer se održavala konferencija o njegovu radu - Thinking the sacred with Roger Scruton.) Intervju je općenito o konzervatizmu; preporučam da ga pogledate -The meaning of conservatism - jer ne prenosim precizne citate.
Voditelj: Kažete
da su anarhizam i socijalizam vjerovanja, ali konzervatizam je
filozofija? Koja je razlika?
R. Scruton: Ono
što mislim pod time, konzervativci imaju stav prema svijetu, nemaju
nužno sustav vjerovanja koji im daje doktrinu koju mogu nametati
drugima i pokušavati sistematizirati svijet prema svojim željama.
To je način... odgovor koji promatra svijet kao nešto dragocjeno,
mi smo ovdje ne da uništimo stvari i sve prenamijenimo na svoju
sliku nego upravo suprotno, da otkrijemo što je dobro i pokušamo to
očuvati.
V: Koja je razlika
između konzervatizma i libertarijanstva? Mislim da sam ja pola-pola.
Što bi konzervativac rekao primjerice o korištenju droga ili
prostituciji, a libertarijanac se ne bi složio i zašto?
RS: Libertarijanci
vjeruju da je ultimativna vrijednost sloboda, sloboda pojedinca. Sve
je potrebno opravdati u terminima toga; a sve što se upliće u tu
slobodu pojedinca nije samo pogrešno nego... politički treba
izbjegavati, nelegitimno je. Činjenica da se ljudi upuštaju u
određene aktivnosti, drogiranje ili prostituciju, ako to čine
slobodno, i nitko nije natjeran, onda se političari nemaju pravo
uplitati. Konzervativac, s druge strane, bi rekao; Ne, politika nije
samo izolirani stroj koji osigurava ljudsku slobodu, nego je
svojevrsni čuvar ljudskog društva ... da ovisimo o našim
političarima i zakonodavcima da zadrže u postojanju socijalni
poredak koji smo naslijedili. Naravno da se mora mijenjati, mora se
prilagoditi okolnostima koje se mijenjaju, svi prihvaćamo to, ali
jednostavno osloboditi ljude od dobro poznatih moralnih ograničenja
bez ikakvog obzira koje će biti posljedice nije nešto što bi
političar trebao raditi.
V: Pročitao sam
jedan od vaših sažetaka konzervatizama, mislim da sam to vidio na
twitteru; "Konzervativci pokušavaju očuvati socijalni kapital
od radikalne promjene", je li to dobar sažetak. Da
konzervativci pokušavaju zaštiti svoje veze i odnose od vanjskih
utjecaja?
RS: Da, točno je,
u mjeri u kojoj je to moguće s obzirom na broj znakova. Rekao bih da
je ideja socijalnog kapitala jako važna, dolazimo na svijet i
nasljeđujemo različite stvari. I taj kapitala nam omogućuje da se
suočavamo sa vrlo kompleksnim situacijama u kojima se moderni ljudi
nalaze, bez da sve moraju sami nanovo osmišljavati. Znamo da su naši
preci kroz mnoge generacije eksperimentirali sa stvarima, pokušavali
i ne uspijevali, prolazili su kroz katastrofe; ali ima i mnogih
uspjeha. Naš pravni sustav, i naše društvene institucije,
preživjele su jer su uspješne. Pomažu nam da reguliramo svoje
živote na način koji nam omogućuje da se razmnožavamo i
pronalazimo vlastitu sreću. To je mislim važno.
V: Čini mi se da
ljevica voli ideju novosti, sve mlado, sve što se rješava starog...
Mao Ce-tung je bio najgori u tome, želio se riješiti starog i
uvesti novo. Kako to da svaka generacija želi uništiti... Koliko
shvaćam vi sami ste bili radikal u hipi sceni 60-tima, je li to
točno? I kao ste to nadvladali?
RS: Zapravo nisam
bio neki radikal, a reći ću vam što me izliječilo. Bilo je to
kada sam bio mladić, od nekih 21 godinu, bio sam u Parizu za vrijeme
tzv. ulične revolucije 1969. Tada sam prepoznao upravo ono što se
spomenuli, da mladi ljudi koji demonstriraju na ulici ispod mog
prozora, na svome umu imaju uništavanje stvari, ali nemaju pojma
čime će ih zamijeniti. Naravno da je lako uništiti, jako je teško
stvoriti. Stvaramo sporo i kroz generacije, i to me potpuno
obratilo... vidjevši tu nekontroliranu želju, pohotu za
uništavanjem među svojom generacijom. Jednostavno mi se činilo da
ukoliko krenemo tim smjerom ništa neće ostati.
V: Slažem se da
kod mladih ljudi postoji impuls rješavanja starog, je li to samo
psihološka reakcija na vlastite roditelje. Možda to pogoni ovu
odraslu djecu... želite se pobuniti protiv roditelja kada ste djeca,
ali kada ste u tridesetima i četrdesetima onda se okrećete protiv
svijeta, banaka, policije...
RS: Naravno, u
ljudskoj je prirodni pobuniti se protiv roditelja, protiv neposrednog
naslijeđa, jer to je način oslobađanja od obitelji, odlazak u
svijet i preuzimanje odgovornosti za sebe, za ono što jeste i što
činite. Mislim da je pozitivna stvar u ljudskoj prirodi, da svi to
imamo, želju da se oslobodimo. Ali također imamo drugu želju,a to
je pronaći novi dom, i da popravimo štetu koju smo učinili, i da
nastavimo rad kojeg su učinili naši roditelji prije nego što smo
otkrili da nam se oni ne sviđaju. To je prirodni proces kroz kojeg
svi mi prolazimo, ali ljudi ostanu zatočeni u toj adolescentnoj
fazi, u toj fazi uništavanja, jer to je tako lako, lako je
uništavati stvari i pozivati se na vlastitu superiornu moralnu
prirodu jer to radite.
V: ... Je li ikada
postojalo vrijeme u povijesti kada nije postojao taj poriv
uništavanja prošlosti?
RS: Mislim da je
uvijek bilo ljudi koji su željeli radikalne stvari, ali je također
uvijek u prošlosti postojala norma. ... u obrazovanju, u svim našim
institucijama koje su naslijeđene, ljudi su osjećali da je njihova
prva dužnost poštivati te stvari. Mogli ste naravno
eksperimentirati, ali morate podučiti mlade stvarima koje su
naslijedili, a koje nisu u stanju stvoriti za sebe, kao što ih učite
jezik. Ne možete izmisliti jezik za sebe, sve te riječi, gramatiku,
i književnost koja ide uz njega, i shvaćanje svijeta koje ide uz
nju. To je nešto što se nasljeđivalo iz generaciju u generaciju.
Uz puno truda; i ako mislite da možemo to nanovo izmisliti za sebe,
zavaravate se.
[...] Još par
minuta intervjua možete poslušati na već spomenutom linku.
***
Drugi intervju - Roger Scruton on The Bolt Report. (Prilikom gostovanja u Australiji održao je i predavanje Liberty & Democracy in Western Civilisation) Tematika intervjua je nešto konkretnija, ljevica (u medijima) i sloboda govora.
Preskočit ćemo
uvod, voditelj pita: I zašto je toliko novinara ljevičara?
RS: Zato što je
puno lakše biti protiv stvari nego za. Da bi bili protiv nečega,
morate samo pokazati na nedostatke, i onda reći mi želimo
alternativu. Ne morate definirati alternativu. Ali ako branite
postojeće stvari onda ste u puno težoj situaciji, a novinarima je
to teško; upoznati se s poviješću, upoznati se s onime što se
dogodilo kada su ljudi pokušali živjeti bez pravnog poretka kojeg
su naslijedili itd.
V: A i
pretpostavljam da je to dosadnije, i nije neka priča...
RS: Da, upravo
tako, bitno je uzbuđenje.
V: Postoji li neki
razlog zašto je ljevica posebno jaka u državnim medijima?
RS: Zanimljivo je
to pitanje. Mislim da će općenito državni zaposlenici očito biti
skloniji zagovarati raširenu Državu nego manju, tako da su skloniji
braniti političare kojima je zadatak financirati ljude iz centralne
vlasti. To objašnjava jedan dio, ali nije samo to. Mislim da ukoliko
želite stvoriti karijeru u nekoj velikoj instituciji poput BBC-a,
morate se istaknuti, a puno lakše se istaknuti ako ste nepristojni
prema stvarima i naglašavate svoje neslaganje nego ako pokazujete da
prihvaćate nešto.
Ostatak intervjua
na već spomenutom linku.
***
Višestruko kvalitetniji razgovor sa Scrutonom, iz 1980-ih, o britanskom konzervatizmu - Realities: British Conservatism kojeg bih svakako preporučio, nešto je duži - otprilike traje pola sata - ali donosi pronicljive odgovore na različita pitanja vezana uz konzervatizam. Ukoliko želite shvatiti, ili nekome prenijeti, ideje konzervatizma ovo je sjajan početak tako da je vrijedno poslušati. (O Progresu, intelektualcima, Thatcher, demokraciji...)
Također je nedavno dao radio intervju za serijal Ideas - Scrutinizing Roger Scruton. Razgovor je nešto osobniji, možda je uvod malo dosadniji, ali ima zanimljivih razmišljanja o različitim temama. Nažalost, iako zanimljivo, često nije jasno za što se točno Scruton zalaže, ili se barem ja ne slažem s nekim stvarima. (Ne pratim baš Ideas, ali sjećam se da sam slušao razgovore istog novinara s Reneom Girardom, i Ivanom Illichem - mislim da taj nije online nego sam pronašao negdje za preuzimanje.)
PS
Naravno, kada
govorimo o konzervatizmu, ne govorimo o očuvanja onih institucija
koje su osmišljene upravo za poticanje različitih reformi. Danas bi
možda bilo točnije reći da su konzervativci oni koji su za
ukidanje velikog broja programa i za utvrđivanje one kulture koja je
uvelike zapostavljena. Ipak, mislim da izraz konzervatizam opisuje
nešto bitno i nešto što možemo prepoznati iako možda nije lako
definirati.
vidi kategoriju konzervatizam
vidi kategoriju konzervatizam
_____
Iako u postovima
koji se bave konzervatizmom ne mislim konkretno na pitanja vezana uz
Crkvu (izuzetak ovdje), mislim da su određena razmišljanja
vezana uz konzervatizam (nasljeđivanje onoga što ne možemo sami
osmisliti, pažljive promjene, višegeneracijsko oblikovanje itd.) posebno relevantna za mnoge stvari u Crkvi, primjerice liturgijska
pitanja i slično.
(Pitanja
ortodoksije i heterodoksije, unatoč onome što mediji propagiraju,
nemaju stroge veze s -američkom - političkom podjelom na liberale i
konzervativce, ili kulturnom podjelom na tradicionaliste i
progresivce - ovakvi kulturni i politički pojmovi se miješaju, i
sam to često radim. Inače, različite osobe koje mediji hvale kao
"liberalne" ili "progresivne" katolike nisu
nikakvi katolici.)
