Friedrich Hayek objavio je svoje posljednje djelo pod nazivom The Fatal Conceit (1988), ali u njemu nije pokušao ponoviti svoja ekonomska razmišljanja i poznatu povezanost ekonomskog kolektivizma i političke tiranije nego se pokušao pozabaviti najfundamentalnijim pitanjima čovječanstva: temeljem i očuvanjem naše civilizacije. U nastavku prenosim neka razmišljanja iz članka God, Hayek and the Conceit of Reason, autora Jonathana Neumanna.
Pod civilizacijom,
Hayek je mislio na "produženi poredak ljudske suradnje",
također poznato (pogrešno) kao kapitalizam. Prema Hayeku, taj
poredak, i konkretnije, tradicionalni moral na kojeg se oslanja,
omogućen je nečim drugim od ljudskog instinkta i razuma. Sama
fatalna uobraženost je, objašnjava on, pretjerana vjera u razum,
utemeljena na pogrešnoj i opasnoj ideji da mi možemo konsturirati
ono što zapravo moramo naslijedili ili naučiti. Ta uobraženost je
fatalna jer rezultira u kolapsu društva i povratku divljačkim
instinktima. Umjesto toga, moralnost leži između instinkta i
razuma, a "učenje kako se ponašati je više izvor nego
rezultat uvida, razuma i shvaćanja".
Za razliku od
njegovih ekonomskih i političkih filozofija, Hayekova moralna
filozofija je manje poznata iako je tvorila kulminaciju njegova
životnog rada. Njegova kritika razuma je temeljita, ali njegovo
vlastito shvaćanje tradicionalnog morala ima nedostataka, i čini se
da se s time slagao.
Hayek smatra da centralizirajući
impuls suvremene zapadne političke ekonomije proizlazi iz
"pretpostavljenog racionalizma" kojeg on naziva
"scijentizam" ili "konstruktivizam", i koji
izražava "duh vremena". Ta pretpostavka je produkt
"litanije pogrešaka", koju on pokušava razmrsiti i
prokazati. Navodi četiri osnovna filozofska pojma koja su, tijekom
nekoliko stotina godina, formirali osnovu takvog razmišljanja:
racionalizam koji negira dostupnost vjerovanja utemeljenih na
bilo čemu osim iskustvu i rezoniranju; empiricizam koji
smatra da su sve izjave koje tvrde da izražavaju spoznaju ograničena
na one čije opravdanje ovisi o iskustvu; pozitivizam koji je
definiran kao stav da je svaka istinska spoznaja znanstvena, u smislu
koegzistencije i sukcesije vidljivih fenomena; i utilitarizam
koji "smatra da je užitak i bol svih na koje utječe akcija
kriterij njene ispravnosti".
Hayek tvrdi da "u
takvim definicijama, pronalazimo poprilično eksplicitno ...
deklaraciju vjere u modernu znanost i filozofiju znanosti, i njihovu
deklaraciju rata protiv moralne tradicije", zato što
"vodeće moralne tradicije koje su stvorila i koje stvaraju
našu kulturu... ne možete opravdati na takve načine".
Da pojasnimo,
Hayek iščitava iz tih definicija nekoliko povezanih pretpostavki
koje imaju kritičari tradicionalnog morala: da je nerazumno
slijediti ono što ne možete opravdati znanstveno ili dokazati
promatranjem; da je nerazumno slijediti ono što ne razumijete; da je
nerazumno slijediti određeni smjer osim ako je njegov cilj potpuno
određen unaprijed; i da je nerazumno činiti išta, ne samo ako
efekti toga nisu potpuno jasni unaprijed, nego i ako nisu potpuno
vidljivi i – što se tiče utilitarizma – smatrani
korisnim. Osim toga, kada je moral utemeljen na razumu, onda slijedi
da ono što je nerazumno također postaje moralno sumnjivo.
Problemi s ovim pristupima,
objašnjava Hayek, je što ne pokazuju nikakvu svijest da mogu
postojati ograničenja naše spoznaje ili razuma u određenim
područjima; ne smatraju da je dio zadatka znanosti otkriti te
granice; i ne pokazuju nikakvu radoznalost kako je prošireni poredak
zapravo nastao, kako je održavan i koje mogu biti posljedice
potkopavanja ili uništavanja tih tradicija koje su ga stvorile i
koje ga održavaju.
Veza između
konstruktivističkog racionalizma ( izgradnje morala od nule) i
socijalističke misli, prema Hayeku, je ta što oboje proizlaze iz
shvaćanja poretka kao aranžmana i kontrole na temelju akumulacije
svih činjenica. Ali, kao što je Hayek ranije pokazao u svom eseju
"The Use of Knowledge in Society",
prošireni poredak nije mogao biti takav poredak, jer je akumulacija
svih potrebnih činjenica jednostavno nemoguća. Slično tome,
tvrdi on, prakse tradicionalnog morala ne samo da neispunjavaju, nego
niti ne mogu ispunjavati, zahtjeve ili kriterije koje zahtijeva
scijentizam. Stoga su nužno "nerazumne" i "neznanstvene".
Hayek navodi da to nije "novost" jer je David Hume prije
više stoljeća zaključio da "pravila morala nisu zaključci
našeg razuma".
To ne vrijedi samo
za tradicionalne moralnosti (uključujući Boga, seks, obitelji i –
posebno zanimljivo Hayeku – privatno vlasništvo,
ušteđevinu, razmjenu, poštenje, točnost i ugovor), nego vrijedi i
za "bilo koji mogući moralni kodeks, uključujući svaki
kojeg socijalist može ikada osmisliti." Stoga ako bi
nastavili tim opasnim putom – kao što "sve verzije
scijentizma preporučaju" uskoro bi se "vratili
na razinu divljaka koji vjeruju samo svojim instinktima".
Dakle nijedna rasprava o moralu ne može se legitimno baviti
znanstvenim opravdanjem zato što to nije moguće dostići, stoga se
ništa ne može dobiti - ali se sve može izgubiti.
Međutim,
uspostavivši granice razuma pri konstruiranju morala, Hayek skreće
sa svog puta. [...]
***
Još prenosim zaključni dio članka;
[...] Ipak, pita
se, ako blagotvorni efekti moralnosti nisu bili poznati unaprijed,
odakle potječe moral? I kako je moral izdržao unatoč protivljenju
instinkta i, u novije vrijeme, nasrtaja razuma? "Tu dolazimo
do religije."
Sviđalo se to
nama ili ne, zapisuje Hayek, "dugujemo postojanost određenih
praksi i civilizaciju koja je njihov rezultat, vjerovanjima koja nisu
točna – ili provjerljiva ili dokaziva – u istom smislu kao što
su to znanstvene izjave." Poput drugih, on nije "spreman
prihvatiti antropomorfno poimanje osobnog božanstva", ali
"prerani gubitak onoga što smatramo nečinjeničnim
uvjerenjima bi lišilo čovječanstvo moćne podrške u dugom razvoju
proširenog poretka kojeg danas uživamo." Gubitak tih
vjerovanja bi stvorio"velike poteškoće", stoga
"čak i agnostik mora priznati da dugujemo naš moral, i ...
ne samo našu civilizaciju nego same naše živote, prihvaćanju
takvih znanstveno nepoželjnih činjeničnih tvrdnji."
Međutim, ta
priznanja predstavljaju daljnju poteškoću. Hayek cijeni ulogu
monoteističkih religija (i onih koje podržavaju privatno
vlasništvo) u održavanju naše civilizacije, i on prepoznaje da,
baš kao što današnji stručnjaci ne mogu konstruirati moral sa
spoznajom njegovih efekata, tako ni te religije nisu mogle biti
osnovne od strane urotničke elite kao neka plemenita laž ili opijum
masa; Ali nije voljan napraviti vjerni korak i shvatiti te religije
(i moralne sustave koje ispovijedaju) na njihovu terenu. Čini se da
dijeli Napelonov sentiment da; "ne vidim u religiji misterij
Utjelovljenja, nego misterij društvenog poretka."
To oklijevanje
znači da Hayek savjetuju suvremenom društvu da cijeni ograničenja
znanja, a čovjeku savjetuje da slijedi zakone moralnosti koji su
uvelike utemeljene na religioznim idejama u koje nije potrebno
vjerovati. No, zašto bi to čovjek trebao činiti? Čini se kako
Hayek može ponuditi samo poznati odgovor da je tradicionalni moral
jedini način na koji znamo da civilizacija može potrajati. Ali
implikacija je da bi čovjek trebao potisnuti nagon (i mogućnost
neposrednog užitka) ili zanemariti razum samo kako bi ostavio
civilizaciju sljedećoj generaciji. Hayek je svjestan nedostatak
takvog nenadahnjujućeg obrazloženja i čini se da nije zadovoljan.
"Dugo sam
oklijevao trebam li umetnuti tu osobnu bilješku ovdje,"
zapisuje Hayek, misleći na te primjedbe o religiji. Objašnjava da
ih je odlučio zapisati jer čuti te argumente od "agnostika"
može ohrabriti religiozne ljude da "slijede one zaključke
koje dijelimo."
Hayek je proveo svoj život zalažući
se za slobodu čovjeka, a The Fatal Conceit je njegov
posljednji doprinos tome. Međutim, pitanje je kako bi čovjek onda
trebao koristiti tu slobodu. I to je pitanje koje Hayek nije bio u
stanju odgovoriti jer nije mogao prijeći prag vjere. Ipak, prepoznao
je, u svojim posljednjim objavljenim riječima, da o "tom
pitanju može ovisit opstanak naše civilizacije"
PS
Zanimljiva
razmišljanja koja sjajno opisuju probleme na koje nailaze
konzervativci. Konzervativac ne vjeruje da možemo sami konstruirati
sve što nam je potrebno – moral, običaje, pravila - da bi
vodili svoje živote i živjeli s drugima, sklon je promatrati
društvo kao ugovor između preminulih i nerođenih - nasljeđujemo
ono što sami ne možemo stvoriti, i prenosimo to sljedećoj
generaciji.
Naravno,
naprednjak će potpuno odbaciti takvu ideju, on ima svoj veliki mozak
i u stanju je konstruirati sve što želi i kada to želi, posljedica
nema, ili su pozitivne jer ih je sve predvidio i konstruirao je dobar
sustav. Drugi riječima, naprednjak zahtijeva objašnjenje u obliku u
kojem ga konzervativac nije u stanju dati, konzervativac ne vjeruje u
ono što naprednjak zahtijeva; mogućnost takvog konstruiranja
društva.
(Inače,
govorim o konzervatizmu kao takvom, naravno da će se mnogi
konzervativci uz sam konzervatizam oslanjati na određenu moralnu
teoriju, religiju... Zapravo, drugi dio članka pokazuje da sama Hayek-Burkeova pretpostavka nije dovoljna - nešto o tome u postu Konzervativci i tradicija. Možemo mi prepoznati vrijednost nekih
normi u društvu, ali zašto bi ih se držali? Vjerujem da mnogi, ili
barem neki, prepoznaju vrijednost tradicionalnih seksualnih normi,
njihovu važnost za prijenos socijalnog kapitala sljedećoj
generaciji, ali zašto bi se netko suzdržavao, zašto ne djelovati
po svojim instinktima? Zašto se žrtvovati kada možemo raditi što
god želimo? Uostalom, nije teško uvjeriti sebe da baš ono što
radimo ima dobre posljedice i donosi užitak svima uključenima. )
Ukoliko ste
naprednjak sada možete uzviknuti, "Aha, znao sam,
konzervativci su protiv razuma". Ali to nije ono što Hayek
opisuje, on govori da takva promišljanja imaju svoja ograničenja,
odnosno da je iracionalno tvrditi da takva ograničenja ne postoje; a
ako vas zanima koji je problem s razmišljanjem i konstruiranjem
društva možete pogledati primjere iz 20. stoljeća. (Nesumnjivo da
su mnogi od pokretača popularnih pokreta bili inteligentni, da ih je
vodio razum, da su stvarali nova i bolja društva oslobođena
predrasuda, tradicije i praznovjerja; Ipak, rezultati nisu pohvalni –
i to ne samo zbog broja mrtvih, nego zbog novonastalog ljudskog
stanja.)
Moram spomenuti, s obzirom da su mi to istaknuli kada sam prošli put pisao o Hayeku u kontekstu konzervatizma, da se Hayek nije smatrao konzervativcem.
Objavio sam više postova o njemu, vidi kategoriju Hayek, posebno
citat Zlostavljanje razuma, i povezani Burkeov citat O Tradiciji i Miješanju u ono što ne razumijemo. S obzirom da je to sve povezano sa scijentizmom vidi scijentizam kategoriju, posebno Zaslijepljeni Scijentizmom.
