Dokle god ga ne shvaćaju ozbiljno,
čovjek koji govori istinu može živjeti neko vrijeme u demokraciji.
Nakon toga, otrov.
Kako bi transformirali ideju
"društvenog ugovora" u eminentno demokratku tezu
potreban je sofizam biračkih prava. Ustvari se pretpostavlja da je
većina ekivalent cjelokupnosti, ideja koncenzusa je iskrivljena u
totalitarnu prisilu.
Reakcionar je izumio dijalog nakon što
je uvidio razliku između ljudi i raznolikost njihovih intencija.
Demokrat se upušta u monolog jer se čovječansto izražava kroz
njegova usta.
Ljubav prema narodu je vokacija
aristokrata; demokrat ne voli narod osim tijekom izbora.
Oni koji negiraju postojanje
pozicija, ne mogu ni zamisliti s kojom jasnoćom ostali vide njihovu.
Što su ozbiljniji
problemi, to je veći broj nekompetentnih ljudi koje demokracija
poziva da ga riješe.
U aristokratskom razdoblju ono što ima
vrijednost je neprocjenjivo; u demokratskom razdoblju ono što nema
cijenu nema vrijednost.
Nikome od nas nije teško voljeti
susjeda koji je slabiji od nas; ali voljeti nekoga za koga znamo da
je superiorniji je već druga stvar.
U demokraciji, jedini čovjek koji se
nasmiješi svima je političar u potrazi za glasovima. Nitko drugi si
ne može dopustiti taj luksuz; svatko je svakome suparnik.
Nitko se ne može
pronaći tako što traži samo sebe.
Čovjek nastaje iz zvijeri kada
hijerarhijski uredi svoje instinkte.
Sloboda je pravo da budete drugačiji;
jednakost je zabrana da budete drugačiji.
Niveliranje je barbarska zamjena za
red.
Individualizam nije antiteza
totalitarizma nego uvjet za njega.
Tamo gdje nestanu i posljednji tragovi
feudalnih odnosa, sve veća socijalna izolacija pojedinca i njegova
sve veća bespomoćnost guraju ga u totalitarnu masu.
Umjesto što traže objašnjenje
činjenice nejednakosti, antropolozi bi trebali tražiti objašnjenje
ideje jednakosti.
Čak i kada bi mogli ukloniti
nejednakost, trebali bi je preferirati iz ljubavi prema polikromiji.
Da su ljudi rođeni jednaki, izmislili
bi nejednakost da ubiju dosadu.
Tamo gdje običaji i zakoni
dopuštaju svakome da teži za svime, svatko živi frustiranim
životom, neovisno o poziciju koju zauzme.
Nepravedna nejednakost se ne liječi
jednakošću, nego pravednom nejednakošću.
Svatko se osjeća boljim od onoga što
radi zato što vjeruje da je superioran onome što je. Nitko ne
vjeruje da je malen kao što stvarno je.
Civilizirano društvo zahtijeva da u
njemu, kao u starim kršćanskim društvima, jednakost i nejednakost
budu u stalnom dijalogu.
Tajna težnja svakog civiliziranog
društva nije ukidanje nejednakosti, nego njeno odgajanje.
Birokracije je jedno od sredstava
demokracije koje se pretvori u njezin cilj.
Birokracija u konačnici uvijek košta
narod više od više klase.
Tko god pokušava educirati, a ne
iskoristiti narod, ili dijete, ne govori mu dječjim rječima.
Demagogija je pojam kojeg demokrati
koriste kada ih demokracija plaši.
Borba između demokratskih sekta
privremeno ih odvraća od rastavljanja društva.
Sredstvo demokracije je teror, a cilj
je totalitarizam.
Započeli su nazivanjem liberalnih
institucija demokratskim, a na kraju nazivaju demokratski despotizam
liberalnim.
Kada jednakost dopusti slobodi da uđe,
prošulja se i nejednakost.
Profesionalni
obožavatelji čovjeka vjeruju da su ovlašteni prezirati ljude oko
sebe. Obrana ljudskog dostojanstva omogućuje im da budu grubi prema
svome bližnjem.
Sekularni zadatak "demokratizacije
kulture" kao rezultat nije postigao da se više ljudi divi,
primjerice Shakespearu ili Racinu, nego da više ljudi vjeruje da im
se dive.
Osnovno postulat demokracije: zakon
je savijest građanina.
Tjeskoba zbog propasti civilizacije
pogađa reakcionara; demokrat ne može žaliti za nestankom nečega o
čemu ništa ne zna.
Demokrat je u stanju žrtovati čak i
svoje interese radi svojeg zamjeranja.
Reakcionar teži uvjeravanju većine,
demokrat je podmićuje obećanjem dobara drugih ljudi.
Bez hijerarhijske strukture nije moguće
transfomirati slobodu iz bajke u činjenicu. Liberal uvijek prekasno
otkriva da je cijena jednakosti svemoćna država.
Pomoću pojma "kulturne evolucije"
demokratski antropolog pokušava izbjeći pitanje biologije.
Kada mu je neugodno zbog nekog
zaključka u društvenim znanostima, demokrat promijeni metode.
Narod
nikada ne izabire, u najboljem slučaju ratificira.
Nicolás Gómez Dávila, Democracy & Equality
