Iskustvo smrti postat će sve bolnije i
bolnije, suprotno onome što mnogi ljudi vjeruju. Zbog nadolazeće
eutanazije bit će bolnije jer će staviti naglasak na osobne odluke
koje su kroz povijest bile blaženo strane čitavom problemu
umiranja. Smrt će postati još nepodnošljivija jer će ljudi
osjećati odgovornost za svoju vlastiti smrt i osjećati će moralnu
obvezu da svoje rođake oslobode svoje neželjene prisutnosti.
Eutanazija će dodatno povećati problem kojeg njeni zagovornici
misle da će riješiti.
René Girard
PS
Nedavno je umro Rene Girard. (Više
René Girard, French Theorist of the Social Sciences, Dies at 91, The 'Darwin of the Human Sciences': Rene Girard, a Theological Retrospective, René Girard, Church Father itd.)
Objavio sam intervju s njime kojeg
možete pročitati ovdje - Intelektualci kao Kastratori Smisla: Intervju sa Réneom Girardom, a na dnu spomenutog posta se nalazi
nekoliko poveznica preko kojih se možete upoznati s njegovim radom.
U međuvremenu su na yt objavljene snimke opsežnijeg razgovora
serijala Ideas; prvi dio ovdje René Girard CBC interview. Također, eseji aktualne tematike Are The Gospels Mythical i On War And Apocalyps
Girard je poznat po svojoj teoriji
mimetike i mehanizmu žrtvenog jarca. Ukratko, i pomalo neprecizno,
to bi glasilo; Ljudi žele različite stvari zato što imitiraju tuđe
želje, žele nešto zato što to žele i drugi – a to dovodi do
sukoba koje je potrebno razriješiti. (Mimetika je vidljiva iz
načina oglašavanja, ali i svakodnevnog ponašanja ljudi; žele
stvari koje imaju njihovi susjedi i nesretni su bez njih, žele
partnericu koja je zauzeta itd. Dvije od Deset Zapovijedi su
posvećene tom problemu. Vjerujem da je osvješćivanje tog
"natjecanja" nešto što je vrijedno naučiti od Girarda. )
Girard je na početku karijere bio
popularan u sekularnim krugovima jer je svojim teorijama ponudio
potpuno sekularni opis nastanka religije, prijelaz iz animalnosti
prema humanosti. Ipak, netipično za današnji akademski svijet, Girard je
vjerovao u istinitost kršćanstva. Suprotno razmišljanjima koja su
prisutna kroz zadnjih nekoliko stoljeća, Girad svojom komparativnom
antropologijom naglašava razliku kršćanstva i arhaičnih religija.
Kršćanstvo ih demistificira. Iako se navodna sličnost Evanđelja
određenih mitovima smatra argumentom protiv kršćanstva, ti mitovu
ne pružaju način kako protumačiti Evanđelja nego upravo suprotno;
Evanđelja nam otkriva kako protumačiti mitove.
Zapisi u Bibliji se radikalno razlikuju
od mitova u antičkom svijetu. Biblija obznjanjuje nevinost žrtvi i
krivnju ugnjetivača. Iako nam se to danas (nakon širenja Evanđelja)
čini prirodnim, u klasičnim mitovima vrijedi suprotno, žrtve
stvarno jesu krive i zaslužuju kaznu (nakon koje se vraća mir u
društvo).
Očito, opis Girardovih razmišljanja
iziskuje više prostora. Za kraj još jedan citat;
Umjesto da imitira Isusa, Petar želi da Isus imitra njega. Ako dvojica prijatelja imitiraju želje drugoga, oboje će željeti isti stvar. Ukoliko ne mogu dijeliti tu stvar, onda će se natjecati za nju, postaju istodobno i model i prepreka drugome. Konkurentne želje inteziviraju ojačavanjem modela i prepreke jedno prema drugome, a zatim eskalira mimetsko nadmetanje; divljenje zamjenjuje gnjev, ljubomora, zavist, mržnja i na kraju, nasilje i osveta. Da je Isus imitirao Petrovu ambiciju, oboje bi se počeli natjecati za vodstvo nekakvog ispolitiziranog "Isus pokreta". Osjećajući opasnost, Isus žestoko prekida Petra: "Nosi se od mene, sotono! Skandalon si mi..."
(Još par ideja iz istog eseja; Evanđelja
dramatiziraju ljudsku nesposobnost učenika da odole gomili tijekom
Pasije. Iako bi Raspeće trebalo samo pogoršati stvar, ta šačica
slabića uspije u onome što prije nije - uskrnuće je odgovorno za
promjenu.)
S obzirom da je
pisao o žrtvovanju i mimetici, postoje određeni girardianski uvidi
i u pitanju terorizma, no ne znam koliko rasvjetljavaju situaciju. Još jednom podsjetnik na raniji post; Intelektualci kao kastratori smisla u kojem spominje različite fenomene koji obilježavaju moderni svijet.
Rene Girard, RIP
