U proteklih nekoliko
godina napisao sam [BGC] tri knjige: Thought Prison (O
političkoj korektnosti ili Novom Ljevičarstvu); Not Even Trying
(o korupciji i kolapsu prave znanosti); i Addicted to Distraction
(o masovnim medijima).
Teme su povezane
zajedničkim uzrokom, a taj je, da kao društvo, Zapad dobiva ono što
želi.
---
Ljevičarstvo je
ukorijenjeno u otpadništvu i ateizmu – odbacivanju Boga,
kršćanstva, Crkve. Umjesto života posvećenog potrazi za
svetošću željeli smo sekularno društvo utemeljeno na potrazi za
srećom – i sada smo to i dobili.
Znanost je bila temelj
industrijske revolucije, pokrenula je neviđenu moć. Znanost je bila
proizvod malog broja samomotiviranih tražitelja istine; umjesto toga
željeli smo znanost pretvoriti u izmjerljivi i menađerljivi
industrijski proces – i to smo dobili – ogromnu i skupu
birokraciju; ali u njoj nema znanost.
Željeli smo zabavu, i
distrakciju, masovnih medija. Odabrali smo biti povezani s masovnim
medijem umjesto povezanosti s ljudskim društvom, ili samoće–
to smo i dobili. Odbacili smo zdrav razum, vjerujemo da je život
takav kakvog god ga mi odlučimo definirati – a masovna mediji
su pružili svijet koji je to i omogućio.
Željeli smo vjerovati u
svijet masovnih medija – umjesto vjerovanja u ono što znamo iz
iskustva – i vjerujemo da su masovni mediji stvarnost; a
stvarnost je što god mi želimo da je.
Zapadno društvo je
postalo nepošteno, iskvarenost je prihvaćena. Virtualna stvarnost,
propaganda i laži poželjnije su od istine – dopušten nam je
naš svijet spinova i dezinformacija.
Radikali su smatrali da
je obrazovanje prevara – i u to su ga pretvorili. Pozicije,
poslovi, nagrade i kvalifikacije su dodijeljene onima kome su ti
radikali naklonjeni; sadržaj je ispran. Stari radikali su rekli da
je škola čuvanje djece – a moderni radikali su to produljili
do fakulteta – sada imamo čuvanje odraslih... jer sve veći
udio populacije sa sve većim troškom, proteže se dalje u ono što
je nekada bila zrelost.
Otuđenje, izolacija i
sanjarenje je poželjnije od stvarnosti obitelji. Ono što je nekada
bilo rezervirano za nekolicinu bogatih boema danas je masovno
proizvedeno, i demokratski dostupno svima.
Volimo tvrditi da je
život besmislen i nema svrhe, kako bi uvjerili sebe i druge da je to
istina; da je Bog (već dugo) mrtav, da je moral izum, da je ljepota
relativna i subjektivna, da je istina što god ljude možete
natjerati da vjeruju – pa, naše želje su nam ispunjene:
Nihilizam je prije bio ograničen na nekolicinu radikalnih filozofa i
umjetnika – sada je nihilizam uobičajen.
Brak i obitelj se
smatra zlim, sve više ih se razara – širi se promiskuitet i
preferencija za socijalnim medijima – to je ostvareno!
Želimo smo se
upuštati u seksualne odnose bez da imamo djecu, seks bez braka, seks
sa svakime tko nam se sviđa – dobili smo to; zajedno sa
univerzalnim prikazima, raspravama i dramatizacijama. Seksualna
revolucija više nije "oslobođenje" nego psihoza –
promoviranje seksualnih vrlina je zabranjeno i kažnjivo –
promoviranje seksualnih deluzija je sveprisutno i obvezno; zato jer
nam je dopušteno da vjerujemo i provodimo što god želimo.
Izabrali smo, to ima
posljedice koje vidimo, osjećamo, živimo – i svejedno se
držimo izbora. Činjenica da moramo biti uništeni; i mi smo
odlučiti to učiniti sami. To nam je i dopušteno.
Čak i nakon desetljeća
samoizazvanog propadanja, moderni čovjek je premoćan – jer
stalno zlostavljamo moć koju imamo, svaku novu moć.
Pretpostavimo da je
svijet još uvijek pun znanstvenih genija, i da su ljudi još uvijek
inteligentni, obrazovni i samomotivirani kao što su nekada bili?
Pretpostavimo da i dalje imamo velike tehnološke napretke? Za što
bi ih koristili? Pretpostavimo da još uvijek ima velikih
skladatelja, pisaca, filozofa? Kakva vjerovanja bi oni poticali?
Ne, ne može nam se
povjeriti moć, stoga nam se moć oduzima – ali ne izravnim
djelovanjem Boga, nego jednostavno omogućavanjem da imamo ono što
stalno tražimo. Čitav proces je prikriven ukorijenjenim
kulturalnim preferencama za nepoštenjem i deluzijama. Još jedan
izbor koji ima posljedice.
Davši nam ono što smo
tražili i dopustivši posljedicama da se razviju, mislim da Bog ima
jednostavan plan – svesti nas na osnove, koje je teško negirati. I
započeti ispočetka. S obzirom da smo odbacili kršćanstvo, sada
smo sub-kršćansko društvo – jer nismo pogani. U našoj
aktivnoj moralnoj inverziji i promicanju zla i ludosti, postali smo
sub-pogani, gori od pogana.
(Poganizam je bio dobar,
ali nepotpun, stoga iskrivljen
– mi nismo nepotpuni nego obrnuti. Poganska dobra su bila dobra
ali im je nedostajala kršćanska ravnoteža i potpunost; a danas je
većina dobra prozvana zlim.)
Sve ovisi o našim
izborima; ali očekivani kraj našeg željenog samouništenja
vjerojatno neće biti oporavak kršćanstva – jer smo previše
otišli u iskvarenost izabranih vjerovanja; kraj će bit nešto
puno niže od toga.
Oporavak Zapada
vjerojatno ne može biti puno bolji od obnavljanja prirodne religije
– priznanja stvarnosti poput duše, dobra i zla, našeg
sudjelovanja u stvarnosti, stvarnosti bogova.
Na temelju toga,
kršćanstvo se može nanovo izgraditi; zapravo se to može dogoditi
brzo jer je superiornost kršćanstva tako očita poganima.
Ali čak ni tada, nijedan
Čovjek ne može biti natjeran vjerovati, niti to Bog želi, i svako,
čak i ako se nalazi u očajnim otuđenjima i nihilizmu gdje nema što
izgubiti, može svejedno izabrati živjeti po lažima. Postoji
presedan za takav izbor.
Možda nam se neće
sviđati, vjerojatno nam se neće sviđati, razvijanje
posljedica naših izbora; ali posljedice su svejedno posljedice –
i one su uzrokovane našim izborima.
Ako inzistiramo na lošim
izborima, loše posljedice će i dalje slijediti.
Posljedice izbora Zapada su jasne i predvidljive – otvorenih očiju
idemo u propast – nešto što smo sami izabrali.
Bruce G. Charlton, If that is what you want - OK - have it! (See where it gets you)