Alasdair MacIntyre u svoj knjizi After Virtue objavljene 1981. godine (kod nas objavljeno pod nazivom Za Vrlinom) zapisuje;
Uvijek je opasno
izvlačiti previše precizne paralele između pojedinih povijesnih
perioda; a jedna od najobmanjujućih takvih paraleli je ona između
našeg doba u Europi i Sjevernoj Americi te epohe u kojoj je rimsko
carstvo upalo u Mračno Doba. Ipak, neke paralele postoje. Ključno
preokret u toj ranijoj povijesti dogodio se kada su muškarci i žene
dobre volje napustili zadatak utvrđivanja Rimskog carstva te
prestali identificirati nastavljanje uljuđenosti i moralne zajednice
sa održavanjem tog imperija.
Ono što su umjesto toga
naumili postići – često ne prepoznajući što čine – je
izgradnja novih oblika zajednice unutar kojih se moralni život može
održati tako da i moralnost i uljuđenost mogu preživjeti
nadolazeće razdoblje barbarizma i tame. Ukoliko je moje shvaćanje
našeg moralnog stanja ispravno, moramo također zaključiti da smo
mi također već neko vrijeme postigli taj zaokret. U ovoj fazi bitna
je izgradnja lokalnih oblika zajednica unutar kojih uljuđenost te
intelektualni i moralni život mogu biti održani kroz novo mračno
doba koje je već započelo. I ako je tradicija vrlina uspjela
preživjeti horore prošlog mračnog dobar, nismo potpuno bez temelja
za nadanje. Međutim, ovoga puta, barbari ne čekaju van granica;
vladaju nama već neko vrijeme. Upravo nedostatak naše svjesnosti
toga predstavlja dio naše nevolje. Čekamo ne Godota, nego još
jednog – nesumnjivo vrlo različitog - Sv. Benedikta.
