Bruce G. Charlton u postu Choose your religion - or else religion will choose you piše o tome što nudi politička Ljevica, a što nudi politička Desnica. Njegovi se komentari primarno odnose na situaciju u Velikoj Britaniji, odnosno Zapadnom svijetu. (Situacija je nešto drugačija u, primjerice, Istočnoj Europi gdje se poruke razlikuju.)
Zanimljivo je da toliko
grupa ljudi – bilo da se radi o vjerskim ili političkim,
zapravo eksplicitno izlažu ono što mogu ponuditi. Radi se o nekoj
vrsti osnovne poštenosti koja povezuje čak i najgore ljude i
skupine.
Kada govorimo o religiji,
zanimljivo je koliko malo većina religija nudi svojim
sljedbenicima. Kršćanstvo nudi puno više od bilo koje druge
velike religije (Kao što je Pascal primijetio, jedini smisleni
razlog što ne želite biti kršćanin je taj što mislite da nije
istinito – inače nudi puno više od bilo koje druge religije
ili ideologije), a unutar kršćanstva neke denominacije nude
više od drugih.
To je iznenađujuće jer bi
mogli pretpostaviti da će doći do aukcijskog sukoba između
religija, svaka bi pokušavala nuditi divniji život na ovome ili
drugome svijetu.
Nekako se to ne događa.
Primjerice, moderno
liberalno kršćanstvo može pretpostavljati da nudi svojim
sljedbenicima više od nekih tradicionalnih tipova – u smislu
da ne postoji pakao, nema strogih pravila o seksu, postu, pohođenju
službi itd.
Ali zapravo liberalno
kršćanstvo svojim sljedbenicima ne nudi ništa – nema čuda,
nema odgovorenih molitvi, nema ozdravljenja, nema iskustva kontakta
s božanskim, nema života poslije smrti, nema uskrnuća tijela....
Sudbina liberalnog
kršćanina je ista kao i svake druge sekularne moderne osobe –
čisto subjektivan "bog" i anhilacija u trenutku smrti.
Nešto slično je
primjenjivo na politiku. Stranke sekularne ljevice su naravno
fundamentalno nepoštene – ali su neobično poštene oko toga
što nude i što ne nude.
Nude fokusiranje (razgovor,
birokracija, porezi) na jednakost, raznolikost, uključivost itd.
Koriste sredstva afirmativne akcije – preferencije prema spolu,
seksualnosti, rasi, religiji, ideologiji.
Ali zanimljivo Ljevičarske
stranke ne nude veću ekonomsku učinkovitost i rast, bolju znanost
i više otkrića, nepristran pravni sustav, veću vojnu silu,
građanski mir i javno dobro vladanje, kontrolu granica... ili bilo
koju drugu stvar koju Desnica nudi.
Naravno Ljevica ponekad
ponudi sporadičnu (i nepoštenu) tvrdnju da će popraviti svašta
nešto – ali svakodnevno, što se tiče strategije i propagande
Ljevica jedva spominje takve stvari, izbjegava temu, mijenja temu.
Očito je da Ljevica neće učinit ništa od tih stvari, niti se
pokušava ozbiljno pretvara da će išta takvog učiniti.
Zašto jednostavno ne kažu
da će ostvariti takve stvari? Zašto se ne pretvaraju da će
učiniti sve? Možda zato što su neskloni takvim "dobrima"
– sigurno je da su nezainteresirani, ne vole raspravljati o tim
temama... ali čini se kako se ne žele naći u situaciji gdje
moraju lagati o tome.
Kao da su ti navikli i
fundamentalni lašci ograničeni nekim osnovnim istinama; jer kada
Ljevica uništi društvo namečući jednakost, uništavajući
kršćanstvo, uništavajući gospodarstvo, razarajući obitelji,
ohrabrujući neograničenu masovnu imigraciju... ili što god –
onda barem mogu tvrditi da su radili upravo ono što su rekli da
rade.
Čudno je to jer Ljevica
laže o mnogim, mnogim stvarima, godinama i desetljećima, i to im
prolazi jer Ljevica je masovni mediji, a moderna populacija je
ovisna o masovnim medijima. Ali postoje stvari o kojima ne
lažu...[...]
BGC dalje objašnjava da je slično poštenje (oko toga što nude) pisutno i kod Desničarskih Lijevih stanaka (prema njemu, sve moderne politike su Ljevičarske, sudeći po povijesnim standardima – uključujući i sekularne reakcionare i libertarijance.) Jedine "desničarske" stranke su vjerske stranke.
Desne "ljevičarske" stranke se, prema njemu, pozivaju na Zdrav Razum, žele učinkovitije, djelotvornije, sigurnije i moćnije društvo; nude više onoga što već imamo. Sekularna Desnica nudi noćnu moru sredstava bez cilja; nema nikakvog cilja, nedostatak istog se proglašava vrlinom, slobodom, individualizmom. (Izostavio sam njegovo objašnjenje i prenio samo sažetak.)
Moderni život je
podijeljen između tih opcija – Zdrav Razum vs Ljevičarstvo –
a Ljevičarstvo je pobijedilo. Nema izlaza osim ako, i sve dok, se
ne pojavi stranka koja će ponuditi hranu za vjersku glad u duši
Čovjeka. U konačnici će se to dogoditi, neka od religija će
zamijeniti Ljevicu jer religije imaju toliko toga za ponuditi.
Odjednom će se promijeniti čitav ton i sadržaj javnog diskurza,
predstaviti će se vizija koja će biti potpuno različita od vizija
koju predstavljaju moderne politike. (Odjednom će se
zabrinutosti moderne zapadnjačke politike činiti patetično
dosadnim, plitkim i trivijalnim u usporedbi sa religioznom
perspektivom.) Promjena će bit brza jer je ništa neće
spriječiti, alternative su posve slabe.
Stabilnost modernog
sekularnog Zapada je ekstremno slaba, potrebno joj je
rasprostranjeno i sve veće mito i propaganda. Zapad je
"metastabilan", može se u svakom trenutku
pomaknuti u stabilniju točku – religiju.
Ima sve manje motivacije
jer ima sve manje razloga za motivaciju, moderna sekularna
"religija" (ideologija) tvrdi da život nema
smisla, i da ćemo svi nestati po smrti. Nije teško ponuditi više
od toga. Koja će to religija biti nije poznato, i sam proces neće
bit nužno dobar, stvari će možda postati gore nego što su bile.
(I možda će ta religija prema standarima kršćanstvima biti
strašna stvar.)
BGC završava;
Poruka za svaku Zapadnu
osobu, odaberite religiju inače će religija odabrati vas.
PS
Korisna razmišljanja o razlici između
Ljevice i Desnice, kao i njihovim nedostacima. Malo sam se pogubio u
njegovim predviđanjima oko povratka "religije" koji mi ne
djeluju uvjerljivo. (Iako mi se općenito činit izglednim da će
se nešto takvo događati.)
Ljevica nudi (kvaziutopijske) ciljeve,
desnica nudi više sredstava. U konačnici i ljevica i desnica
propuštaju odgovoriti na dublje ljudske potrebe (iako nude
distrakciju da o tome niti ne razmišljamo).
BGC je općenito kritičan prema
sekularnim desničarima, kao i prema nedavnim trendovima u tzv.
manosferi i sličnome.
U postu A secular society cannothave Good government, and will always choose Leftist government također objašnjava da su Ljevica i Desnica ista stvar – Ljevica.
Jedina alternativa je Religija. Ne radi se o sukobu Desnice i
Ljevice nego Ljevice i Religije. (Iz kršćanske perspektive
sve te rasprave izgledaju izgubljeno, "dobre namjere"
zapravo nisu takva stvar.)
Obje strane nude sekularne ciljeve,
neku vrstu utilitarnog izračuna; Vlast je sredstvo za neki cilj. Ali
koji bi to trebao biti cilj? Čemu naše društvo teži? Ima li to
smisla i je li Dobro?
