četvrtak, 27. listopada 2011.

Roditeljska prava i spolni odgoj

Ne znam kakvo je trenutno stanje u hrvatskom školstvu oko spolnog odgoja, pitanje je koliko i kako bi takav odgoj utjecao na učenike, ali svakako ono što učimo djecu ima velikog utjecaj na naše društvo. Nažalost u hrvatskoj ima jako malo privatnih škola tako da su gotovo svi osuđeni na javno školstvu, ne postoji gotovo nikakva sloboda u odgoju djece, svi su prisiljeni raditi po planu kojeg izdaje ministarstvo. Mogli bi raspravljati o povijesni razlozima zašto je to tako i kolko je to dobro ili loše, ali o tome možda u nekom drugom postu, za sada mi je zanimljivo popratiti rasprave u SAD-u po tom pitanju. Naravno tamo se često pozivaju na ustav i svu slobodu koju im pruža, kod nas nije neobično svako malo mijenjat ustav, ali svakako možemo većinu argumentacije primjeniti i na naše prostore. NY Times je objavio 18. listopada 2011. članak Roberta P. Georgea i Melisse Mochelle o pitanju spolnog odgoja. Robert P. George, jedan od najutjecajnijih američkih katolika, je profesor politike na Princetonu i pokretač projekta Američkih principa. Melissa Mischella je doktorski kandidat iz političke teorije na Princetonu.  

Potkopava li seksualni odgoj roditeljska prava?

Zamislite da imate desetgodišnje ili jedanaestgodišnje dijete koje upravo upisuje više(peti) razrede osnovne škole. Kako bi se osjećali kada bi u okviru nastave o rizicima spolno prenosivih bolesti, njemu i njegovim prijateljima pokazivali "karte sa rizicima" koje grafički prikazuju niz samostalnih i uzajamnih spolnih radnji. Ili ako bi ga, na nekom drugom satu, ohrabrivali da zanemari ono što ste mu vi rekli o seksu, te da se umjesto toga osloni na ono što mu je rekao profesor ili netko iz klinike.

Takvo što će zaprepastiti većinu roditelja, ali takva predavanja dio su osnovnoškolskog plana programa kojeg je u okviru obaveznog spolnog odgoja predložio Dennis M. Walcott, savjetnik grada New Yorka. Postoje načini kako roditelj to može izbjeći(eng. "opt out"), ali su ograničeni na nastavu o kontracepciji i kontroli rađanja.

Promatrači se mogu svađati o mjeri u kojoj je takva propisana nastava učinkovita, ili pridonosi li cilju seksualizacije djece u sve mlađim godinama, ali nitko ne može uvjerljivo tvrditi da je učenje djece o uzajamnoj masturbaciji "neutralno" s obzirom na suprotna moralna učenja; ideja o spolnom odgoju "bez pridodanih moralnih vrijednosti" je mit koji je još davno raskrinkan. Učinak takvog odgoja, osim zaštite njihovog zdravlja, je također i promicanje određene seksualne ideologije među mladima.

No, osim sukoba moralnih pogleda, nova politika postavlja značajnije pitanje; Treba li vlada tjerati roditelje - barem one koji nisu dovoljno bogati da si priušte privatno školstvo – da šalju svoju djecu na nastavu koja se protivi njihovim moralnim i vjerskim vrijednostima u pitanjima intimnosti i osobnog ponašanja?

Liberali i konzervativci bi trebali reći ne. Takva politika krši roditeljska prava, bilo da su oni Muslimani, Židovi, Kršćani, Hindusi, Budisti ili ne pripadaju nijednoj religiji. Da bi vidjeli zašto je to tako, potrebno je pažljivo razmisliti o odnosu roditelja i djeteta, odnos kojeg roditeljska prava služe i štite.

Roditelji su odgovorni za donošenje novih ljudi na svijet, vezani su uz njih krvlju i, većinom, dubokim osjećajima. Ti ljudi su nesposobni sami razviti svoje jedinstvene ljudske kapacitete što obvezuje roditelje prema djeci i društvu da im pomognu u dostizanju zrelosti – takva obaveza ne uključuje samo dječje tjelesne i emocionalne potrebe, nego i intelektulni i moralni razvoj.

Roditeljstvo, posebice u moralnim i vjerskim pitanjima, je vrlo važno i iznimno osobno: iako roditelji angažiraju i druge ljude u tome, zadatak je njihov. U konačnici su oni odgovorni za intelektualnu i moralnu zrelost svoje djece, tako da bi trebali imati veliku slobodu pri odgoju svoje djece, posebice u najtežim pitanjima, onako kako oni misle da je najbolje. Zato su roditeljska prava tako važna; pružaju suvernost, moralni prostor u kojem roditelji mogu izvršiti svoje obaveze prema vlastitoj savjesti.

Pravo roditelja je poput prava na prakticiranje svoje vjere. Poput roditeljskih dužnosti, vjerske dužnosti su ozbiljne i vrlo osobne. Ukoliko bi država sprečavala ljude da poštuju ono što smatraju svojim vjerskim obvezama to bi bila teška povreda osobnih prava(osim ako ne postoji ozbiljan razlog). Podvrgnuti djecu indoktrinaciji u osobnim pitanjima suprotno savjesti njihovih roditelja je kršenje prava, baš kao da tjerate roditelje muslimane da šalje svoju djecu na katoličku misu.

Istina, država treba zaštiti djecu od zlostavljanja i zanemarivanja. Također je istina da država ima legitimnih interesa u smanjivanju maloljetničkih trudnoća i širenja spolno prenosivih bolesti. No, ne možemo nazvati zlostavljanjem ili zapostavljanjem ako roditelj želi zaštiti nevinosti svoje predtinejđerske djece ili ako ih želi poučiti konzervativnijim, a ne liberalnijim, moralnim vrijednostima. Niti je pogrešno i nerazumno ograničiti kontrolu države nad onime što djeca uče i misle o osjetljivim pitanjima morala. Upravo suprotno, to nam je potrebno ako roditelji žele ispuniti svoje dužnosti i ostvariti svoja legitimna prava.

Ukoliko se ne uvedu načini kako roditelj može izbjeći takav odgoj, nova politika grada New Yorka nastavit će uzurpirati roditeljski(i ustavno prepoznati) autoritet. Pretvaranje učionice u obvezne lekcije katekizma spornih ideologija je ozbiljno kršenje roditeljskih prava, građani svih ideologija bi se trebali usprotiviti tome.

original članak

Jedan video u kojem Robert George komentira neke ranije programe;


Dio projekta Američkih Principa(u Akciji) je i "Očuvanje nevinosti", osnovu poruku tog projekta možete pročitati u nastavku(ili na linku).

Očuvanje nevinosti

Misija projekta "Očuvanja nevinosti" je promicanje politike i akcija koje štite djecu. Kao građanima i kao narodu, naš najvažniji zadatak je pružiti našoj djeci okruženje u kojemu se mogu ponašati i rasti kao djeca - dopustiti im da uživaju u zadovoljstvima, plodovima i otkrićima djetinjstva. Ukoliko ne uspijemo u tome cilju, svi će o nama govoriti kao o propalome gradu.

Nažalost, naša djeca žive u neprijateljskom okruženju. Odrastaju u društvu koje je zasićeno promiskuitetnošću, pornografijom i nasiljem. Čuju i gledaju takve poruke kroz televiziju, radio, filmove, video igre, igračke, odjeću i internetske sadržaje. Svakodnevno se susreću sa time.

Nažalost, vlada ima središnju ulogu u promicanju tih poruka. Utječe na našu djecu kroz škole, uđbenike, knjižnice, razne programe, zdravstvene inicijative, i druge javne politike. Takve akcije često zabijaju klin između roditelja i njihove djece, samim time negativno utječu na jedan od temelja američkog društva.

Vlada mora posebno paziti kada njezino djelovanje utječe na suverenitet obitelji. Roditelji imaju zakonitu ulogu biti primarni i glavni pastir djece i njihove duhovne, obrazovne, građanske i društvene formacije. Imaju odgovornost zadržati zlo pred vratima, regulirati utjecaje unutar svog doma i promicati dostojanstvo zajednica u kojima njihova djeca žive. Isto tako, djeca imaju pravo primati upute i vezati se uz svoje roditelje. Vlada mora zaštiti roditelje kada se upliće u ta područja.

Projekt "Očuvanja nevinosti" bavi se takvim pitanjima, uključujući vladine mjere koje;
  • Umanjuju zakonitu ulogu roditelja, uključujući i uplitanje u dječje duhovno, obrazovno, građansko i društveno oblikovanje
  • Ometaju dječje pravo da se veže(produbljuje odnos) uz svoje roditelje
  • Degradiraju individualna prava
  • Obezvrjeđuju obitelj
  • Promiču promiskuitet
  • Povređuju vjerske slobode

    Jedan donekle povezani video, također Robert George, o sekularizmu;



    Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

    Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

    Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove