Iako sam načuo nešto o povijesnoj (ne)točnosti filma Kraljevstvo Nebesko ipak sam ga odlučio pogledati, ako netko voli spektakularne filmove vjerojatno će voljeti i ovaj, ali ako netko voli povijest onda će morati potražiti druge izvore za informiranje. Svatko tko je pogledao film vjerojatno je posumnjao u točnost i određenu agendu filma, lik biskupa koji u svakom ključnom trenutku pokazuje krajnji kukavičluk i poziva na izdaju vjere je sam za sebe dovoljan za taj zaključak. U nastavku recenzija filma koju je napisao profesor povijesti sa Cambridgea i jedan od najutjecajnijih povjesničara križarskih ratova Jonathan Riley-Smith.Istina je prva žrtva
Javna percepcija križarskih ratova još uvijek se temelji na stavovima sa početka 19. stoljeća koje utjelovljuje djelo The Talisman(1825.) novelista Waltera Scotta i djela povjesničara Josepha-Francoisa Michauda. U Talismanu je stvorena slika priprostih i fanatičnih križara koji napadaju civilizirane i moderne muslimane čiji je najaktraktivniji predstavnik sultan Saladin. S druge pak strane, Michaudova Histoire(1812-1822), prikazuje križare kao imperijalističke heroje čija postignuća označuju i preporod Zapada.
Takve stavove proširio je po muslimanskom svijetu Otomanski sultan Abdulhamid II, koji je bio pod pritiskom Rusije, Austrije, Britanije i Francuske pa je objavio 1890-ih svoje uvjerenje da Zapad kreće u nove križarske ratove. Njegove argumente preuzeli su arapski nacionalisti, a s obzirom da posljednjih 30 godina imamo pan-islamistički preporod onda se proširio i takav nacionalistički koncept križarskih ratova. Za đihadiste poput Osame bin Ladena, "križarstvo"- ambicija starog kršćanskog neprijatelja koji želi uništiti vjernike, postalo je sredstvo manipulacije, čak i zamjena za agresiju cionizma i marksizma.
Stvarnost je drugačija. Ako su i križarski pohodi na Levant bili imperijalistički onda se radi o puno drugačijoj vrsti imperijalizma od one iz 19. stoljeća, vodila ih je potreba da se povrate područja usred Jeruzalema. Za većinu križara nije bilo izgleda da će se materijalno okoristiti, samo veliki troškovi na putovanja koja su bila teška i opasna. Ideja kršćanskog svetog rata čini nam se stranom, ali trebamo prihvatiti činjenicu da je naše pretke privlačila vitalna ideologija utemeljena na koherentnoj teologiji koja ju je donekle i ograničavala. Križarske ratove ne može definirati kroz međuvjerske odnose jer su mnogi od njih vođeni protiv protivnika koji nisu bili muslimani, i prema tom ratnom kazalištu; ekspediciju nije moguće pokrenuti kako bi širili kršćanstvo ili kršćansku vlast, nego se moralo raditi o obrambenoj reakciji na štetu koju ja počinila druga strana
Neki od argumenata koje su tadašnji propagandisti širili čine nam se sumnjivima, ali činjenica je da su morali biti uvjerljivi, križarski ratovi su ovisili o regrutiranju volontera tako da su morali uvjeriti javnost kako je određeni cilj bitan. Nitko tada ne bi ništa postigao sa opravdanjima koja su poslužila za invaziju na Irak 2003. godine.
Autori Kraljevstva Nebeskog prate modificiranu verziju Scotta i Michauda. Okrutni, škrti i kukavički kršćanski svećenici propovijedaju mržnju protiv muslimana, a većina križara i naseljenika su podjednako glupi i zatucani. Istodobno Svetu Zemlju prikazuju kao neku vrstu rane Amerike, Novi Svijet koji prihvaća poduzetne imigrante iz osiromašene i represivne Europe. Usred sve te zatucanosti, bratstvo liberalnih istomišljenika zaklelo se da će stvoriti okružje u kojem će sve religije živjeti u harmoniji, uz podršku Saladina koji dijeli njihov cilj – mir.
To je izmišljeno. Nije postojalo bratstvo slobodnih mislioca, a nije ni bilo potrebe za time jer su desetak godina nakon okupacije Palestine križari prihvatili politiku tolerancije, na temeljima muslimanskog odnosa prema kršćanima i židovima. Muslimanski i židovski hramovi, đamije i sinagoge su bile otvorene, muslimani su čak držali i službe u kršćanskim hramovima i crkvama i postojala je barem jedna đamija-crkva. Naravno da je tolerancija bila potrebna ako ste željeli umiriti mještane, ali u filmu je prikazana neka drugačija situacija.
Ne bi mogli prigovoriti romantiziranoj fikciji, ali autori filma su se hvalili da je "svaki aspekt produkcije autentičan". Ako je tako, nisu imali dobre savjetnike; čak ni sam grad Jeruzalem nisu dobro prikazali, sa izmišljenom planinom van grada koja bi trebala predstavljati Kalvariju. Još gore, tamo gdje su i mogli uvesti neke izmišljene likove, odlučili su upotrijebiti stvarne povijesne likove koje su nemilosrdno iskrivili. Likovi i život heroja, njegove ljubavnice, njezina muža, kralja i Saladina su promijenjeni tako da odgovaraju scenariju.
Kraljevstvo Nebesko će dobro doći arapskim nacionalistima i islamistima. Riječi i djela liberalnog bratstva i slika Palestine kao Zapadnjačke granice potvrdit će nacionalistima kako su srednjovjekovni križarski ratovi zapravo bili kolonizacija. S druge pak strane, fanatizam većine kršćana u filmu i njihova mržnja prema Islamu je upravo ono u što islamisti žele vjerovati. U vremenima međuvjerskih tenzija, gluposti poput ove samo će ojačati postojeće mitove.
Par detalja iz filma i križarskih ratova;
Kraljevstvo Jeruzalema
Činjenica: 1186. godine se odvija radnja filma, a križari su kontrolirali grad još od 1099.
Fikcija: Film prikazuje kako muslimani i križari žive u krhkom miru, ali sukobi u regiji i dalje traju.
Balian iz Ibelina( Orlando Bloom)
Činjenica: Balian je služio pod kraljem Baldwinom IV i pomagao u obrani grada od Saladina
Fikcija: Balian je prikazan kao skromni obrtnik, ali bio je uvaženi lord. Nema nikakvog dokaza da se zaljubio u Sibyllu(glumi ju Eva Green).
Godfrey iz Ibelina (Liam Neeson)
Činjenica: Puno francuskih plemića putovalo je u Svetu Zemlju.
Fikcija: Čovjek koji bi trebao biti Balianov pravi otac nije nikada postojao.
Kralj Baldwin IV (Edward Norton)
Činjenica: Bolesni kralj Jeruzalema je stvarno bolovao od gube još od djetinjstva.
Fikcija: Ne samo da Baldwin nije pokrivao svoje lice u javnosti, nego je i umro godinu dana prije događaja iz filma.
Saladin(Ghassan Massoud)
Činjenica: Bio je velikodušan prema neprijateljima koje je poštivao, uključujući Richarda I.
Fikcija: To ga nije zaustavilo u tome da siječe glave kršćanskih neprijatelja kad je bilo potrebno.
PS
U filmu se spominje pobjeda mladog kralja Baldwina - izgleda da se misli na bitku kod Montgisarda kada je 16-godišnji kralj Balwdin IV poveo 600 templara(i par tisuća pješaka), uspio je iznenaditi i poraziti 26000 Saladinovih vojnika, Saladinova vojska je uništena, preostalo mu je svega 10 posto početnog broja vojnika, a sam Saladin je jedva spasio svoj život. Jedno zanimljivo razmišljanje o životu kralja Baldwina(umro je sa samo 24 godine) možete pročitati ovdje.
 |
| Bitka kod Montgisarda(Charles Philippe Larivière) - s obzirom na tešku bolest u bitke su ga ili nosili ili privezala za konja |
Riley-Smith nije jedini koji je kritičan prema povijesnoj točnosti filma, navodna "fascinatna povijesna lekcija" nije tako prihvaćena kod akademskih povjesničara. Primjerice, Jonathan Philips je također ustvrdio da se radi o potpuno pogrešnom prikazu križara te je upozorio da Saladin nije bio istraživan kroz arapsku povijest nego je tek u 19. stoljeću postao heroj kojeg su slavili i diktatori poput Husseina kako bi ojačali arapski muslimanski ponos(iako je Saladin bio Kurd). Amin Maalouf, francuski povjesničar koji je autor knjige The Crusades Through Arab Eyes također smatra da je prikaz pogrešan i da nije dobro mijenjati povijest čak i ako mislite da radite dobru stvar.
Ukratko, film je pun pogreški i nikako nije lekcija iz povijesti.
