subota, 25. veljače 2012.

Francis Collins i Srednjovjekovna znanost

Francis Collins jedan je od najpoznatijih znanstvenika u Americi. Njegova zvjezdana karijera okrunjena je kada je uspio završiti projekt Ljudskog genoma. Iskazao se kao sjajan organizator, ali i znanstvenik. Predani demokrat, podržao je Obamu koji ga je nagradio prestižnom pozicijom na čelu Nacionalnog instituta za zdravlje(NIH). Collins je tamo radio godinama tako da je bio upoznat sa situacijom, a njegovo imenovanje je naišlo na odobravanje.

"Top znanstvenik na top poziciji", ne čini se da bi trebalo biti problema, Collins je izuzetno sposoban za poziciju koja zahtjeva kombinaciju organizacije i znanosti, ali ipak su se neki ljudi jako naljutili na to imenovanje.

Možda republikanci jer su ljuti što je Obama postavio liberala na takvu osjetljivu poziciju? Ne. Republikanci su zadovoljni tim izborom, unatoč tome što Collins podržava istraživanja matičnim stanicama. Očekivali bi da će svi potvrditi bez problema njegovo imenovanje, ali umjesto toga došlo je do reakcije male, ali glasne klike novih ateista. Evolucijski biolog Jerry Coyne je priznao da je "malo zabrinut", lingvist Steven Pinker ima "ozbiljne sumnje", Sam Harris je također izrazio svoje primjedbe u NY Timesu, a Dawkins vjeruje da Collins nije kvalificiran za čelo NIH-a. Zašto? Zato što je Collins ponosni evangelički krščanin. Kao i uvijek, Dawkins nije birao riječi;
Može li netko tko ima takvo anti-znanstveno i stvarno smiješno vjerovanje uistinu biti kvalificiran da vodi NIH? Ne diskvalificira li ga, ne pitanje može li ostaviti svoja uvjerenja van laboratorija i sobe za sastanak, nego sama činjenica da je uopće sposoban imati takva uvjerenja?
Novi ateisti tvrde da su znanost i vjera fundamentalno suprostavljeni i nemoguće ih je pomiriti. Priznaju da u praksi postoje religiozni znanstvenici koji obavljaju dobro svoj posao. Povijest nam pokazuje da su mnogi veliki znanstvenici- primjerice Rober Boyle, Isaac Newton i Michael Faraday - bili neobično predani svojoj vjeri čak i za standarde svojeg vremena. No znanstvenici koji vjeruju u aktivnog Boga su intelektualno kompromitirani, barem to tvrde novi ateisti. Riječima P.Z. Myera, fali im "integritet". Izgleda da im zbog toga zapravo i ne možemo povjeriti važne poslove.

Srećom, Boyle, Newton i mnogi drugi mislili su da ne postoji kontradikcija između njihove vjere i istraživanja zakona prirode. Većina pitanja koja su kršćani morali odgovoriti prije nego što bi krenuli u bavljenje znanošću su bila odgovorena još u Srednjem Vijeku. Kada se Newton pojavio, svima je bilo jasno da ne postoji sukob između religijskih vjerovanja i prirodnih znanosti.

Ipak, neke stvari je bilo potrebno objasniti. Prvo pitanje koje su su postavili srednjovjekovni učenjaci je bilo o Bibliji – u kojoj mjeri je ona izvor znanstvenih informacija? U dvanaestom stoljeću je teolog Wiliam(iz Conchesa) objasnio;
"Pisci Istine ne pišu o pitanjima prirodne filozofije, ne zato što su te stvari protiv vjere, nego zato što nemaju veze sa obdržavanjem naše vjere, a upravo su o tome brinuli pisci."
Drugim riječima, ne očekujete previše znanosti u Bibliji. Kao što je Wiliam primjetio, ne morate Sveto Pismo uvijek čitati doslovno. Primjerice, Biblija implicira da je Zemlja ravna, ali ne postoji obrazovana osoba u Srednjem Vijeku koja je to vjerovala, jednostavno su pretpostavili da se radi o figurativnom izražavanju. Četristo godina poslije Gaileo je to izrazio;"Namjera Duha Svetoga je pokazati nam kako doći u nebo, a ne kako nebo funkcionira."

Unatoč tome, zašto bi se uopće bavili znanošću? Još jedan teolog iz dvanaestog stoljeća, Thierry(iz Chartresa) shvatio je da razlog leži u tome što je priroda Božja kreacija;
"Budući da su stvari na ovome svijetu promjenjive i pokvarljive, nužno je da imaju i autora. Zato što su racionalno uređene i u vrlo lijepom poretku, nužno je da su i stvorene sa mudrošću."
Racionalnost i uređenje prirode su smatrali dokazom da Božanstvo postoji. Zbog toga je i proučavanje fizikalnih zakona još jedan put prema Božjim mislima. Priroda je knjiga napisana od strane Stvoritelja, baš kao što je to i Biblija.

Na kraju, novi ateisti tvrde da sama činjenica što kršćani priznaju mogućnost čuda znači da se ne mogu baviti znanošću, jer kako će vjernik raspoznati kada je nešto posljedica prirodnog, a kada natprirodnog djelovanja?

Pitanje kako bi se znanstvenik trebao odnositi prema čudima je također zanimalo kršćanske filozofe u Srednjem Vijeku. U četrnaestom stoljeću, John Burdian objasnio je da je posao fizičara da objasne kako se stvari uobičajeno ponašaju, "pretpostavljajući redovitost prirode". Njemu nije bitno što Bog, po svojoj apsolutnoj moći, može činiti čuda. Buridan objašnjava;
"jasno nam je da je svaka vatra vruća, iako je suprotno moguće Božjim djelovanjem. Takav dokaz je dovoljan za znanstvena načela i zaključke".  
Drugim riječima, religiozni znanstvenici mogu uvijek pretpostaviti da priroda prati svoj uobičajeni put. Ne mogu potpuno isključiti čuda, ali mogu ih sigurno ignorirati u svrhu svojih istraživanja. Danas takvu filozofiju nazivamo "metodološkim naturalizmom". Znanstvenika može inspirirati njegova vjera, kao što mu vjera može dat i opravdanje za istraživanje. Nije ni problem ako vide Božje djelovanje u formiranju prirodnih zakona koje proučavaju, ali pogrešno je tražiti direktne dokaze natprirodnog u svom laboratoriju. Zato Inteligentni Dizajn i nije pravo znanost, temelji se na čudima umjesto da pretpostavlja nedostatak istih.

Francis Collins nema nikakvih problema u pomirenju svojih vjerskih uvjerenja sa svojim znanstvenim radom. Njegov uspjeh je problem za one koji tvrde da su znanost i vjera u sukobu. Ipak, Collins mora zahvaliti filozofima Srednjeg Vijeka koji su raščistili područje i omogućili znanstvena istraživanja za kršćane.


Preuzeto sa bloga Quodlibeta(2010. godine, ali citati su zanimljivi).
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove