utorak, 31. srpnja 2012.

Stota godišnjica rođenja Miltona Friedmana (i malo o indijancima i OI)

Na današnji dan, prije sto godina rodio se jedan od najvećih ekonomista 20. stoljeća - Milton Friedman. Vjerojatno bih trebao napisati i najutjecajnijih (što i je), ali kada govorimo o široj javnosti (ili hrvatskim ekonomistima), izgleda da mnogi nisu niti čuli za Friedmana. Neću puno pisati o njemu, više na wiki,  Ukoliko Vas zanima ekonomija svakako bih preporučio da pogledate njegov serijal "Free to chose", možete ga pogledati i na youtubu; 1/10 Free to Choose 1980: Power of the Market. U svakom nastavku prva polovica emisije je posvećena nekom prilogu u kojem objašnjava određeni aspekt društva odnosno ekonomije, a ostatak emisije je rasprava sa ljudima koji brane/napadaju njegove ideje.

Zanimljiv je i njegov intervju sa Donahuem gdje odgovara na razna pitanja iz publike;
Postoji još puno Friedmanovih snimki koje je vrijedno pogledati, primjerice Redistribution of Wealth!  objašnjava problem sa jednom od najčešćih ljevičarskih ideja.

Ova obljetnica mi je zapravo prilika da objavim video na kojeg sam zaboravio kada sam pisao prije o kapitalizmu i slobodnom tržištu;


Za kraj ovog kratkog posta (u kojem nisam ulazio u kritike Friedmana), par njegovih citata.

***

Kada bi postavili našu vladu da upravlja Saharskom pustinjom, za pet godina došlo bi do nedostatka pijeska.

Inflacija je oporezivanje bez donošenja potrebnog zakona.

Puno ljudi želi da vlada zaštiti potrošače, ali hitnije je da zaštitimo potrošača od vlade.

Samo vlada može upotrijebiti savršeno koristan papir, ispuniti ga sa kvalitetnom tintom i iz te kombinacije stvoriti nešto bezvrijedno.

Crno tržište je bio način kako izbjeći vladinu kontrolu. Radilo se o načinu omogućavanja slobodnog tržišta, radilo se o otvaranju, ojačavanju ljudi.

Vladino rješenje problema je u pravilu podjednako loše kao i sam problem.

Najvažnija središnja činjenica o slobodnom tržištu je kako se nijeda razmjena ne događa ukoliko obje stranke nemaju od toga koristi.

Moć da činite dobro je također i moć da činite zlo.

Nema besplatnog ručka. [op. ksdk, osim svemira, i života]

Imamo sustav koji sve više oporezuje rad i subvencira lijenost.

Postoji razlika između dvije opcije pomaganja kroz vlast koje se čine sličnim: prva, 90% ljudi se složi da bi trebali nametnuti porez samima sebi kako bi pomogli onima 10% koji imaju najmanje, a druga; 80% glasača odluči da bi najbogatijih 10% trebali pomoći onim 10% koji imaju najmanje – radi se o poznatom primjeru u kojem B i C odlučuju što D mora učiniti za A. Prva opcija može biti pametna ili blesava, učinkovit ili neučinkovit način pomaganja onima koji su u nepovoljnom položaju – ali takva opcije je dosljedna vjerovanju i u jednakost prilika i u slobodu. Druga opcija očekuje jednakost ishoda i posve je oprečna slobodi.

Kada su osnovane SAD 1776. godine, bilo je potrebno 19 ljudi na farmi kako bi proizveli hranu za 20 ljudi. Većina ljudi je morala ulagati svoje vrijeme i trud kako bi proizveli hranu. Danas, tek 1 ili 2% ljudi proizvode hranu. Sada zamislite kolika je to količina nezaposlenosti kao rezultat te promjene. No zapravo nije došlo do stvaranje bilo kakve nezaposlenosti. Ljudi koji su prije bili okovani uz poljoprivredu su sada oslobođeni tehnološkim napretkom i sada mogu raditi nešto drugo. To nam je omogućilo da imamo viši standard života i širi raspon proizvoda.

Nitko ne troši tuđe novce pažljivo kao što troši svoje. Nitko ne koristi tuđe resurse pažljivo kao što koristi svoje. Dakle ako želite učinkovitost i uspješnost, ukoliko želite da se znanje ispravno iskoristi, morate to učiniti kroz sredstva privatnog vlasništva.

Velika opasnost za potrošača je postojanje monopola - bilo privatnog bilo vladinog. Njegova najučinkovitija obrana je slobodno natjecanje u okolini i slobodno trgovina u svijetu. Potrošač je zaštićen od iskorištavanja od strane nekog prodavača jer postoji drugi prodavač od kojeg može kupiti što želi i koji ima želju to mu prodati. Alternativni izvori nabave štite korisnika učinkovitije nego što mogu svih birokrati ovog svijeta.

Većina ekonomskih zabluda proizlazi iz pretpostavke da postoji ograničena količina kolača, kako jedna osoba može dobiti samo ako druga izgubi.

Ništa nije toliko trajno kao kratkoročni vladin plan.

***

Još jedan zanimljivi video koji opisuje tipično ljevičarsko razmišljanje, ovaj put na primjeru susreta indijanaca i europljana. Zapravo kada razmislim, ovaj prikaz i nije toliko tipičan, ali ako kažem više pokvarit ću vam gledanje. Zanimljivi dio počinje nakon 3:20 (How the whites took over America);


***

Za kraj, malo o OI, snimka u nastavku opisuje i moje osjećaje;





Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove