četvrtak, 13. lipnja 2013.

O istospolnom "braku" – Scruton

Heteroseksualno zajedništvo je prožeto osjećajem da vam je spolna priroda vašeg partnera nepoznata, područje u koje ulazite bez prethodna znanja, i u kojem je drugi, a ne ja, jedini pouzdani vodič. To iskustvo ima duboke posljedice za naš osjećaj opasnosti i misterija spolnog sjedinjenja; a posljedice su sigurno dio razloga zašto su ljudi shvatili brak kao sakrament, i svečanost braka kao obred prijelaza iz jednog oblika sigurnosti u drugi. Tradicionalni brak nije bio samo obred prijelaza iz adolescencije u odrasli život; niti je bio samo način odobravanja i garancije podizanja djece; tradicionalni brak je također bio dramatizacija spolne razlike. Brak je držao spolove na takvoj udaljenosti da bi njihovo spajanje postalo egzistencijalni korak, a ne prolazni eksperiment. Intencionalnost želje je bila oblikovana time, a iako je oblikovanje bilo – na nekoj dubokoj razini - kulturni, a ne ljudski univerzal, obdarila je želju s intrinzičnom bračnošću, a brak s transformativnim ciljem.

Smatrati istospolni brak samo još jednom opcijom unutar institucije znači ignorirati činjenicu da institucija oblikuje motive zbog kojih joj se pridružujete. Brak je razvijen oko ideje spolne razlike i onoga što ta spolna razlika znači. Pretvoriti tu značajku u akcidentalnu, a ne esencijalnu znači promijeniti brak do neprepoznatljivosti. Homoseksualci žele brak zato što žele društveno odobravanje; ali priznavanjem "istospolnog braka" lišavamo brak njegovog društvenog značenja, kao blagoslova koji nerođeni dodjeljuju živima. Pritisak za "istospolne brakove" je dakle u određenoj mjeri samoporažavajuć. Sličan je pokušaju Henrika VIII. da dobije crkvenu podršku za svoj razvod tako što se proglasio poglavarom Crkve. Crkva koja je prihvatila njegov razvod time je prestala biti Crkva čije je prihvaćanje tražio.

To ne mijenja činjenicu da "istospolni brak" pojačava skrivenu tendenciju postmoderne Države, odnosno preoblikovanje svih obveza kao ugovore među živima. [...]

Oni koji se na slažu s time, i koji žele izreći svoje mišljenje, morat će se boriti protiv moćnih oblika cenzure. Ljude koji imaju različito mišljenje od onoga što brzo postaje pravovjere po pitanju "gay prava" se danas redovno optužuje zbog "homofobije". Diljem Amerike imenovana su povjerenstva kojima je cilj ispitivanje kandidata zbog navodne homofobije te odbacivanje kada ih se optuži: "Ne možete tu ženu postaviti za suca, ona je kršćanski fundamentalist i homofob"; "Ne, nema veze što je on svjetski autoritet za egiptologiju, ne možete mu dati posao nakon onog homofobnog istupa prošlog petka." Ova cenzura će promovirati cilj onih koji su se odlučili "normalizirati" ideju istospolnih zajednica. Neće joj se moći oduprijeti; Ali možda će biti moguće razgovarati, među punoljetnim osobama koje daju svoj pristanak, o tome kako "istospolni brak" zapravo nije takva stvar (brak).

Roger Scruton, A Political Philosophy

U eseju Sacrilege and Sacrament Scruton također spominje navedene ideje (i nudi širu analizu promjene).
PS

Ne možete vezu istospolnog para nazivati "brakom" bez da pritom ne uništite značenje tog pojma i institucije (a zatim je zamijenite sa nekim ugovorom o kohabitaciji kojeg ćete i dalje zvati "brak"). "Istospolni brak" ne može biti "matrimonium" jer nije sjedinjenje "muža" i "žene". Nitko nema pravo iskrivljivati instituciju kako bi zadovoljila njegove želje.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove