nedjelja, 30. lipnja 2013.

LGBT(qqiaap) vs Teorija Prirodnog Prava

Homoseksualne prakse su moralno pitanje, a moralnost je filozofski problem. Svi krećemo od određene metafizike. (Negiranje te činjenice samo pokazuje da je metafizika loša jer je nekritički prihvaćena.) U svakom slučaju, za one koji se drže teorije prirodnog prava, argument je slijedeći: moralnost je objektivno pitanje, a pitanje koje se bavi "dobrim" i "lošim" ima objektivan odgovor. Za svaku ljudsku akciju se može procijeniti moralnost, a s obzirom da je seksualnost bitan dio ljudskog iskustva, na pitanja oko toga što je "dobro" ili "loše" seksualno ponašanje može se objektivno odgovoriti kroz filozofsku analizu.

U Zapadnom svijetu seksualni moral je gotovo nestao, ne postoje jasni standardi prema kojima ljudi ocjenjuju seksualno ponašanje. Ponekad možemo čuti o Teologiji Tijela, ali ona neće uvjeriti nikoga tko se već ne slaže s određenim pretpostavkama. Također se često govori o seksualnosti na ispolitiziran način (posebno u kulturno-marksističkim terminima), a s obzirom da većina ljudi nema poznavanje filozofske tradicije Zapada nije ni čudno da su zbunjeni. Odlučio sam u nastavku predstaviti, ili barem pokušati predstaviti, osnovne ideje vezane uz (klasičnu) teoriju prirodnog prava.  

Postoje određeni pojmovi koji nisu specifični za teoriju prirodnog prava, ali nisam siguran kako ih se koristi (i prevodi). Odlučio sam ih koristiti na način koji, barem prema meni, unosi najmanje zbrke. Tako sam većinom prevodio: eng."end" kao namjena (može i cilj, svrha, kraj...), eng. "essence" kao esencija (može i bit, suština...), eng. "defective" kao nedostatnost, eng. "faculty" kao sposobnost, a izraz eng. "flourish" kao napredovanje. Moglo bi se prigovoriti navedenim izrazima, možda bih trebao koristiti i naravno ne prirodno, ali čini mi se da bi alternativni prijevodi pogrešno predstavili koncepte, pomiješali bi se s nekim drugim nevezanim konceptima. Primjerice "flourish" možemo prevesti kao procvat (i to bi odgovaralo nečemu što se može čuti u svakodnevnom govori – "Procvala je od kad se..."), ali spominjem primjer biljki pa bi to moglo nekoga, u tom slučaju, navesti na zaključak doslovnog procvata; drugi prijevod bi bila "sreća", ali taj izraz danas ima konotacije koje su suprotne onome što taj koncept znači u teoriji prirodnog prava. Danas smo zamijenili metafizički, objektivni smisao napredovanja (procvata) s nekim neodređenim osjećajem "sreće". Netko je "sretniji" kada se upušta u seksualne odnose s kim god želi, što predstavlja njegovu vrstu napredovanja, a to znači da bi se i trebao upuštati u takve odnose. (No, to za sada nije bitno.)

Esencijalizam

Svi kreću s nekom metafizikom, čak i ako to ne misle. (Sam pokušaj izbjegavanja metafizike uključuje značajne metafizičke postulate, a to često znači i nekritičko prihvaćenje jer su nesvjesni. Nemamo drugog izbora nego da se koristimo filozofijom. Jedino je pitanje hoćemo li u tome biti dobri ili loši.) Problem je što tradicionalni seksualni moral kreće od metafizike koja je potpuno drugačija od metafizike koja je prisutna u suvremenom društvu. Da bi uopće mogli razgovarati o nekim temama potrebno je prvo raspravljati o metafizici; nažalost radi se o temi koja ne stane u par rečenica, ali ću spomenuti samo par stvari. Radi se o sažetom pregledu koji služi samo da istaknem neke ideje.

Tradicionalni seksualni moral se ponajviše bavi time što neka stvar je. Ako možete odredit što neka stvar je, onda možete odrediti što bi trebali raditi s tom stvari. Drugim riječima, tradicionalni seksualni moral se bavi onime što se naziva esencija (bit). Esenciju nije lagano ukratko definirati, ali uzmimo primjer euklidskog trokuta: što je trokut? Ima tri ravne stranice, a zbroj unutarnjih kuteva je 180 stupnjeva. To je "trokutnost", čak i ako ne postoji savršeni trokuti u ovom svijetu. Trokutnost su svojstva koja dijele sve stvari koje nazivamo trokutima. Slično tome, što čini čovjeka onime što je? Postoji više karakteristika, a karakteristike koje bi nazvali "ljudskim" (u smislu da su karakteristike specifične za ljude: živi su, potrebna im je hrana, racionalni su, itd.) postoje metafizički u svemu što možemo nazvati čovjekom.

Esencije se odnose na svaku stvar u svijetu. Pas, lav, računalo, ima esenciju zbog koje je to što je. Donekle je očito zašto je ovakva vrsta metafizike bitna za proučavanje stvari; matematičar se ne može baviti matematikom bez da počne od toga što trokut je (ili što "broj" "šest" je), znanstvenik se ne može baviti biljkama, tlom ili evolucijom bez da krene od toga što biljka je, što tlo je, ili što je vrsta. (Sva istraživanja se temelje na takvoj vrsti metafizike, iako te principe znanstvenici stalno eksplicitno negiraju.) Radi se o široj temi, ali potrebno je samo istaknuti da se tradicionalni seksualni moral temelji na principu da stvari imaju stvarnu esenciju; ne možemo shvatiti svijet ako ne shvatimo te esencije.

Četiri uzroka

Kako bi shvatili što neka stvar stvarno je, pomažu nam četiri vrste uzroka (formalni, materijalni, djelatni i svršni) koje je razvio Aristotel. Naravno, potrebno je shvatiti da "uzrok" ne možemo shvatiti kako god to želimo. Ukratko: materijalni (od čega je stvar napravljena), formalni (forma koja je potrebna da bi stvar bila što je – uzorak ili struktura), djelatni (ono što dovodi nešto u postojanje – npr. za kuću zidari, za srce različiti biološki procesi), finalni (smjer ili domet učinaka prema kojima je stvar usmjerena.)

Očito je da se radi o temi o kojoj bi trebalo napisati još puno toga, ali to mi sada nije cilj. Uzmimo primjer forme i materije gumene lopte: Sama materija za sebe nije lopta, guma može uzeti oblik velikog broja stvari; a niti sama forma nije lopta jer ne možete se dodavati crvenilom, zaobljenošću, pa ni samom skočivošću.

Možda nije jasno zašto je sve to bitno, ali ako smo u stanju objektivno odrediti esenciju stvari, onda isto tako možemo objektivno odrediti standarde dobrote, zloće, nedostatnosti, itd.

Emotivizam

Suvremeni svijet vjeruje kako kako je "dobro" vrijednosni sud, vjeruje da postoje činjenice, ali vrijednosti su drugačije; a s obzirom da je "dobro" vrijednosni sud, onda je i nužno subjektivan. Ja mogu reći da je neubijanje ljudi "dobro", ali ono nije stvarno dobro, ili mogu reći da je neka slika dobra, ali u stvarnosti, nije zapravo dobro. Radi se o subjektivnom ukusu.

Naravno, malo je ljudi koji su spremni slijediti takvo razmišljanje (kojeg je Philippa Foot prozvala emotivizmom) do svoga logičkog zaključka, odnosno do toga da je izjava "pogrešno je istrijebiti čitavu skupinu ljudi" ekvivalentna izjavi "ne sviđa mi se sladoled od vanilije". Većina političkih zahtijeva se spominje u moralnim terminima ("nije pravedno da nije u zatvoru", "nije pravedno da on dobiva veću plaću" itd.), ali istodobno će ti isti ljudi reći (ili vikati) "radi se samo o tvom mišljenju da je seksualna praksa X pogrešna, ne možeš to dokazati. Svatko bira za sebe, i ne smiješ nametati svoje vrijednosti drugima!" Iako je nedosljednost suvremenog sekularnog svijeta zanimljiva tema, ovdje samo želim ukazati na to da postoje objektivni standardi za moral.

Kako riješiti problem emotivizma. Jedan popularan pristup je ignorirati ga (kao što to radi suvremeni svijet), drugi popularan pristup je pozvati se na Boga. Ali moderni svijet odbacuje Boga, preuzeo je različite kvazi-kršćanske standarde o kojima možemo svakodnevno slušati, ali nema nikakve potrebe za takvim Zakonodavcem.

Tradicionalna alternativa

Ipak, postoji treća alternativa koja se bitno razlikuje od prethodno navedenih. Tradicionalni moral, vezan uz metafiziku koju sam kratko spomenuo, pokazuje da stvari imaju intrinzičnu dobrotu ili pokvarenost, odnosno da se nije potrebno pozivati na Boga kako bi shvatili standarde koje možemo objektivno otkriti. Ukratko: stvar je "dobra" u mjeri u kojoj se približava svojoj formi ili metafizičkoj biti, a loša je utoliko što nije blizu te forme ili biti, nedostaju joj kvalitete te esencije. Uzimimo još jednom primjer trokuta: trokut je dobar primjer trokuta kada ima tri savršeno ravne stranice, a unutarnji kutevi zbrojeni iznose 180 stupnjeva. Prema tome, trokut kojeg nacrtate rukom nije dobar kao trokut kojeg savršeno nacrtate koristeći računalo. Postoji trokutnost kod oba slučaja (oba imaju esenciju trokutnosti), ali jedan je bolji primjer trokuta. Ne radi se o subjektivnom sudu trokuta, radi se o objektivnoj prosudbi jer to trokut i jest, to znači imati esenciju trokuta: imati tri ravne stranice čiji unutarnji kutevi zajedno iznose 180 stupnjeva. Drugim riječima, ne radi se o subjektivnom mišljenju o trokutnosti nego objektivnoj biti.

Ista stvar vrijedi za sve ostalo, uključujući živa bića. Lav je dobar primjer lava u mjeri u kojoj odgovara svojoj lavljoj biti. Lav ima četiri noge, snažnu čeljust, dovoljno je brz i pametan da ulovi plijen itd. Lav je nedostatan, deformiran ili bolestan u mjeri u kojoj ne zadovoljavaju svoju bit. Dakle lav s tri noge koji ne može uloviti plijen ima određenu nedostatnost, kvar, zatajenje. Isto vrijedi i za ljude, dijete rođene sa određenom bolešću ima "urođenu manu" (defekt), a dijete koje nema dobar imunološki sustav je bolesno. Čitava medicina se temelji na tom principu. Procjena da je neki lav "dobar primjer lava" je objektivna, temelji se na esenciji lava, ne radi se o subjektivnoj preferenciji promatrača. Philippa Foot jednom je rekla da moralnost možemo shvatiti jedino ako krenemo od biljki. Željela je reći da je dobrota ili pokvarenost definirana esencijom ili formom stvari, a biljka ima esenciju života tako što ima snažne korijene, itd. Dakle "dobra" biljka je ona koja ima takve karakteristike, a loš primjer biljke ne bi imao takve karakteristike. Nužna početna točka da bi procijenili dobrotu ili pokvarenost je: esencija stvari.

Moral samo predstavlja poseban slučaj jer smo u stanju izabrati dobra koja nam određuje naša priroda. Ljudi, zato što su racionalni, mogu shvatiti što je esencija čovjeka i mogu odabrati da se usuglase s tom esencijom. Drugim riječima, osoba može racionalno odabrati dobro; ako to odabere onda je moralna, a ukoliko odabere suprotno onda je nemoralna. Ako ja znam da je za mene (objektivno) dobro imati zube; da to odgovara mojoj esenciji kao ljudskom biću, onda je loše za mene da svaki dan jedem slatkiše dok mi zubi ne otpadnu. Nije važno što određeni čovjek misli da je dobro za njega; alkoholičar može osobno smatrati da je dobro piti više no što treba, ali u stvarnosti to nije dobro. Čak i da je predisponiran za alkoholizam to ne bi promijenilo evaluaciju.

Dobrota i život

Za žive stvari, dobro je uvijek definirano u teleološkim terminima. Odnosno, postoje finalni uzroci prema kojima smo usmjereni kao ljudska bića, a naše ponašanje na način koji ne bi ispunio te finalne uzroke bi bilo loše ili nemoralno. Vrline (razboritost, pravednost, umjerenost, hrabrost) koje su u korijenu većine tradicionalnih moralnih standarda su stvari koje nam omogućuju da ispunimo finalne uzroke koji su nam ugrađeni našom prirodom. Oči služe za vid, dakle osoba ima dobre oči ako dobro vidi. Noge su za kretanje, dakle osoba ima dobre noge ako mu njegove noge omogućuju da se kreće. Ali zašto su oči za gledanje, a noge za kretanje? Iako se to može činiti očitim, zašto je to tako?

Oči su za vid, ali nisu li oči za puno stvari? Možete ih iskoristiti na različite načine: možete ih izvaditi i žonglirati s njima. Kako se oči razlikuju od kamenja? Philippa Foot napominje kako žive stvari predstavljaju poseban slučaj (koristimo i "posebnu gramatiku" da bi ih opisali). Da posudimo od Aristotela, žive stvari su određene "napredovanjem" (procvatom). Postoje određene namjene koje žive stvari moraju realizirati da bi napredovale kao vrsta stvari kakve jesu. Drugim riječima, postoje određeni finalni uzroci koje treba ispuniti kako bi živa stvar bila bliže svojoj esenciji kao žive stvari. Esencija žive stvari je očuvati život i proizvesti druge stvari poput sebe koje isto tako održavaju život. Uzmimo opet primjer lava. Lavu su potrebne snažne, oštre kandže da bi ulovio i ubio plijen koji mu omogućuje preživljavanje. Da toga nema, ne bi mogao napredovati, ne bi mogao preživjeti i ne bi se uskladio sa svojom esencijom žive stvari. Prikladno bi bilo takvog lava nazvati "nedostatnim", ili lošim primjerom lava. Da kojim slučajem takav lav ima neku čudnu mrlju na svom nosu, to ne bi imalo nikakve veze s njegovim preživljavanjem, ne bi bilo prikladno nazvati ga nedostatnim, zato što imati mrlju na svom nosu nema nikakve veze sa preživljavanjem, životom (esencijom) lava.

Kada raspravljamo o živim stvarima, niža razina žive stvari uvijek ukazuje na višu razinu žive stvari, odnosno svaki dio žive stvari procjenjuje se referencirajući se na organizam na kojeg se taj dio odnosi. Drugim riječima, dijelovi žive stvari su usmjereni prema napredovanju žive stvari na način koji ne vrijedi za ne-žive stvari. Još jednostavnije, određeni finalni uzroci su bitni za žive stvari, ali nisu bitni za ne-žive stvari. Rečenica poput "njegova pluća su neispravna" ima smisla, a rečenica poput "ovaj kamen je neispravan" nema. Pluća su neispravna (ne rade) s obzirom na esenciju veće žive stvari, ali kamen nema stvar na koju se referencira. Upravo na to se misli kada znanstvenik (ili bilo tko) kaže kako biljke rastu prema gore da bi dobile više svjetlosti (ili da trepavice sprečavaju stvari da uđu u oko, ili nešto drugo). Time ne žele reći da biljka to radi namjerno, i ne želi reći da postoji neka vanjska sila (Bog) koja ih je takve dizajnirala, samo žele reći da finalni uzrok onoga zbog čega biljka rasta uspravno omogućuje biljci da napreduje kao vrsta stvari kakva je, približava esenciji kao žive stvari.

Nema nikakve potrebe za pozivanjem na Boga ili nešto drugo. Ova dobrota je ugrađena u živu stvar samom njenom prirodnom. To je Foot nazvala "prirodnom dobrotom". Kao što je Michael Thompson zapisao:
"Čak i da je Božanski Um doveo određene oblike života u postojanje... to ne bi imalo nikakvog učinka na prirodno-teleološki opis tih oblika života."
Perverzija

Kada naiđu na nešto što ih šokira, čak će i liberali reći da je to "perverzno", dobro, vjerojatno će izreći neku drugu, vulgarniju varijaciju. Prije je bilo rasprostranjeno mišljenje da su određene seksualne prakse perverzne, ali danas se veliki broj ljudi s time ne bi složio pa bi zato razni ljudi takve prakse proglasili "prirodnim". (Još uvijek uvijek postoje određene stvari poput incesta i bestijalnosti koje će iznenadili i liberale, ali i tu dolazi do promjene.)

S obzirom da se korištenje pojma "perverznog" mijenjalo kroz vrijeme, ljudi pretpostavljaju da se ne odnosi na neku objektivnu stvar. Takvo razmišljanje povezano je s emotivizmom, ljudi pretpostavljaju da je pojam "perverznog" sličan pojmu "dobra" i "zla", predstavlja samo preferenciju nekog pojedinca. Kao što je već spomenuto više puta, tradicionalni moral se temelji na premisi da stvari imaju esenciju, a esencija živih bića je specifična jer se finalni uzrok određenog dijela tijela određuje s obzirom na cijeli organizam – tako primjerice oko ima za finalni uzrok vid, zato što su vid (i ostale funkcije) nužne za napredovanje životinje, odnosno da životinja ima esenciju živih stvari.

Dakle, u osnovi esencijalizma je da stvari imaju svoju esenciju, što se stvar više približava svojoj esenciji, to je "bolji" primjerak stvari koja je – radi se o objektivnoj vrijednosti. Lav koji može loviti plijen je objektivno dobar primjer lava, a lav koji ma tri noge ili je slijep je objektivno loš primjerak lava. Moralnost tu predstavlja tek specifičan slučaj jer se primjenjuje na racionalnog agenta. Ako racionalni agent odabire aproksimirati se bliže svojoj esenciji, bliže dobroti, agent je moralan. Argument perverzije sposobnosti (eng. perverted faculty) se odnosi na sve izrečeno. Argument tvrdi da zato što je esencija definirana, posebno kod živih stvari, finalnim uzrokom, frustrirati je ili djelovati suprotno tom finalnom uzroku bi nužno bilo nemoralno zato što se time odvaja stvar od svoje esencije. Spolni organi imaju specifični finalni uzrok koji se razlikuje od uzroka oči. Primjerice, finalni uzrok penisa je ejakulacija u vaginu. To je smjer prema kojem je penis, po svojoj esenciji, namijenjen napredovanju ljudskih bića. S obzirom na to, bilo bi nemoralno koristiti penis na način koji bi djelovao suprotno njegovom finalnom uzroku. Takvo ponašanje bi značilo svojevoljno odabrati namjenu koja nije dobra (u metafizički objektivnom smislu) namjena. Značilo bi izabrati pogrešnu.

S obzirom na to, ponašati se suprotno namjeni stvari je nemoralno; a to uključuje stvari poput masturbacije, kontracepcije, homoseksualnosti, sodomije, bestijalnosti, itd. Navedene stvari su pozitivne frustracije finalnog uzroka seksualnosti: prokreacije. Na to mislimo kada kažemo "perverzija", vidljivo je to i iz svakodnevnog govora. Osoba pervertira (iskrivljuje) prirodnu namjenu organa kada ga koristi suprotno njegovu prirodnu cilju. Dakle osoba koja se upušta u odnos sa životinjom pervertira prirodnu namjenu svog spolnog organa, zbog toga će ljudi reći kako je perverznjak. Takav razvoj jezika vidljiv je i u Freudovu citatu (a on sigurno nije bio teoretičar prirodnog prava):
"Zajednička karakteristika svih perverzija je u tome što je reprodukcija kao cilj stavljena u stranu. To je kriterij po kojem sudimo je li neka seksualna aktivnost perverzna – ako odstupa od reprodukcije u svojim ciljevima i teži postizanju zadovoljavanja neovisno o tome."
To je također ono što ljudi misle kada kažu da je homoseksualnost "neprirodna." Homoseksualna aktivnost je suprotna finalnom uzroku spolnih organa i spolnosti općenito. "Prirodno" u prirodnom zakonu se bavi metafizikom. U prirodi je (ili esenciji) oka namjena gledanja kako bi životinja napredovala, čak i ako bi iz nekog razloga sutra sve osobe oslijepile, i dalje bi bilo u esenciji oka da gleda. Slično tome, čak i ako je netko rođen slijep, to ne znači da u prirodi oka nije gledanje. Drugim riječima, "prirodno" ne znači da se "pojavljuje u prirodi" ili nešto slično – prirodni zakon ne tvrdi da je nešto dobro zato što se javlja u prirodi nego da je nešto dobro ako je blizu svoje prirode ili esencije. (Iako je točno da postoje perverzije koje se javljaju u prirodi, netočno je reći kako su "prirodne" u metafizičkom smislu. Dakle priče o istospolnom paru pingvina nemaju nikakve veze s time.)

Dva aspekta života

No nije li to različito od oka ili srca? Ukoliko bi srce funkcioniralo suprotno svojoj namjeni (pumpanju krvi radi preživljavanja) to bi dovelo do smrti; ali ako koristimo svoje spolne organe na pervertirani način, nećemo umrijeti. (Spolne bolesti su iznimka koja nije vezana uz poantu.) Možete se upuštati u homoseksualne odnose i svejedno "napredovati", zar ne? Takav odnos nije poput vađenja očiju ili pijenja otrova! U čem je stvar? Kao što je već spomenuto, finalni uzrok ili esencija nekog dijela tijela se određuje s obzirom na ono čemu je namjenjeno, ali spolni organi su jedinstveni jer se ne bave preživljavanjem, oni su usmjereni prema reprodukciji. Postoje dva glavna aspekta esencije života: preživljavanje i reprodukcija. Većina tjelesnih organa i funkcija (barem za sisavce) se bavi preživljavanjem, a samo ih se nekoliko bavi reprodukcijom.

Spolni organi su usmjereni prema stvaranju života, a djelovanje suprotno našim seksualnim namjenama znači djelovati na način koji je metafizički suprotan stvaranju života. Thomas zapisuje;
"Dobro je za svaku stvar da ostvari svoju namjenu, a zlo je za svaku stvar da je se preusmjeri od namjene. Kao što je za cjelinu tako je i za dijelove, svaki dio čovjeka i svaki njegov čin može postići svoju namjenu. Iako je sperma suvišna za očuvanje pojedinca, nužna je za propagiranje vrste: a ostale izlučevine poput urina, znoja i sličnog; nemaju druge svrhe i jedina dobro za čovjeka je njihovo otklanjanje iz tijela. Ali takav cilj nema sperma, koja služi za korist generacije, prema kojoj je zajedništvo spolova usmjereno. No, uzalud bi bila nova generacija ukoliko ne bi uslijedila prikladna briga bez koje potomci ne bi mogli izdržati. Dakle emisija sjemena mora biti usmjerena kako bi mogao uslijediti i novi naraštaj i kako bi se osigurao odgoj potomaka."
Dakle svako namjerno frustriranje takvih namjena bi značilo djelovati protiv prirode. (Neplodni parovi se upuštaju u prirodni odnos jer oni sami ne čine ništa što bi frustriralo tu namjenu.) No, primjerice anus nije namjenjen stvaranju života, i zbog toga bi bilo nemoralno ejakulirati u anus. S druge strane, vagina je usmjerena stvaranju života po svojoj prirodi. Navedeno naravno ne znači da bi svaki odnos treba biti vođen intencijom stvaranja djece, ili da bi svaki odnos treba rezultirati djecom (kao što niti svaki žir ne rezultira hrastom). To znači da kada se par (ili bilo koja osoba) upušta u odnos, mora to činiti na način koji nije aktivno suprotan stvaranju života. (Čak i ako homoseksualac želi stvoriti život ejakulirajući u anus svoga partnera, radi se o nemoralno činu jer anus nije namjenjen stvaranju života.)

***

Prigovor: rođen sam takav

Argument u svojoj osnovi tvrdi da zato što je osoba rođena s određenim karakteristikama, odluke koje donese kao rezultat tih urođenih karakteristika su moralno opravdane. Zanemarivši problem što točno znači da je netko rođen takav, možemo primijetiti kako argument zapravo nema svoj utjecaj zbog logike nego zato što apelira na nešto drugo - pogrešno je diskriminirati nekoga zbog stvari koju ne može kontrolirati (jer je tako rođen), što znači da je i pogrešno reći takvoj osobi da je ono što želi učiniti sa svojom požudom pogrešno. Taj prigovor izjednačuje status sa činom. Prigovor poručuje kako reći osobi da je njezino ponašanje pogrešno zapravo znači diskriminirati protiv nje kao osobe, jer njezino ponašanje nužno slijedi iz njenog statusa.

Ali takav argument je promašen. Ponašanje ne slijedi nužno iz statusa (barem ne u ovom slučaju), odnosno, moralno relevantan čin ne slijedi iz statusa. Postoji veliki broj ljudi koji su dokaz za to – iako ne mogu kontrolirati tko će ih privlačiti, mogu apsolutno kontrolirati hoće li se upuštati u odnose. Nije teško sjetiti se protuprimjera za navedeni prigovor. Čak i ako bi znanstveno pokazali da ljudi koji su skloni upuštati se u određene nemoralne prakse imaju jači seksualni nagon to još uvijek ne bi imalo nikakve veze sa moralnošću prakse u koju se upuštaju. Osoba koja se žele upustiti u neprirodni odnos ima racionalni izbor i zbog toga možemo osuđivati njeno ponašanje. (Na temelju prigovora "takav sam rođen" morali bi prihvatiti niz stvari, uključujući one koje većina ljudi osuđuje.)

Prigovor "takav sam rođen" zapravo pokušava napasti metafiziku prirodnog zakona, pokušava reći da stvari (u ovom slučaju ljudi) nemaju svoju esenciju, nego njihovo rođenje određuje kako bi se trebali ponašati. Prirodni zakon tvrdi suprotno, stvari imaju svoju esenciju, ljudi su usmjereni prema određenim ciljevima. Dakle čovjek je po svojoj esenciju usmjeren prema gledanju, a ako je određeni čovjek slijep, rekli bi da su njegove oči (ili neki drugi dio) nedostatne ili onesposobljene. Medicinska znanost je ispunjena takvim pojmovima. Ali kako odrediti kada je nešto nedostatak, a kada je nešto samo drugačije. Ljudi prihvaćaju prigovor "takav sam rođen" jer smatraju da je razlika između homoseksualnosti i heteroseksualnosti poput razlike između plavih i smeđih očiju. Ali usporedba je potpuno pogrešna. Imati smeđe oči (roditi se s njima) nije nedostatak u relevantnom smislu, nema nikakvog utjecaja na napredovanje čovjeka, dok seksualna orijentacija ima. Kao što je već spomenuto, ljudski život definiraju dva aspekta: preživljavanje i razmnožavanje.

Imati oči koje ne vide je invaliditet, ali imati drugu boju očiju nije. Mogućnost prokreacije je bitna za ljudsko napredovanje, a imati orijentaciju prema istom spolu očito predstavlja nepovoljan učinak na sposobnost reproduciranja. No, da ne ulazim u detalje, samo sam želio spomenuti taj prigovor i pokazati što je pogrešno s njime.


PS

Očito, sve navedeno ne predstavlja cijeli seksualni moral, postoji još puno toga, ali cilj mi je bio spomenuti neke osnovne formulacije kako bi shvatili o čemu govori prirodni zakon. Radi se samo o početnim razmišljanja, temeljima. Vrline i drugi aspekti ljudskog života su apsolutno nužni prilikom razumijevanja ljudske seksualnosti, ali to zahtjeva širu analizu.

Nekoliko povezanih postova: 
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove