utorak, 27. listopada 2015.

Skeptično o skepticima

U domaćem tjedniku [prije par tjedana] objavljen je članak (1.str, 2.str) o "Skepticima u Pubu" (točnije, o "Društvu za promociju znanosti i kritičkog mišljenja") s podnaslovom "Mi smo dokaz da ljude veoma zanima znanost: kad za šankom držimo predavanje o Bogu i GMO-u, napeto nas sluša 200 ljudi s kriglom u ruci."

Sam naslov je vjerojatno plod urednikove slobode, ali svejedno se javlja pitanje koje se to njihovo znanstveno predavanje odnosi na Boga. (Očito, ne govorimo o filozofiji znanosti, ili filozofiji općenito.) Kada spomenuti "skeptici" govore o "znanosti" onda misle na prirodne znanosti, i često ćete ih čuti da svoje odbacivanje objavljene religije odmah opravdavaju na "znanstvenom" temelju. Primjerice znanstveno je nemoguće da mrtvi ljudi uskrsnu. Izgleda da to ljudi kroz povijest nisu znali nego se radi o postignuću znanstvenika koji su tridesetih godina prošlog stoljeća dokazali nemogućnost takve stvari. Poznato je da ljudi kroz prošlost nisu znali ništa o smrti, primjerice Tacitus zapisuje tipičan dijalog svog vremena sa svojim susjedom; "Pozdrav, kako tvoj stric" na što dobiva odgovor "Pa, bio je mrtav par dana, a evo ga sad, cijepa drva za zimu." No, zanemarimo za sada njihovo shvaćanje teističko-ateističkih neslaganja. (Zašto s posebnom pažnjom ne slušamo dimnjačara koji nas uvjerava da je Bog nepotreban jer je on taj koji sam očisti dimnjak, a i osjeća se sasvim siguran na krovu bez nebeske zaštite?)

Kako razmišljati o skepticima ("skeptičnom načinu razmišljanja"), i što oni zapravo predstavljaju? Kroz kontakte s njihovom istupima stekao sam dojam da se radi o jednoj vrsti sveobuhvatnog pogleda na svijet koji se zapravo tek skriva, svjesno ili nesvjesno, iza "znanosti" i "kritičkog mišljenja". Skepticizam je, kao što sam pretpostavljao, skup vjerovanja o svijetu i političkom djelovanju koji ocrtava karakter i mišljenja određenog tipa ljudi. Moje pretpostavke su bile potvrđene razmišljanjem na koje sam jednom slučajno naišao na forumu neslužbene Dalrympleove stranice – koja prikladno nosi naziv The Skeptical Doctor. (Komentator britanac je antireligijski nastrojen ateist koji komentira na forumu posvećenom radu ateističkog autora. Nije li sjajno kada je netko ateist, odmah znate da je pametan.) Između ostalog kaže;
"Čuo sam za Skeptike u Pubu i posjetio nekoliko njihovih susreta.
U to vrijeme sam posjetio sam i nekoliko susreta Humanističkog Sekularnog Društva. Polako sam shvatio da mnogi od uključenih ljudi u takve pokrete nisu samo (navodno) protiv iracionalnosti, nego ujedno zagovaraju druge stvari; ljevičarstvo, liberalizam, feminizam, promoviranje homoseksualaca, socijalizam. Nisam vidio nikakvu vezu između ta dva pristupa (možda sam čak vidio i kontradikciju) i kako je postajalo sve očitije da se politički ne slažem s tim ljudima, otišao sam. ..."

Jedan od odgovora u temi glasi:
"Slične grupe postojale su i u Kanadi kada sam tamo živio. Mislim da ti je bolje pronaći ljude koji ne oglašavaju sami sebe kao "racionaliste". "

Mišljenje koje sam stekao o "skepticima" slaže se s navedenim. Naime, stvar koju treba zamijetiti kod "skeptika je da će oni revno upozoravati na svaku "pseudoznanstvenu" pojavu (ili barem onu za koju oni smatraju da je pseudoznanstvena), ali samo ukoliko dolazi od desne strane političkog spektra (i posebno ako je povezana s kršćanima). Na sve napredanjačke "pseudoznanstvene" pojave neće reagirati nego će ih često i promovirati. (Izuzetak je GMO priča, ali u Hr ga sve političke stranke odbacuju.)

Rijetko ćete primjerice naići na reakcije protiv feminističkih (i srodnih) antiznanstvenih tvrdnji. Zla bjelačka znanost, "muška" klasična fizika, struja izum patrijarhalnih muškaraca, spol je društveni konstrukt itd. Sve je to u redu. Ali neka netko samo spomene mogućnost da bi se primjerice moglo raspravljati o evoluciji; odmah ćete vidjeti reakcije. (No, nije bitna evolucija. Dovoljno je reći nešto što nije u skladu s novim pravovjerjem. Nešto o tome u kategoriji evolucija, odnosno "Vjerovanje u Evoluciju i istraživanja javnosti".)

Slikovita demonstracija opisanog efekta vidljiva je u sljedeće dvije videosnimke; U prvoj snimci "skeptik" iskazuje uobičajno ponašanje prema teistu, a u drugoj snimci (oko 10:35 je reakcija) isti "skeptik" reagira kada netko progovori o feminizmu. (Značajan dio domaćih "skeptika" ima sličnu retoriku prema teistima, a u feminističkim i inim publikacijama ponavlja njihove slogane. Uostalom, u reportaži sami navode da im se interesi poklapaju s različitim sekularno-humanističkim udrugama.)

***

Osvrnimo se kratko na samu reportažu. Onima koji su prije čuli za "skeptike" poznato je za što se otprilike zalažu. Ubrzo naučimo da "promoviranje znanosti i kritičkog mišljenja" podrazumijeva razvrgavanje Vatikanskih ugovora, podrazumijeva izbacivanje vjeronauka iz škola, uvođenje različitih naprednjačkih preodgoja, itd. Kao što ste možda pretpostavili oni se bore protiv dogmi - a dogme su razmišljenja o različitm pitanjima koja se razlikuju od njihovih.

Svi nazočni "skeptici" su ujedno i ateisti, ali to ne znači da teisti ne posjećuju i ne održavaju predavanja. (Neki od predavača su pisali protiv stvari koje "skeptici" podržavaju.) Ipak, takva "dobrodošlica" za teiste izgleda ne vrijedi ukoliko oni stvarno i razmišljaju kao teisti.

Jedan od skeptika, nije znanstvenik, kaže;
"Katolička crkva nekad je bila nositelj pismenosti i kulture, ali danas zbog svojih ograničenih i nazadnih stavova predstavlja smetnju razvoju i prosperitetu društva."

Ovo Vam se može učiniti kao neprijateljski nastrojena izjava, ali za standarde "skeptika" radi se o nevjerojatno blagonaklonoj izjavi. Naime u "skeptičnim" krugovima rasprostranjeni su prosvjetiteljski mitovi (i posebno tzv. Draper-Whiteova teza o konfliktu vjere i znanosti; mračno doba znanosti, svi su vjerovali da je zemlja ravna ploča, da nije crkve već bi živjeli na Suncu itd.)

No, to je povijest. Okrenimo se mi budućnosti. Izgleda da je Crkva protiv razvoja i prosperiteta. Crkva je protiv Napretka. Što to znači? Pa, potrebno je razlikovati Napredak od napretka. Jedno je s malim n, a drugo s velikim N.

Pogledajmo kako to izgleda u političkoj areni. Stranke sekularne ljevice nude fokus (razgovor, birokracija i porezi) na teme poput jednakosti, raznolikosti, uključivosti i slično. No, one ne nude ekonomsku učinkovitost i rast, bolju znanost i nova dostignuća, objektivan pravni sustav, veću vojnu silu, društveni mir, kontrolu granice i drugo što nudi desnica.

Ljevica nudi Napredak, a to znači nametanje jednakosti, uništavanje kršćanstva, uništavanje ekonomije, upropaštavanje braka, razbijanje obitelji, ohrabrivanje neograničene masovne imigracije itd.

Primjer za ilustraciju; Nedavno je europska svemirska agencija uspjela postići povijesni uspjeh, velikim dijelom zaslugom inženjera u neukusnoj majici. Radi se o tehnološkom napretku, ali naprednjaci su ga zbog majice doslovno optužili da je protiv Napretka. Umjesto slavlja zbog životnog uspjeha, morao se u suzama pred televizijom ispričavati silama Napretka.

Vratimo se mi na članak. Drugi "skeptik" (također nije znanstvenik) izjavljuje za tjednik:
"Stavovi Katoličke crkve u Hrvatskoj su po definiciji konzervativni, što je legitimno, ali nažalost ponekad prelazi i u podržavanje negativnosti poput šovinizma, ksenofobije, homofobije, sotonizacije znanosti, ateizma i sekularnosti čak u školskim udžbenicima, i slično."
Zanimljiva lista zločina mišljenja. Kada bih želio biti kontroverzan i transgresivan upitao bih što je pogrešno s time? Naravno, kontroverznost i transgresivnost su pohvalne samo kada se radi o napredanjaku, kod konzervativca su one povod za sudsko postupanje.

Ne slažem se niti s jednom optužbom, a za neke poput "sotonizacija znanosti" mi nije jasno na što se odnose. Svi smo manje-više upoznati što znače optužbe za "šovinizam", "ksenofobiju", "homofobiju" i slično. Najčešće se radi o tome da netko ima drugačije razmišljanje od Vašeg pa ga optužite zbog iracionalnog straha te na taj način odbacite sve što ima za reći i isključite ga iz mogućnosti javnog djelovanja. (Ili u današnje vrijeme sve češće, prepustite da se Država pobrine za njega.)

Crkva je protiv uništavanja ljudskih bića u prvih devet mjeseci života, Crkva je za očuvanje veze između bioloških roditelja i djece, Crkva je za prepoznavanje posebnog značaja i značenja veze muškarca i žene te njihova potomstva, Crkva je za "pravo" roditelja na odgoj vlastitog djeteta i protiv uplitanja nepozvanih strana itd. Sve to dovoljno je da je optužite za različite fobije i izme, ali kada pogledate što ti termini danas znače, vidjet ćete da te optužbe od strane naprednjaka nisu nešto čega bi se trebali sramiti. (Inače, sve te stvari čine mi se usklađenije s evolucijom od različitih ideoloških predanosti naprednjaka koji unatoč tome što se pozivaju na evoluciju očito nimalo ne mare za realnost spolova, seksualnog ponašanja, odgoja i sličnog. )

Unatoč takvim ispolitiziranim porukama, objašnjava prvi od skeptika "nerado se hvataju političkih pitanja". (Nekoliko trenutaka kasnije izvrijeđa ono što misli da je motivacija jedne od velikih stranaka, pohvali ideološke predanosti druge stranke kojoj ipak zamjera nedostatak vodstva te izrazi želju za "progresivnom strankom".)

***

Pri kraju članka, autor sažima što "skeptici" zagovaraju. Rekao bih da je sažetak pomalo nespretan i da bi sami "skeptici" drugačije to definirali, ali to ne mijenja posljednju točku, navodi autor:
"A peto i najvažnije, Skeptici u pubu podržavaju mišljenje, odnosno upozorenje pretežitog dijela znanstvene zajednice u svijetu da bi aktualne klimatske promjene već za nekoliko desetljeća mogle rezultirati katastrofalnim posljedicama za život ljudi na Zemlji, a slažu se i s tvrdnjom da je jedini krivac za njih "faktor čovjek"."

Unaprijed sam znao za predanost "skeptika" globalnom zatopljenizmu i za njihov strah od osvete Majke Geje, pa sam pomislio što napisati o toj temi. (Kad smo već kod toga što očekivati u članku. U zadnje vrijeme svaki intervju nekog naprednjaka obavezno mora sadržavati spominjanje pape Franje u pozitivnom kontekstu – i suprotstavljanje njega Crkvi. Niti ovaj nije bio iznimka. Naravno, ipak su ovo "skeptici" pa postoji napomena da neki drugi kolege "skeptici" misle da se radi samo o lukavoj jezuitskoj PR prevari. Postoji bojazan, koliko god ne/opravdana da je papa ipak katolik.)

Vratimo se mi na klimu. Jedna od ideja prije čitanja samog članka, možda ne baš najbolja, bila je spomenuti da je barem pozitivno što su dovoljno skeptični pa papagajski ne ponavljaju statistiku od 97 posto znanstvenika.

Pa, što se toga tiče. Završava jedan od "skeptika", inače slikar:
"Klimatske promjene su nedvojbeno činjenica dokazana meterološkim mjerenjima i statistikom. Također, 97 posto stručnjaka klimatologa smatra da su one izazvane ljudskim djelovanjem. Da, neke projekcije moguće budućnosti su prilično katastrofične: ako zagrijavanje nastavi rasti ovakvim tempom, situaciji bi mogla za nekoliko desetljeća postati vrlo opasna za ljudsku vrstu i uopće život na zemlji. Nadam se da je te promjene moguće zaustaviti i da će ljudska pamet za to pronaći načina. Za sada konsenzusa bitnih faktora koji donose odluke baš i nema, što je dosta zabrinjavajuće."

Ovo je neuvjerljivo. Nije mi to bio prvi izbor riječi, čak niti među prvih nekoliko. Zatopljenizam nije nešto o čemu se raspravlja tako da ne želim riskirati da sve ostalo ostane u sjeni toga. (Čak i američko društvo fizičara tvrdi da se o tome nema što raspravljati, najmoćniji čovjek svijeta tvrdi da je to najveći problem današnjice, postoje pokušaji da se "negatori" pritvaraju – i ovako ih se ne zapošljava, pitanje je dana kada će osiguranje poskupiti zbog tog "rizika", itd.)

Sam postotak o koncenzusu znanstvenika je plod proizvoljnog biranja podataka. Nitko ne negira da čovjek ima utjecaj na klimu, ali to ne znači da podržavaju čitav kult zatopljenizma, daleko od toga. Globalno zatopljenje, promjene ili kako se to trenutno naziva, pati od problema što modeli koji predviđaju zapravo ne predviđaju. Osmislite model, pogledate podatke koji ne pašu modelu, i bez obzira nastavite dalje. Imate teoriju o CO2, ispostavi se da podaci ne odgovaraju baš teoriji, i bez obzira nastavite dalje.

Sve navedeno je dovoljno da me "skeptik" optuži za pseudoznanost pa ću prestati o tome. (Iskreno, pobrojavanje svih faktora na Zemlji i svemiru, te modeliranje čitave atmosfere nije nešto čime ispunjavam svoje dane. Koliko ono ima drveća na Zemlji? Omelo me nešto u brojanju.) Zanimljivije je, točnije šokantnije, način na koji se mi borimo protiv te opasnosti. (Za koju zapravo niti ne znamo što je, niti postoji li, i kolika je itd. Ne znamo niti hoće li naše "rješenje" uopće utjecaji na problem, hoće li možda pogoršati stvar?)

Kaže naš slikar da je potrebna "ljudska pamet" i "konsenzus bitnih faktora" da nas spase, a to prevedeno znači birokracija i onda još birokracije. Moramo spriječiti zemlje u razvoju da se razvijaju, a svaki napredak u već razvijenim zemljama potrebno je podvrgnuti strogoj kontroli birokrata. Nema veze što ti birokrati nemaju nikakve ideje što rade, i jedino što znaju je ponavljati izmišljene statistike o koncenzusu stručnjaka. To je pravi Napredak. Uništavaju se milijuni radnih mjesta, siromašni ljudi su spriječeni u razvoju, poskupljuje se život u "razvijenom" svijetu itd. Koliko god nevjerojatno zvučalo, takvi planovi uključuju i uništavanje hrane - razrijedimo malo kukuruza u fosilnom gorivu i dobijemo svojevrsni homeopatski pripravak za ozdravljenje Majke Geje. (Siromašni posebno pate zbog klimatskih promjena pa zbog klimatskih promjena moramo osigurati da se ne razviju. Puno je bolje da žive u blatnoj kolibi nego u razvijenom području ako stvarno i dođe do vremenskih katastrofa.)

Nevezano uz "skeptike"; Živimo u vremenu u kojem se ljudi koji bi inače radili tko zna kakav posao odjednom nađu na pozicijama moći i određuju kazne koje su u stanju uništiti tvrtke od više tisuća inženjera, ili ako imaju milosti, tek izbrisati nekoliko desetaka milijardi tržišne kapitalizacije. (Dobro, to je djelomice stvar zagađanje okoliša što nije ista stvar kao i "klimatske promjene.)

I zašto gradimo vjetrenjače? Naftne platforme navodno tjeraju turiste, ali ljudi obožavaju dolaziti kod nas i gledati ogromne nakazne vjetrenjače. Brinemo o okolišu, želimo ga očuvati od uništenja i to tako što ga uništavamo tim grdosijama?

Bez brige, zadnjih par odlomaka su tek rezultat buncanja izazvanog panikom jer sam čuo iz racionalnog i znanstvenog izvora da će za par desetljeća nestati života na zemlji.

Svakodnevno možemo u medijima čuti znanstveno neutemeljene izjave o tome da je neka prirodna pojava rezultata klimatskih promjena pa se nitko ne osjeća pozvan to opovrgnuti kao "pseudoznanost".

***

Započeo sam referencom na par britanskih forumaša; jedan od njih upozorio je da ljudi koji se vole nazivati "racionalnim" nisu uvijek najbolje društvo.

Vjerojatno ste naišli na tip ljudi koji se voli hvaliti takvim stvarima ("racionalnost", "kritičko mišljenje" itd. - jako često kod naprednjaka). Mogli ste primijetiti da imaju specifično shvaćanje tih pojmova. Nešto poput, ja imam ove stavove i svi koji se ne slažu s time nisu racionalni – što i nije toliko čudno, ali je čudno što je popraćeno s jako puno stalnog ponavljanja kako su oni racionalni i kritični. (Iako pritom nije uopće pokazano da razumije kako postoje ljudi koji su u stanju argumentirati u korist suprotnih stavova, a kamo li da razumije te argumente.)

Moglo bi biti korisno prenijeti ono što spominje filozof Feser u nastavku polemike s poznatim autorima Novog Ateizma (Krauss, Coyne) koji i ovoga puta potpuno iskrivljuju poziciju koju zauzimaju teisti, odnosno konkretno onu koju Feser brani. ("Skeptici" su velikom većinom ujedno i "Novi Ateisti".)

Unatoč tome što se vole pozivati na razum i racionalnost, skepticizam i provjeravanje činjenica, potpuno su nesposobno ili nevoljni stvarno proučiti ono što napadaju (kada govorimo o teizmu). S obzirom da neke od tih polemika traju više godina, Feser se poigrao s razmišljanjem što ih zapravo motivira da se kite takvim epitetima kada ne djeluju na taj način. Uspoređuje to sa sentimentalizmom. (Onako kako ga definira Scruton). Ukratko, kod sentimentalne osobe emocionalni život postaje sam sebi svrha. Odnos s vanjskim svijetom nije bitan, primjerice netko sentimentalan tko razmišlja o problemu beskućnika neće ispitati uzroke i moguće načine pomaganja nego će razmišljati "kako sam Ja divan što sam zabrinut sudbinom nesretnih beskućnika."

Dakle Feser, pišući o Novom Ateizmu i odnosu prema religiji zaključuje (u nedavnom postu);
"Novi Ateist stalno i glasno priča o razumu, znanosti, dokazima, činjenicama, o tome kako je on "utemeljen stvarnošću" itd. Podjednako glasno i redovito osuđuje dogmatizam, neznanje, priželjkivanje, ono što je "utemeljeno vjerom" itd. Neumorno osuđuje "religiozne" ljude koji su, kako zamišlja, glavni primjer navedenih mana. Ali razum, znanost itd. nisu ono što ga zapravo motivirao. Ono što ga motivira je užitak koju mu misao o tome kako je paradigmatski racionalan, znanstven itd. pruža. Također nije motiviran onime što religiozni ljudi stvarno misle. Ne samo da se nije potrudio saznati što stvarno misle, nego često troši puno energije kako bi racionalizirao svoje odbijanje da otkrije što misle. (Sjetite se primjerice P.Z. Myersovog besramno samoreferencirajućeg trika s "Dvorjaninovom obranom".) Ono što ga motivira je samopravedničko uživanje u svom vjerovanju u vlastitu intelektualnu i moralnu superiornost nad "religioznim" ljudima. Njegov "racionalizam" se sastoji, ne od toga što je stvarno racionalan, nego što stalno spominje racionalnost i što stalno ocrnjuje one koji nisu, barem u njegovoj mašti, racionalni kao što uživa vjerovati da on sam je."

Iako se ovdje govori o konkretnim ljudima i odnosu prema teizmu, opis je dovoljno točan i za općenitu situaciju onih koji se stalno vole hvaliti vlastitom "racionalnošću", "znanstvenošću" itd o kojoj god temi govorili i koliko god zapravo bili neupućeni. (Ako se prisjetite nekih medijskih istupa domaćih "skeptika" o vjeri, izrečeno je potpuno primjenjivo i na njih.)


U pravilu kada neki "skeptik" govori o religiji onda će je suprotstaviti znanosti; čak se i ovdje spominje "sotonizacija znanosti". Ali tko odbacuje znanost? Ne znam baš puno teista koji se protive znanosti? Inače, ono što promoviraju "skeptici" nije znanost, nego scijentizam (i srodne filozofije). Dakle to nije teza koja pripada znanosti nego je teza o znanosti, pod-disciplina epistemologije. Prekoračuju čisto znanstvene interpretacije. (O scijentizmu sam već pisao ovdje, npr. Definicija Scijentizma.)

***

Forumaš kojem se nisu svidjela iracionalna razmišljanja (britanskih) "Skeptika u Pubu" u neprenesenom dijelu komentara žali se na određeni tip ljudi koji je privučen takvim okupljanjima. Ja sam također na umu imao jedan tip ljudi kojeg privlače takve stvari; radi se o onim "obožavateljima znanosti" koji zapravo ne znaju ništa o znanosti, ali oni nju obožavaju. (Možda zato jer misle da su zbog toga pametni, ili jednostavno zato jer pogrešno misle da potvrđuje njihove ideološke predanosti.)

Sigurno dobar dio njih prati popularnu kulturu pa ću objasniti u terminima serije koja im je sigurno draga - ipak su oni čuli za eksperiment s dvije pukotine, i shvaćaju zebra/doplerov kostim. Radi se o ljudima koji si umišljaju da su Sheldon, a zapravo su Penny. (Kad smo već kod te serije, možda bi obožavatelji mogli primijetiti da primjer teista nije samo Sheldonova majka nego i Kripke - ne mislim na lik, nego na čovjeka u čiju čast je lik nazvan. I ako se pitate o čemu pričam, bez brige, niste ništa propustili.)

Gornji opis naravno ne vrijedi za sve "skeptike". Mnogi od njih nedvojbeno imaju iza sebe dojmljivih znanstvenih rezultata i puno toga za reći što bi vrijedilo poslušati – posebno kada govore o području svoje stručnosti.

Usredotočio sam se na negativnije stvari, ali svakako ima pozitivnih. Pohvalno je, i potrebno, upozoravanje "skeptika" na opasnosti "alternativnih" metoda liječenja i neutemeljenost različitih teorija s kojima se svakodnevno možete susresti. Ljudi često to doživljavaju samo kao zabavu; pročitate tekst o urinoterapiji i odmah ga zatvorite te se upitate zašto ste ga uopće otvarali, čudite se sami sebi što ste očekivali pronaći u njemu. Možete se čak nasmijati na pomisao nekoga tko čita članak u nadi da će pronaći lijek za bolove u mišićima nakon dugih šetnji, ili kratke vrtoglavice nakon naglog ustajanja.

Nažalost, te članke čitaju ljudi koji su stvarno i ozbiljno bolesni, čitaju ih ljudi koji poznaju nekoga tko je stvarno i ozbiljno bolestan. Nekima od tih ljudi medicina više nije niti u stanju pomoći, ili barem značajno olakšati situaciju. Neinformirani ljudi u očaju troše svoje dragocjeno vrijeme i sredstva na "terapije" i "stručnjake" koje ne donose ništa dobro. U živote bolesnih ljudi, i njihove obitelji, unosi se konfuziju i nemir, dodatan stres u već neugodnoj situaciju.

Uz sveprisutnost "alternativnih metoda" kako objasniti nekome da se ne bi trebao upuštati u to? Što ćete reći osobi koja pati od ozbiljne bolesti kojoj "klasična" medicina ne može pomoći? Na koji način joj bezbolno objasniti da se radi o zabludama i prevarama? Što ćete reći nekome tko je izgubio voljenu osobu i u stalnom je nemiru jer se pita što je još mogao učiniti? Odveo ju je najboljim doktorima, priuštio najbolje liječenje, ali nije bio dovoljno. Stalno je izložen promoviranju nevjerojatnih gluposti, koje on ne prepoznaje kao takve, i pita se je li trebao inzistirati na takvoj terapiji (koja navodno nudi ozdravljenje).

To su samo neka od pitanja koja pokazuju koliko je bitno javnosti objasniti o čemu se radi.

---

Možete se požaliti da prosuđujem samo na temelju jednog članka koji je oblikovan autorovim dojmovima. (Vjerojatno je neke stvari neprecizno prenio; npr. sumnjam da stvarno smatraju kako su klimatske promjene rezultat "jedino" djelovanja čovjeka.)

Zapravo ovaj članak nije bitno utjecao na moju percepciju "skeptika", ponudio mi je samo povod za post i par primjera konkretnog razmišljanja. (U članku nije spomenuto nekoliko nezaobilaznih imena pokreta.)

Moje neslaganje sa "skepticima" obuhvaća više područja jer iako oni općenito tvrde da promoviraju znanost, u stvarnosti ne promoviraju znanost nego različite kontroverzne političke i filozofske ideologije pod krinkom znanosti. Nažalost, mnogi od njih nisu u stanju razlikovati te pojmove. (Ili primijetiti primjerice da su takve stvari nespojive sa scijentizmom. "Skeptici" su često "skeptični" prema krivim stvarima, i lakovjerni prema krivim stvarima; njihove predanosti su ideološki vođene i ništa manje dogmatske od onih koje misle da napadaju.)

Navodim to samo kako bih ukazao da se radi o široj temi o kojoj u ovome postu nisam pisao. Nisam ulazio u to što je pogrešno s njihovim stavom prema teizmu, zagovaranju scijentizma (i konstruktivizma), političkim teorijama itd. Iako na umu imam i konkretne stavove konkretnih ljudi, sve napisano odnosi se na jedan svjetonazor koji je sveprisutan u modernoj kulturi (i bez "skeptika" post bi bio sličan).

Postoji istodobno (I) spremnost reagiranja "u ime znanosti" protiv ideja koja se mogu (makar pogrešno) povezati s tradicionalnim i konzervativnim vrijednostima (posebno kršćanskim); i (II) nespremnost da se išta kaže protiv pseudoznanstvenih ideja koje se povezuju s naprednjačkim pravovjerjem.

Unatoč svojatanju racionalnosti, znanosti i kritičkog mišljenja, "skeptici" promoviraju "razvoj i prosperitet" pojedinca i društva koji nije obranjiv na tim temeljima – a u mnogočemu se čini protivan tome.

Nažalost, često se dogodi da u usporedbi sa skepticizmom "skeptika", čak i kiropraktika i chemtrailsi izgledaju empirijski utvrđeni i znanstveni.

Dakle, o skepticima skeptično.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove