U nastavku nekoliko (slobodnije prenesenih) misli iz Hayekova govora Pretense of knowlede.
Čini mi se da je ovaj neuspjeh
ekonomista u nuđenju uspješnijih programa usko vezan uz njihovu
želju imitiranja procesa briljantno uspješnih fizikalnih znanosti –
pokušaj koji u našem slučaju može dovesti do velike pogreške.
Takav pristup se sada naziva "scijentistički" –
pristup koji je, kao što sam ga definirao prije trideset godina,
"nedvojbeno neznanstven u istinskom smislu te riječi jer
podrazumijeva mehaničku i nekritičku primjenu navika misli na
područja koja su različita od onih na kojima su formirani".
---
Spomenutim primjerom sam želio istaći
kako je sigurno da u mome području, a vjerujem i općenito u
znanostima o čovjeku, ono što površno izgleda kao najznanstveniji
proces je često upravo najne-znanstveniji; u tim područjima postoje
granice toga što znanosti mogu postići.
---
Ipak, povjerenje u neograničenu moć
znanost se često oslanja na lažno uvjerenje da se znanstvena metoda
sastoji od primjene već razvijenih tehnika, ili imitiranja forme a
ne sadržaja znanstvenog procesa, kao da je potrebno slijediti neku
vrstu kulinarskog recepta kako bi riješili sve društvene probleme.
---
Sukob između onoga što javnost danas
očekuje od znanosti pri ostvarivanju naše popularne nade i onoga
što je stvarno u stanju učiniti je ozbiljan problem jer, čak i ako
svi istinski znanstvenici prepoznaju ograničenja onoga što mogu
postići u području ljudskih odnosa, dokle god postoje veća
očekivanja javnosti uvijek će postojati netko tko će se glumiti,
ili možda iskreno vjerovati, da može učiniti više u ostvarivanju
popularnih zahtijeva nego što je to stvarno slučaj. Često je
teško samom stručnjaka, a sigurno je da u mnogim slučajevima
nemoguće laiku, razlikovati između legitimnih i nelegitimnih
tvrdnji koje se promoviraju u ime znanosti.
---
Djelovati na temelju uvjerenje da
posjedujemo znanje i moć koja će nam omogućiti oblikovanje
društvenih procesa po našim željama, znanje koje zapravo ne
posjedujemo, će nam izgledno nanijeti veliku štetu.
---
Fizikalne znanosti su potakle rastući
osjećaj sve veće moći zbog kojeg čovjek pokušava, "opijen
uspjehom" – da iskoristim frazu ranog komunizma,
podvrgnuti ne samo prirodno nego i ljudsko okruženje kontroli
ljudske volje. Prepoznavanje nepremostivih granica mora podučiti
svakoga tko se bavi društvom lekciji poniznosti koja će ga štiti
od toga da postane sudionik fatalnog nastojanja kontroliranja
ljudskog društva – nastojanja zbog kojeg postaje ne samo tiranin
nad svojim kolegama nego i uništivač civilizacije koju nije
osmislio niti jedan mozak, civilizacije koja je izrasla iz slobodnih
nastojanja milijuna pojedinaca.
PS
Kao što sam već spominjao, Hayek o
scijentizmu govori u nešto drugačijem, iako povezanom, smislu. On
govori o (racionalističkom) "konstruktivizmu", oholim
pokušajima modernog čovjeka koji smatra da potpuno shvaća društvo
i da može osmisliti civilizaciju prema svom planu, ignorirajući
mehanizme koji su povijesno djelovali u društvu; primjerice tržište,
tradiciju itd. (Svakoga tko
pokušava upozoriti na kompleksnost društva i nenamjeravane
posljedice koje dolaze s tim planovima proglašava se iracionalnim,
podložnim predrasudama i praznovjerju.)
Radi se o, Hayekovim rječnikom,
"fatalnoj uobraženosti" - pretjerana vjera u razum,
utemeljena na pogrešnoj i opasnoj ideji da mi možemo konsturirati
ono što zapravo moramo naslijedili ili naučiti. Ta uobraženost je
fatalna jer rezultira u kolapsu društva i povratku divljačkim
instinktima.
