Razmišljao sam kako mnogi vjeruju tolikim varalicama koji tvrde da imaju lijekove. Ponekad čak predaju život u njihove ruke. Meni se učinilo da je tome pravi razlog taj, što ima i pravih lijekova. Jer nije moguće da ima toliko krivih i da im se toliko vjeruje ako nema istinih.
Da nikada nije bilo lijeka ni jednoj bolesti, da su sve bolesti neizlječive, nemoguće je da bi ljudi moglu uopće zamisliti da bi oni mogli nači lijek; nadasve, kad su toliki vjerovali onima koji su se hvastali da ih imaju. Kad bi se netko hvastao da može spriječiti smrt, nitko mu ne bi vjerovao, jer tome nije bilo ni jednog primjera. Ali, kako je bilo mnoštvo lijekova koji su se pokazali pravi po znanju najvećih ljudi, ljudi su pristali da vjeruju. Pa kad su saznali da je to moguće, zaključili su odatle, da to i postoji. Jer puk redovito ovako rasuđuje: "Nešto je moguće, ono dakle postoji." Kako se nešto ne može općenito poricati, jer pojedinačno može biti istinito, puk koji ne može raspoznati istinite pojedinačne učinke, vjeruje u sve. Zbog toga, na primjer, vjeruju u mnoge neistinite uplive mjeseca, jer ih ima i istinitih, kao plika i oseka na moru.
To se može reći o proroštvima, o čudesima, o pogađanju pomoću snova, o čarolijama itd. Da od svega ovoga nikad nije bilo ni zrnca istine, ne bi se nikada ništa vjerovalo: i zato umjesto da zaključujemo kako nema pravih čudesa jer ima toliko lažnih; moramo, upravo suprotno, reći da sigurno ima stvarnih čuda, jer postoje i lažna; a da ima lažnih samo zato jer ima istinitih. Ovako moramo rasuđivati i u pogledu religije; jer ne bi bilo moguće ljudima zamisliti toliko krivih religija kad ne bi bila jedna prava. [...]
***
Kad ne ni bilo lažnih čudesa, bilo bi izvjesnosti [sigurnosti]. Kad ne bi bilo pravila da ih raspoznamo, čudesa bi bila nekorisna, i ne bi bilo razloga vjerovati. Ne, nema, ljudski gledajući, ljudske izvjesnosti, ali postoji razum.
Pascal,Pensées (817,823)
