Profesor teologije R. Smith u Why Theology? nudi jedan od odgovara zašto bi se netko zamarao teologijom;
S obzirom na to koliko loše teologije postoji i koliko se često čini da kvari vjeru ljudi, mogli biste se zapitati: "Zašto uopće proučavati teologiju?" Čini se da čak i mnogi katolički roditelji i studenti misle da je učenje teologije gubljenje vremena. "Moje dijete ide na misu i redovito moli. Proučavanje teologije će vjerojatno samo potkopati njegovu vjeru." Ako ste predani odrasli katolik koji redovito ide na misu i ispovijeda se, zašto bi vam trebala teologija?
Student mi je jednom rekao: "Profesore Smith, učim mnogo više o Bogu gledajući zalazak sunca iznad jezera nego na bilo kojem satu teologije." Uvijek mi je dirljivo koliko vjere ovakvi studenti imaju u mene, uvjereni su da neće dobiti lošiju ocjenu zbog takvih izjava - nešto na što bi se osoba koja predaje teologiju mogla uvrijediti. No, moj odgovor je bio; "Naravno." Na satu teologije samo govorimo o Bogu. Ali Bog nam govori kroz stvaranje. Zato Knjiga Postanka opisuje čin stvaranja Boga koji tako govori. Reče Bog... i bi tako.
Smith ističe da je gledanje zalaska sunca, djelo milosrđa i odlazak na misu dobra stvar, ali predavači teologije su svjesni onoga što mnogi zaboravljaju. Ljudi, posebno djeca, postavljaju pitanja. Svatko tko provodi vrijeme s djecom zna da vole razna spekulativna i apstraktna pitanja;
Što se događa kada umremo? Imaju li anđeli krila? Ako se nakon ispovijedi molite, a vama dođe neka neprilična misao, morate li se odmah vratiti i reći; "Skrušeno ispovijedam sve svoje grijehe, ispovijedio sam se prije dvije minute."
Ponekad djeca postavljaju takva pitanja ne mareći puno za odgovore, ali ponekad puno toga ovisi o tome da dobiju ispravne odgovore. Poznajem mladu ženu koja se godinama sastajala sa svećenikom svaka dva tjedna pokušavajući dobiti odgovore na svoja pitanja. Jednostavno nije imao teološku naobrazbu da joj pruži ono što joj je potrebno. Kad je konačno stigla na prvo predavanje teologije na fakultetu, shvatila je da joj ni taj profesor neće moći dati odgovore koje je trebala, pa se raspitala i prebacali kod profesora koji je to bio u stanju.
Sveti Augustin imao je pitanja koja je morao razriješiti prije nego što je mogao ući u Crkvu. Na početku Ispovijesti, on se žali: "O Gospodine, tako si dugo bio daleko od mene." Ali tada shvaća da problem nije bio u tome što je Gospodin bio daleko od njega, nego što je on bio daleko od Gospodina. Ali kako je to moguće? Ako je Bog posvuda, kako je onda Bog ikada mogao biti "daleko" od njega? Gdje god je išao, Bog je bio tu. On to jednostavno nije znao.
Trebalo mu je neko vrijeme da shvati da je o Bogu razmišljao na pogrešan način – kao da je kršćanski Bog biće od kojeg Augustin može pobjeći. Na kraju mu je sveti Ambrozije pomogao shvatiti da je Bog o kojem su kršćani govorili bio Izvor Bitka i Dobrote kozmosa, ne samo još jedno moćno biće unutar njega.
Sveto pismo kaže da je Krist "Sin Božji." Dobro, ali što to znači? Je li on "sin božji" kao u slučaju nekih grčkih mitova? Apostolski oci su bili kritični prema prihvaćanju grčke filozofije, ali iskoristili su je da objasne kako je Sin "isti" (istobitan) s Ocem. Kasnije, nakon više godina mukotrpnog teološkog razmišljanja, potvrdili su da su Otac, Sin i Duh Sveti tri hipostaze (još jedan termin preuzet iz grške filofozije) jednog Bića.
Teologija bi trebala biti "razumijevanje vjere", a ne "podrivanje vjere". Ali kada ljudi imaju pitanja, a mi ljudi ih uvijek postavljamo, posebno mladi, i dobro je da to činimo - tko će dati odgovore? I kakve odgovore?
Hoće li odgovore ponuditi sekularna perspektiva: "Ne, čuda se ne događaju", ili "Bog ne bi nikada osudio bilo koju vrstu spolnog čina". Hoće li odgovor ponuditi fideistička perspektiva ; "Nemoj previše razmišljati, samo čini što ti Crkva kaže"?
Smith završava s razmišljanjem da moramo biti spremni dati razlog nade u nama. Jesmo li to spremni učiniti, možemo li dati odgovore koji će ljudima pomoći da shvate vjeru što bi im pomoglo da je potpunije žive u palom, kompliciranom svijetu.
Ukoliko nismo, možda bi trebali čitati više teologije, a manje ljutitih postova o tome kako su loše stvari. Da, situacije je loša, u palom svijetu je to uvijek tako. No, umjesto slušanja nekog tko se žali na probleme možda bi se trebali okrenuti mudrosti Doktora Crkve kako bi shvatili što možemo učiniti vezano uz te probleme? Smith završava;
Nema alternative, ljudi imaju pitanja, moramo imati dobre i promišljene odgovore inače ćemo ih izgubiti. Nažalost, i prečesto, upravo se to događa.
PS
Odgovor na pitanje čemu teologija može biti taj da nam je potrebna kako bi odgovorili na lošu teologiju. (Ili kao što R. Smith u okviru ovog eseja navodi, kako bi bili u stanju odgovoriti na pitanja koja postavljaju drugi, ili koja postavljamo mi sami.)