Profesor teologije R. Smith u Why Theology? nudi jedan od odgovara zašto bi se netko zamarao teologijom;
S obzirom na to koliko loše teologije postoji i koliko se često čini da kvari vjeru ljudi, mogli biste se zapitati: "Zašto uopće proučavati teologiju?" Čini se da čak i mnogi katolički roditelji i studenti misle da je učenje teologije gubljenje vremena. "Moje dijete ide na misu i redovito moli. Proučavanje teologije će vjerojatno samo potkopati njegovu vjeru." Ako ste predani odrasli katolik koji redovito ide na misu i ispovijeda se, zašto bi vam trebala teologija?
Student mi je jednom rekao: "Profesore Smith, učim mnogo više o Bogu gledajući zalazak sunca iznad jezera nego na bilo kojem satu teologije." Uvijek mi je dirljivo koliko vjere ovakvi studenti imaju u mene, uvjereni su da neće dobiti lošiju ocjenu zbog takvih izjava - nešto na što bi se osoba koja predaje teologiju mogla uvrijediti. No, moj odgovor je bio; "Naravno." Na satu teologije samo govorimo o Bogu. Ali Bog nam govori kroz stvaranje. Zato Knjiga Postanka opisuje čin stvaranja Boga koji tako govori. Reče Bog... i bi tako.
Smith ističe da je gledanje zalaska sunca, djelo milosrđa i odlazak na misu dobra stvar, ali predavači teologije su svjesni onoga što mnogi zaboravljaju. Ljudi, posebno djeca, postavljaju pitanja. Svatko tko provodi vrijeme s djecom zna da vole razna spekulativna i apstraktna pitanja;
Što se događa kada umremo? Imaju li anđeli krila? Ako se nakon ispovijedi molite, a vama dođe neka neprilična misao, morate li se odmah vratiti i reći; "Skrušeno ispovijedam sve svoje grijehe, ispovijedio sam se prije dvije minute."
Ponekad djeca postavljaju takva pitanja ne mareći puno za odgovore, ali ponekad puno toga ovisi o tome da dobiju ispravne odgovore. Poznajem mladu ženu koja se godinama sastajala sa svećenikom svaka dva tjedna pokušavajući dobiti odgovore na svoja pitanja. Jednostavno nije imao teološku naobrazbu da joj pruži ono što joj je potrebno. Kad je konačno stigla na prvo predavanje teologije na fakultetu, shvatila je da joj ni taj profesor neće moći dati odgovore koje je trebala, pa se raspitala i prebacali kod profesora koji je to bio u stanju.
Sveti Augustin imao je pitanja koja je morao razriješiti prije nego što je mogao ući u Crkvu. Na početku Ispovijesti, on se žali: "O Gospodine, tako si dugo bio daleko od mene." Ali tada shvaća da problem nije bio u tome što je Gospodin bio daleko od njega, nego što je on bio daleko od Gospodina. Ali kako je to moguće? Ako je Bog posvuda, kako je onda Bog ikada mogao biti "daleko" od njega? Gdje god je išao, Bog je bio tu. On to jednostavno nije znao.
Trebalo mu je neko vrijeme da shvati da je o Bogu razmišljao na pogrešan način – kao da je kršćanski Bog biće od kojeg Augustin može pobjeći. Na kraju mu je sveti Ambrozije pomogao shvatiti da je Bog o kojem su kršćani govorili bio Izvor Bitka i Dobrote kozmosa, ne samo još jedno moćno biće unutar njega.
Sveto pismo kaže da je Krist "Sin Božji." Dobro, ali što to znači? Je li on "sin božji" kao u slučaju nekih grčkih mitova? Apostolski oci su bili kritični prema prihvaćanju grčke filozofije, ali iskoristili su je da objasne kako je Sin "isti" (istobitan) s Ocem. Kasnije, nakon više godina mukotrpnog teološkog razmišljanja, potvrdili su da su Otac, Sin i Duh Sveti tri hipostaze (još jedan termin preuzet iz grške filofozije) jednog Bića.
Teologija bi trebala biti "razumijevanje vjere", a ne "podrivanje vjere". Ali kada ljudi imaju pitanja, a mi ljudi ih uvijek postavljamo, posebno mladi, i dobro je da to činimo - tko će dati odgovore? I kakve odgovore?
Hoće li odgovore ponuditi sekularna perspektiva: "Ne, čuda se ne događaju", ili "Bog ne bi nikada osudio bilo koju vrstu spolnog čina". Hoće li odgovor ponuditi fideistička perspektiva ; "Nemoj previše razmišljati, samo čini što ti Crkva kaže"?
Smith završava s razmišljanjem da moramo biti spremni dati razlog nade u nama. Jesmo li to spremni učiniti, možemo li dati odgovore koji će ljudima pomoći da shvate vjeru što bi im pomoglo da je potpunije žive u palom, kompliciranom svijetu.
Ukoliko nismo, možda bi trebali čitati više teologije, a manje ljutitih postova o tome kako su loše stvari. Da, situacije je loša, u palom svijetu je to uvijek tako. No, umjesto slušanja nekog tko se žali na probleme možda bi se trebali okrenuti mudrosti Doktora Crkve kako bi shvatili što možemo učiniti vezano uz te probleme? Smith završava;
Nema alternative, ljudi imaju pitanja, moramo imati dobre i promišljene odgovore inače ćemo ih izgubiti. Nažalost, i prečesto, upravo se to događa.
PS
Odgovor na pitanje čemu teologija može biti taj da nam je potrebna kako bi odgovorili na lošu teologiju. (Ili kao što R. Smith u okviru ovog eseja navodi, kako bi bili u stanju odgovoriti na pitanja koja postavljaju drugi, ili koja postavljamo mi sami.)
---
Slučajno sam naišao na esej, nisam upoznat s autorom, zapravo sam odlučio objaviti zbog jedne primjedbe koju sam pri prvom čitanju vjerojatno krivo protumačio. Mislio sam da je ustvrdio da djeca često postavljaju različita pitanje "ne mareći za odgovor", ali iako ne mare za odgovor, ukoliko taj odgovor nije dobar, smatrati će da se radi o problemu.
No prilikom prenošenja teksta sam shvatio da je (vjerojatno) mislio reći da ponekad djeca pitaju različite stvari iz dosade i radoznalosti pa eventualni odgovor nije toliko bitan; a ponekad ih postavljaju jer imaju neki problem koji ih muči i na kojeg stvarno žele znati odgovor, predstavlja im prepreku koju je potrebno ukloniti kako bi nastavili.
Moje prvo tumačenje mi je bilo zanimljivije jer će ponekad djeca imati neozbiljna pitanja s neozbiljnom namjerom, ali unatoč toj neozbiljnoj namjeri ako im neznate odgovoriti ili ako im loše odgovorite, naučiti će neku ozbiljnu lekciju. (Koja bi mogla biti da Vi zapravo ne znate što pričate, ili da se radi o ozbiljno problemu na kojeg nitko nije dao odgovor itd.) Slično kao kada dijete provocira nekog nastavnika različitim "hipotetskim" slučajevima ili detaljima kojima je cilj pokazati da zapravo ne razumije područje, da ga ne bi trebao slušati. (Neka pitanja nisu "provokativna" nego im je cilj provocirati.)
---
Jednom sam svjedočio da je učenik neformalno upitao može li Bog stvoriti tako veliki kamen kojeg ni On ne može podići. Svi su se nasmijali, svjesni da se radi o nekom "triku", i sam mladi predavač se nasmijao, odgovorio da se radi o paradoksu, nečemu o čemu bi učili ako bi kasnije studirali filozofiju. Ostavljen je dojam da se radi o nekom teškom pitanju na kojeg nije jednostavno odgovoriti.
U redu, nije bio siguran kako efektno odgovoriti, usmjerio ih je u područje gdje pronaći odgovor, ali nije se radilo o zahtjevnom pitanju. Ne, Bog ne može stvoriti kamen kojeg ne može podići, Bog može stvoriti samo logički moguće stvari, ne može stvoriti logički kontradiktorno stanje stvari (ne može stvoriti trokut sa četiri stranice). Ukoliko prigovorite da Bog ne bi smio biti ograničen logički mogućim stvarima, onda ćemo prihvatiti da je vaša logika o tome ispravna, ali kao što ste već sami rekli on nije ograničen logikom. Mogli bi to formalnije izraziti, objasniti što atribut svemoćnosti podrazumijeva, svemoćnost ne podrazumijeva da u stanje možete dovesti nehoherentne koncepte, kontradikcija nema narav kompatibilnu sa opstojnošću itd.
Ne znam što bi bio najefektniji pristup odgovoru. Nekad je možda najbolje dati suhoparni logički besprijekorni odgovor, a nekad je možda najbolje pristupiti kroz humor. (Ponekad pogledam izlaganje nekog filozofa koji ima desetljeća isksutva javnih nastupa pa je iz komentara na snimku očito da veliki dio ljudi nije u stanju shvatiti ni najosnovnije analogije.) Ne tvrdim da predavači imaju lagan posao.
Ipak, primjer sam spomenuo jer mi se čini da je ostavljen dojam da postoje neki problemi, nejasnoće; odnosno da nije najbolje odgovoreno na relativno lagano pitanje. Tko zna što su učenici zaključili iz takvih odgovora.
Naravno, postoje pitanja koja učenik može postaviti na koje nije moguće zadovoljavajuće odgovoriti u par rečenica i potrebno mu je ukazati gdje bio mogao pronaći odgovor, uz pretpostavku da ga stvarno zanima odgovor. Ne postoji osoba koja bi mogla s autoritetom odgovoriti na sva pitanja, ali ipak očekujemo neke standarde. (Postoje pitanja koja zahtijevaju kompleksniji odgovor, objašnjenja koja podrazumijevaju dublje poznavanje područja i korištenih termina.)
PPS
Ako imate neko pitanje vjerojatno se netko kroz čitavu povijest sjetio istog, i vjerojatno je netko odgovorio na njega. Niste prvi koji se upitao a tko je stvorio Boga ili nešto slično što dio ljudi, tinejđera, smatra zanimljivim uvidom. Istina, primjerice neki odgovori oko božjih atributa nisu tako lako razumljivi prosječnoj osobi koja ne zna ništa o njima, ali ne znam zašto bi trebali biti. (Ne očekujemo ni da će odgovor iz fizike biti razumljiv svima.)
Prosječan svećenik ili vjeroučitelj sigurno nije posvetio toliko pažnje nekim teološkim raspravama, to mu nije ni potrebno, možda ne može dati odgovor na svako pitanje, ali to ne znači da odgovor ne postoji. Često nastavnici prirodnoznanstvenih predmeta također nisu u stanju odgovoriti na mnoga pitanja, ili ponekad podučavaju stvari za koje i učenici znaju da su pogrešne (nastavnici ne vole čuti da su u krivu), ali to ne govori ništa o točnosti područja kojeg predaju, ili da netko drugi nije dao te odgovore. Ne očekujemo ni od električara da nam objasni Maxwellove jednadžbe; ne očekujemo od liječnika da nam objasne kako funkcionira PET uređaj. Nećemo zbog toga odbaciti stvar.
Vidi starije povezani postovi; Poznavati Božju opstojnost najbitnija je stvar o nama i svijetu - A. Plantinga, David B. Hart o teologiji, Doktrine i običan vjernik – A. Pruss, Je li religija iracionalna?, kategorija teologija, kategorija teizam, klasični teizam itd.