Zabava [Diverzija] – navaljujemo na ljude već u ranu djetinjstvu brigu za njihovu čast, za njihove prijatelje, pa još i brigu za dobra i čast njihovih prijatelja. Opterećujemo ih poslovima, učenjem jezika i vježbama, pa ih pokušavamo uvjeriti da neće biti sretni ako njihovo zdravlje, čast, sreća kao i sreća njihovih prijatelja ne budu u dobrom stanju, te da će biti nesretni bude li im nedostojalo samo nešto od toga. Na taj način zadajemo im obaveze i poslove kojih ih uznemiruju već od rana jutra. Čudna li načina da ih usrećite, kazat ćete. Što bi se moglo više učiniti da se unesreće? Kako! Što bi se moglo učiniti? Dovoljno je riještiti ih svih briga, jer tada će uočiti sebe, mislit će na ono što jesu, odakle su, kamo idu. I tako ih ne možemo nikada suviše zapositi niti ih odvratiti od tih misli. Zbog toga, pošto smo im toliko poslova pripravili, savjetujemo im, ako imaju išta slobodna vremena, da ga upotrijebe u zabavi, u igri, u posvemašnjoj usposlenosti.
Kako li je srce čovječje prazno i puno smeća!
Pascal, Pensées (143)
