četvrtak, 8. studenoga 2012.

"Rat protiv žena" - pobjeda Obame

Od svih ljudi koji su razočarani sa predsjednikom Obamom, nitko nema više razloga za razočaranje od onih koji su smatrali kako će on biti "ujedinitelj, a ne djelitelj" i kako će "okupiti zajedno sve amerikance."

Bila je to plemenita nada, ali bez ikakvog temelja u činjenicama. Barack Obama je cijeli svoj odrasli život razdvajao ljude, posebno kao "organizator zajednice", i u više navrata se udružio sa drugim takvim razdjelnicima, najpoznatiji je primjer čovjek čiju je crkvu posjećivao dvadesetak godina, Jeremiah Wright.

Kako je prema anketama mandat bio u opasnosti, predsjednička kampanja je unijela više razdora u društvo nego ikada prije.

Prihvatio je glasni "Occupy Wall Street" pokret, sa smiješnom tvrdnjom kako predstavljaju 99 protiv 1 posto ljudi. Obamino ministarstvo pravosuđa je širilo histeriju kako države sa zahtjevom za foto identifikacijom prilikom glasovanja pokušavaju spriječiti manjine da izađu na izbore, pri čemu koriste prevenciju izborne prijevare tek kao izgovor.  

Ali svatko tko sumnja u postojanje izbornih prijevara trebao bi pročitati knjigu Johna Funda "Stealing Elections" ili "Injustice od J. Christiana Adamsa koja se posebno bavi ignoriranjem izbornih prijevara od strane pravosuđa kada su bili uključeni tamnoputi demokrati.

Nezadovoljni samo sa podjelom na klase i rase, Obamina kampanja je počela tražiti podjelu između spolova tvrdeći kako su žene slabije plaćene od muškaraca, što je sve dio "rata protiv žena" kojeg vode zlikovci od kojih će Obama zaštiti žene – zbog čega naravno očekuju njihove glasove na izborima.  

Još jednom se pokrenula stara – i opetovano diskreditirana – igra citiranja prihoda žena kao postotka prihoda muškaraca, podatak koji svjedoči o "ratu protiv žena".

Kako žene u prosjeku tjedno rade manje sati, i rade manje godina (bez prestanka) nego muškarci, da spomenemo samo neke od razlika; usporedba između godišnje zarade muškaraca i žena je usporedba između kruška i jabuka, baš kao što su to istaknule razne ekonomistice. Primjerice, Diana Furchtgott-Roth sa Hudson Instituta ili profesorica Claudia Goldin sa Harvarda.

Kada usporedite žene i muškarce istog zanimanja sa istim vještinama, obrazovanjem, radnim vremenom, i mnogim drugim stvarima o kojima ovisi plaća, razlika nestaje – a u nekim slučajevima, žene zarađuju i više od usporedivih muškaraca.  

Ali zašto dopustiti običnim činjenicama da pokvare emocionalnu retoriku ili političku predstavu kojom se podiže histerija i skupljaju glasovi?

Lakrdijaška priroda takvih predstava izašla je na vidjelo kada je Nancy Pelosi objavila kako kongres mora izglasati Fair Pay Act, zato što žene u prosjeku zarađuju 23 posto manje od muškaraca.

Novinar iz The Daily Caller je zatim istaknuo kako žene u Pelosinom vlastitom uredu zarađuju 27 posto manje od muškaraca u njenom uredu. Pokazuje li to kako je sama Pelosi kriva zbog diskriminacije žena? Ili to pokazuje kako su takve priproste statistike obmanjujuće?

Takozvani Fair Pay Act nema nikakve veze sa pravičnošću, ali ima veze sa politikom izborne godine. Nitko pri zdravoj pameti ne očekuje da to postane zakon, ukoliko će biti sreće proći će Senat, ali nema nikakve šanse da ga prihvati Zastupnički dom.

Cijela poanta ove političke vježbe je pokazati kako će republikanci glasovati protiv "pravde" za žene, to je samo dio kampanje demokrata da pokažu kako postoji "rat protiv žena".

Ukoliko tražite rat protiv žena, pogledajte abortiranje djevojčica kada ultrazvuk pokaže da se radi o djevojkama. Ti pobačaji su najosnovniji oblik diskriminacije, a posljedica toga je već vidljiva u državama poput Kine i Indije gdje su spolno diskriminatorni pobačaji i ženski infanticid doveli do neravnoteže broja odraslih muškaraca i žena.

Zakonu koji bi zabranio pobačaje na temelju spola i rase su se usprotivili upravo demokrati.


Autor je Thomas Sowell, izvorni članak The Real 'War on Women'. (Ovaj post je tek kratka reakcija na medijska izvještavanja o izborima pa neću ni ulaziti u pitanje ženskog "prava" na kontracepciju, a posebno neću ulazit u obaminu podršku za "partial-birth abortion". Inače, argumenti protiv te prakse nemoraju imat nikakve veze sa religijom, barem u mjeri u kojoj zabrana infanticida ili ubojstva nema veze sa religijom, ali to nije tema.)


PS

Preporuka dvije kratke snimke u kojima Sowell objašnjava kako dolazi do "razlike" u plaćama : 
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove