Od svih ljudi koji su razočarani sa
predsjednikom Obamom, nitko nema više razloga za razočaranje od
onih koji su smatrali kako će on biti "ujedinitelj, a ne
djelitelj" i kako će "okupiti zajedno sve
amerikance."
Bila je to plemenita nada, ali bez
ikakvog temelja u činjenicama. Barack Obama je cijeli svoj odrasli
život razdvajao ljude, posebno kao "organizator zajednice",
i u više navrata se udružio sa drugim takvim razdjelnicima,
najpoznatiji je primjer čovjek čiju je crkvu posjećivao dvadesetak
godina, Jeremiah Wright.
Kako je prema anketama mandat bio u
opasnosti, predsjednička kampanja je unijela više razdora u društvo
nego ikada prije.
Prihvatio je glasni "Occupy Wall
Street" pokret, sa smiješnom tvrdnjom kako predstavljaju 99
protiv 1 posto ljudi. Obamino ministarstvo pravosuđa je širilo
histeriju kako države sa zahtjevom za foto identifikacijom prilikom
glasovanja pokušavaju spriječiti manjine da izađu na izbore, pri
čemu koriste prevenciju izborne prijevare tek kao izgovor.
Ali svatko tko sumnja u postojanje
izbornih prijevara trebao bi pročitati knjigu Johna Funda "Stealing
Elections" ili "Injustice od J. Christiana Adamsa koja se
posebno bavi ignoriranjem izbornih prijevara od strane pravosuđa
kada su bili uključeni tamnoputi demokrati.
Nezadovoljni samo sa podjelom na klase i
rase, Obamina kampanja je počela tražiti podjelu između spolova
tvrdeći kako su žene slabije plaćene od muškaraca, što je sve
dio "rata protiv žena" kojeg vode zlikovci od kojih će
Obama zaštiti žene – zbog čega naravno očekuju
njihove glasove na izborima.
Još jednom se pokrenula stara – i
opetovano diskreditirana – igra citiranja prihoda žena kao
postotka prihoda muškaraca, podatak koji svjedoči o "ratu
protiv žena".
Kako žene u prosjeku tjedno rade manje
sati, i rade manje godina (bez prestanka) nego muškarci, da
spomenemo samo neke od razlika; usporedba između godišnje zarade
muškaraca i žena je usporedba između kruška i jabuka, baš kao
što su to istaknule razne ekonomistice. Primjerice, Diana
Furchtgott-Roth sa Hudson Instituta ili profesorica Claudia Goldin sa
Harvarda.
Kada usporedite žene i muškarce
istog zanimanja sa istim vještinama, obrazovanjem, radnim vremenom,
i mnogim drugim stvarima o kojima ovisi plaća, razlika nestaje – a
u nekim slučajevima, žene zarađuju i više od usporedivih
muškaraca.
Ali zašto dopustiti običnim
činjenicama da pokvare emocionalnu retoriku ili političku predstavu
kojom se podiže histerija i skupljaju glasovi?
Lakrdijaška priroda takvih predstava
izašla je na vidjelo kada je Nancy Pelosi objavila kako
kongres mora izglasati Fair Pay Act, zato što žene u
prosjeku zarađuju 23 posto manje od muškaraca.
Novinar iz The Daily Caller je zatim
istaknuo kako žene u Pelosinom vlastitom uredu zarađuju 27 posto
manje od muškaraca u njenom uredu. Pokazuje li to kako je sama
Pelosi kriva zbog diskriminacije žena? Ili to pokazuje kako su takve
priproste statistike obmanjujuće?
Takozvani Fair Pay Act nema
nikakve veze sa pravičnošću, ali ima veze sa politikom izborne
godine. Nitko pri zdravoj pameti ne očekuje da to postane zakon,
ukoliko će biti sreće proći će Senat, ali nema nikakve šanse da
ga prihvati Zastupnički dom.
Cijela poanta ove političke vježbe je
pokazati kako će republikanci glasovati protiv "pravde" za
žene, to je samo dio kampanje demokrata da pokažu kako postoji "rat
protiv žena".
Ukoliko tražite rat protiv žena,
pogledajte abortiranje djevojčica kada ultrazvuk pokaže da se radi
o djevojkama. Ti pobačaji su najosnovniji oblik diskriminacije, a
posljedica toga je već vidljiva u državama poput Kine i Indije gdje
su spolno diskriminatorni pobačaji i ženski infanticid doveli do
neravnoteže broja odraslih muškaraca i žena.
Zakonu koji bi zabranio pobačaje na
temelju spola i rase su se usprotivili upravo demokrati.
Autor je Thomas Sowell, izvorni članak The Real 'War on Women'. (Ovaj post je tek kratka reakcija na medijska izvještavanja o izborima pa neću ni ulaziti u pitanje ženskog "prava" na kontracepciju, a posebno neću ulazit u obaminu podršku za "partial-birth abortion". Inače, argumenti protiv te prakse nemoraju imat nikakve veze sa religijom, barem u mjeri u kojoj zabrana infanticida ili ubojstva nema veze sa religijom, ali to nije tema.)
PS
Preporuka dvije kratke snimke u kojima Sowell objašnjava kako dolazi do "razlike" u plaćama :
